Desetak oldtimera okupiralo je danas prometnice i središnji dio grada Sinja. Ulašteni kao i prvog dana, privlačili su znatiželjne poglede domaćih.
Oldtimeri su prilično skup hobi, no nitko od ljubitelja ne želi razgovarati o tome koliko to sve zapravo košta. Ne kažu bez veze da se ljubav ne može kupiti novcem.
Još kad je ta ljubav gotovo završila pod prešom za otpad…
– Moj Renault 12 proizveden je u Sloveniji 1973. godine. To je nekad bilo auto koje su vozila gospoda i evo trudim se da ga dovedem potpuno u u novo stanje – kaže nam Siniša Đapić iz Bitelića iznad Hrvaca. Iako živi u Splitu, posebno mu je drago bilo svog ljubimca pokazati u svom rodnom kraju.
– Ja sam naučio voziti na Peguetu 204 kojeg sam isto kupio. Vozio ga je moj otac i u Splitu sam tako naišao kod jednog starog čovjeka isti taj Peugeot što me je sjećalo na moju mladost i moje djetinjstvo – priča Đapić start te restaurirane ljubavi.
I dalje ide svugdje s njim, ma može i na kraj svita, smije se.
Đapić je dio splitskog oldtimer kluba koji postoji već tri desetljeća, baš kao i Mihovil Lušić.
– Često izađemo na ulice pokazati naše oldtimere koje cijelu godinu čuvamo, mazimo, pazimo – veli Lušić čiji je Citroen HY, neće se drugi ljutiti, privlačio najviše pozornosti.
– To je francuski kombi rađen za razne namjere. Vozili su ga policija, vatrogasci, hitna pomoć pa čak i lopovi. Dosta je nizak i prvi je kombi vozilo sa kliznim vratima na svijetu i onda su ga lopovi koristili baš zbog kliznih vrata. Moj je 1979. godište, oni su se proizvodili od 1939. do 1982. nepromijenjeni potpuno.
Izmijenjivali su se čak i znatiželjnici u vozilu…
– Unutra ima sve da može jedna tročlana obitelj komotno boraviti. Ima voda, struja, stol, kuhalo, plin, ma sve – kroz smijeh nam je rekao.
E da, bio je i filmu. Njegov Citroen koristio se na snimanju filma u Rovinju kao sladoledarski kombi.
