– Ko se ikad napio uz Zehru, zna kako je to. Iz tenka bi puc‘o kroz prozor – napisao je muškarac ispod subotnje objave Zehre Bajraktarević koja je na svojoj Facebook stranici objavila pjesmu “Karanfil se na put sprema” uz opasku: “A govore da ne valja pjesma”.
Aludirala je na prašinu koja se oko nje digla nakon što je objavljena snimka našeg (sad već bivšeg) ministra poljoprivrede Josipa Dabre koji uz pjesmu o karanfilu puca iz pištolja kroz otvoren prozor svog automobila. Pjevačici koja nije poznata široj publici u Hrvatskoj pet minuta slave očito nije zasmetalo.
Dabro je jučer čak vrckavo dobacio fotoreporteru Jutarnjeg lista da novinari ne znaju što je to cajka, a što sevdah.
– Nije to isto – ustvrdio je, a i Zehra se složila da njezina pjesma nije cajka i dodala da – on (Dabro) nije jedini koji je zapucao na njezine pjesme, samo što je on političar pa mu se to uzelo u obzir.
Razlika između cajke i sevdaha
Pojam “cajka” prvi put se povezuje s vojvođanskom pjevačicom Svetlanom Miljuš, kojoj je to bio i nadimak. Nadimak je dobila šezdesetih godina prošlog stoljeća nakon što je otpjevala bećarac “Cajka iz Novog Sada”. U Srbiji je “cajka” nekoć bio nadimak za Jelisavete i Stanislave, a u govoru se koristio za opisivanje vrckavih i slobodoumnih žena. Kasnije je riječ u žargonu poprimila vulgarno značenje, označavajući ženski spolni organ.
Danas se termin “cajka” u Srbiji rijetko koristi, dok je u Hrvatskoj postao sinonim za pjevačice iz Srbije i Bosne i Hercegovine koje izvode balkanski melos s izraženim istočnjačkim elementima. Šira publika pojam povezuje s glazbom u stilu “lomim čaše, ruke mi krvave”, često smatrajući da se radi o žanru niže kulturne razine.
Glazbeni kritičar Bojan Mušćet objašnjava kako je “cajka” stekla popularnost u bivšoj Jugoslaviji:
– Kako su gledatelji tad imali na raspolaganju samo jedan televizijski program u zemlji od 22 milijuna ljudi, jasno je kako je njezin nadimak brzo postao sinonim za prpošnu pjesmu prikrivenog, lascivnog značenja s prigodnim zavijanjem.
Pojam “sevdah” ima dublje kulturno i povijesno značenje. Riječ dolazi iz arapskog jezika, od riječi sawda, što znači “crna žuč”. U turskom jeziku ovaj izraz veže se za osjećaj melankolije, dok u bosanskom jeziku “sevdah” označava čežnju, ljubavni žar ili ljubavni jad.
Sevdalinka je gradska narodna pjesma Bošnjaka, a popularna je u regiji.
Sevdah prikazuje emocije, primjerice kad netko padne u sevdah, on je tužan, ali predstavlja i način života koji je opisan u tekstovima sevdalinki. Osoba treba biti “u sevdahu” kako bi obavljala sevdalinku na najbolji mogući način. Drugim riječima, ona neće zvučati dobro u prostoriji s puno buke. Sevdalinke su predviđene za izvođenje u mirnom vrtu iza kuće ili u tradicionalno uređenom velikom dnevnom boravku, dok se konzumiraju meza i kahva na bosanski način, prenosi Jutarnji list.