Ona je ilustratorica, autorica stripova, animatorica i spisateljica, a tek joj je 27 godina. Završila je studij animiranog filma na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a članica je u HULU-u i HZSU-u. Osim toga, već ima i status samostalne umjetnice. Iza nje su brojne izložbe, nagrade, tri animirana autorska filma, dvije animirane pilot epizode i preko dvjesto strana Webtoona (digitalni strip op.a.).
A o vlastitom broju stripova ne možemo ni govoriti. Riječ je o Splićanki Mihaeli Erceg, jednoj sasvim ”običnoj” djevojci rođenoj na Torcidin rođendan, ali i na Svjetski dan animiranog filma. Eto, možda su joj baš zvijezde i taj datum predodredile čime će se baviti kada odraste.
Otkako zna za sebe, uvijek je nešto crtala. Roditelji bi išli na kavu, a s njom je uvijek bio blokić. I u osnovnoj i srednjoj, a ni na fakultetu nije se odvajala od njega. Nikada joj nije bilo dovoljno crtanja.
–Odem s crtanja akta, sjednem u kafić, izvučem bilježnicu i crtam. Čak bih otišla s ekipom u izlazak, noćni klub pa opet izvukla papir i nešto skicirala. Nikad stati. Sjećam se da sam to radila i na maturalnoj. Čak i kad sam radila svoje filmove, a to je otprilike 12 crteža po minuti, što je u mojim filmovima od po 3 minute rezultiralo u dvije tisuće crteža, nije mi bilo dovoljno, pa sam crtala stripove, ilustracije.
Ti si karikaturistica, animatorica, stripašica, spisateljica..Kako spajaš sve navedeno i koliko je teško?
-Sve je to povezano, Forme se nadopunjuju. Ista priča u drugom obliku. Naravno, to zvuči pojednostavljeno, ali kod mene je tako. Sve kreće od priče, a svaka priča ima medij kroz koji mora biti ispričana. Taj medij ne biram ja već ona. Neke stvari bolje legnu u formi animiranog filma, neke u obliku stripa, neke romana. Iskreno, vrlo brzo mi dosadi raditi jednu te istu stvar, pa preko dana radim na više projekata. A i dobro mi dođe za odmor. Kad se umorim od stripa, animiram, kad se umorim od animacije, pišem.
Mihaela kaže kako je za umjetnika bitno imati više stvari u kojima se može pronaći. Potrebno je ponekad napraviti pomak od onoga na čemu radi.
–Ako čovjek bulji u jedan te isti crtež ili jednu te istu priču, zaglavi u njoj i od šume ne vidi stablo. Druga stvar je da treba štedjeti ruku. Nedavno sam od previše crtanja imala problem sa zglobom; previše crtanja, premalo odmora! A kad želim odmoriti, bude mi dosadno, pa pišem, ili razvijam ideje za nove projekte.
U čemu je najbolja kao i koji joj je omiljeni način izražavanja, nije željela isticati. Sve ovisi o onome što želi reći. Sve joj je drago, a ono što joj je najdraže u konstantnoj je mijeni. Jednom tjednom tako zna ‘zaglibiti’ u stripu, a drugi tjedan pisati novu knjigu. Pravila nema jer sve ima svoju čar.
Novi projekti stalno su u Mihaelinom fokusu. Nedavno je dobila poticaj HAVC-a za rad na scenariju vlastite animirane serije ”Otočka posla” što je sljedeće na redu za razvijati. Također, piše i novi roman žanra znanstvene fantastike. Radi i na igrici, programira i piše za jedan game jam (izrada video igre od nule op.a) pa joj je tako i ovo postalo interes. Svakako Mihaeli projekata ne nedostaje, već vremena.
Odakle inspiracija za sve?
-Inspiracija se ne čeka nego stvara. Nedostaje ideja? Postoji hrpa kreativnih vježbi za to. Internet nam čini toliko toga dostupnim. Uzmeš, čitaš, istražuješ ili nabrajaš sve životinje po abecedi pa nešto dođe, ako već nema ničega. Ali uvijek postoji nešto. Volim kad strip magazini, game jamovi ili bilo kakvi natječaji imaju neku temu ili pravilo. To mi zagolica moždane vijke pa tražim kako to pravilo prekršiti. Definicija kreativnosti je znanje rješavanja problema. Ne želim da ljudi misle da su umjetnici mitska bića kojima ideje padaju napamet same od sebe, a ako njima nisu, da se ne mogu baviti umjetnošću. Vrlo rijetko imam osjećaj inspiracije iz vedra neba. Naravno, super je kad se dogodi, ali kada ti je kreativa posao, ne možeš se oslanjati na nju.
Za hrvatsku strip scenu Mihaela ima samo riječi hvale. Jedna je od članica uredništva hrvatskog strip časopisa Strip-PREFIKS koji objavljuje domaće i regionalne autore. Izdali su već pet brojeva, a u pripremi su stripovi za šesto i sedmo izdanje. Kaže da je domaćih talenata puno, ali da je veći problem kako doći do publike koja bi to čitala.
Koliko se mladi danas bave stripom, animacijom. Ima li tvojih vršnjaka s kojima možeš dijeliti svoje ideje, želje, inspiraciju?
-Dapače. Veliki razlog za ovaj boom scene je Facebook grupa HAS – Hrvatski autorski strip. Suludo je koliko talenata imamo na sceni, pogotovo mladih koji tek počinju objavljivati svoje radove. Svake godine ima sve više prijava autorskih stripova za OHOHO zine (godišnjak hrvatskog stripa). Dobra sam i s njihovim urednicima pa znam što se odvija iza zavjese. Zbilja me inspirira i motivira gledati nove talente kako dolaze na scenu i razvijaju se. Samo treba nastaviti razvijati i poticati scenu pa će sve doći na svoje. Ali naravno, to ne možemo sami. Potrebno je da se uključi i šira publika, pripomogne, podrži.
Svoj prvi roman ”Ako prođe” objavila je prije dvije godine. I drugi roman pod nazivom ”Jubav kontra sili”, vrlo brzo bi trebao ugledati svjetlo dana. Za novi roman kaže da je vrlo topao i vjeruje kako će se publici svidjeti. Ističe kako bi voljela da je uz pisanje imala i mentora koji bi je mogao bolje usmjeravati. Ali sve to ima svoj financijski ulog. No, možda se stvari promijene kada dođe do trećeg romana što nije neizbježno.
Surađuješ i sa scenarističkim parom iz SAD-a, a za njih dizajniraš i animiraš seriju ”Princess Astra” kao i pilot epizode ”Salty Banane”. Kako je došlo do suradnje? Veseli li te što se za tvoj rad čuje i van granica Hrvatske?
–Suradnja s njima je počela oglasom na internetu. Tražili su animatora za ”Princess Astru”. Iako mi je to bilo razdoblje zamora od animacije i htjela sam se ozbiljnije posvetiti stripu odlučila sam im se javiti. Eto, već surađujemo nekoliko godina, a očekujem i da ćemo nastaviti. Trenutno radimo na web stripu “Martel Dangereux”, a uz to kreće i spomenuti strip ”Salty Banane”. Drago mi je da moj strip s fakulteta nastavlja živjeti, ovaj put ne s jeftinog printera iz copy shopa, već kao projekt na vlastitim nogama.
Sve što je Mihaela do sada postigla nije lako nabrojati. Uistinu, puno je toga što bi trebalo istaknuti u CV-u ove neumorne djevojke. Od pisanja stripova do romana, izložbi, promocija pa sve do predavanja koja je održavala. Ovakvo što, rijetko se viđa, a poruka ove umjetnice poprilično je jasna -raditi po svome i ne mijenjati se zbog drugih.
-Kad sam radila po svom, samo za sebe, u svome stilu, ljudi su se time oduševljavali. Ne treba se nikada prilagođavati ili mijenjati sebe. Nije održivo, a na kraju čovjek samo bude frustriran i nezadovoljan. U umjetnosti se to vidi, ali i inače u životu. Kad vidim umjetnike, prvo što mi upadne u oko je rade li za druge ili za sebe, mijenjaju li ili cenzuriraju svoju umjetnost, ili su iskreni u svom radu. Rad ove prve skupine uvijek bude beživotan. Preskačem takve priče makar se radilo o talentu svjetskih razmjera. Ovu drugu skupinu rado pratim, čak i kada su ti umjetnici “neizbrušeni”. Trebamo ostati svoji i ustrajati, štogod to bilo. Ovih dana pratim svjetsko prvenstvo u pikadu. Ljudi igraju pikado, zarađuju i putuju svijetom. Tako da samo odaberi što te interesira i ne daj se., zaključuje Mihaela.
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.