Nijedan svjetski analitičar ni kakav matematički model neće lako predvidjeti ishod izbora u Splitu koji već neko vrijeme nose titulu nikad viđenih. Negdje oko ponoći 30. svibnja, jedan od 11 kandidata uzdignutih ruku grlit će stranačke pristaše i dobiti mogućnost zasjesti u iznimno vruću fotelju Banovine. Onu na drugom katu zgrade Gradske uprave.
Split dosad nije birao istog gradonačelnika u dva mandata, a nije birao ni gradonačelnicu u novijoj povijesti. Tek je nekoliko mjeseci vladom upravljala žena koja sada, umjesto funkcije povjerenice Vlade, želi dužnost gradonačelnice drugog najvećeg grada u Hrvatskoj.
Svaki izbori izbrišu neka poznata lica i u politički ring uvedu nova jer ‘Dioklecijanov grad’ je barem po biračkim procesima uvijek bio čudesan. Čudan i čudesan.
O politici ovdje svi sve znaju. Politika se ovdje uči od malih nogu. Politika je ovdje destruktivna, javnost prejednostavno lijepi etikete, a lokalna medijska scena više vodi računa o kakvoj rupi na cesti i mačko-psu na Rivi nego razvoju koji u drugom gradu u Hrvatskoj često ima negativan predznak.
Kako od ‘minusa’ stvoriti ‘plus’ i kako Split stvoriti dalmatinskom metropolom, otkrila nam je Branka Ramljak koja zajedno s Tomislavom Mamićem ide u ovu izbornu utakmicu.
Pitaju li vas
kolege i obitelj pa što vam je trebalo da se upustite u jednu odgovornu i
zahtjevnu funkciju?
– Svaki dan me to
ljudi pitaju, ali sebi ne bih mogla oprostiti da to nisam napravila. Imam
toliko životnog i profesionalnog iskustva, u različitim strukturama i
funkcijama. Imam iskustvo
upravljanja ljudima u javnim institucijama koje želim podijeliti sa svojim
sugrađanima. Zar da stojim sa strane i gledam kako od mog grada još 4 godine
rade cirkus? Što god da će se dogoditi, osjećam da sam se morala u Splitu
izložiti i pred svojim ljudima pokazati da imam hrabrosti, snage, volje,
argumenata kojima bih ih uvjerila da ću baš ja biti dobra gradonačelnica.
Aktivirali ste
se, ako je to zaključak vaših riječi, jer Split nije bio ‘na pravom putu’?
– To je glavni
razlog. Da je funkcioniralo sve kako treba ja bi bila na tribini. Dalmatinci, a
Splićani pogotovo vole biti na tribini jer se s nje može vikati, pričati i
ljutiti se, a ja sam s tribine željela ući na teren. Moje nezadovoljstvo i
ljudi s kojima sam okružena dovelo je do toga da se uključim. Način
funkcioniranja našeg grada pod motom ‘započeto, nedovršeno’ mi je porazan. A najbolje
se ogledao na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća gdje smo opet imali sramotu.
Grad cirkus je završio u ovom mandatu onako kako se i započelo, a ja ne želim
da to tako bude i dalje.
Split stagnira
12 godina?
– Naravno. Zaista
mislim da je grad začahuren, zatvoren i mora konačno „prodisati“. Treba ga
otvoriti, u smislu gradske administracije i gradskih poduzeća korištenjem
potencijala ljudi i prostora. Treba konačno završiti pet glavnih cesta u gradu.
To su ‘žile kucavice’ poput Zajčeve, Bračke, Manđerove, Vukovarske, Zagorskog
puta u suradnji s Hrvatskim cestama, dok su se drugi uhvatili tunela, mostova,
Splita 4 i Splita 5. Kao da svako četiri godine gledamo reprizu, a u prostoru
nikad ničega. Našim ljudima treba podići kvalitetu života, najosnovnije stvari
jer, ne zaboravimo, male stvari grad čine velikim. Sve veće investicije možemo
tek nakon izmjene GUP-a.
U tih 12
godina najprisutniji je Željko Kerum?
– Zajednički
nazivnik ta tri mandata je jedan stranka. Ne govorim o osobi, nego o Hrvatskoj
građanskoj stranci. Meni ne odgovara način na koji oni funkcioniraju, način
kako su koalicije djelovale u kojima je bila i ta stranka funkcionirale. Apsolutna
poslušnost pojedincu, politička trgovina, pogodovanje, nepotizam i
uhljebljivanje njima je normalna pojava i ne žele to mijenjati.
Spomenuli ste
gradonačelnika kojemu je mandat na izmaku. Kako biste vi ocijenili njegovo
četverogodišnje upravljanje? Je li on mogao bolje?
– Gledajte,
gradonačelnika gledam kao dio strukture. On je zajedno s koalicijom HDZ i
HGS upravljao gradom četiri godine. Bez
Gradskog vijeća nije mogao samostalno
donositi odluke. Koalicija je po meni bila apsolutno nefunkcionalna i kočila je
razvoj grada. Ipak, treba mu čestitati na nekim stvarima, ali nije mi jasno
zašto mehanizaciju na cestama vidimo samo par mjeseci prije izbora. Treba
pohvaliti korištenje sredstava EU fondova putem kojih se konačno tako
obnavljaju autobusi javnog prijevoznika, uveo se sustav javnih bicikala, međutim
s druge strane popratna infrastruktura je loša ili nedostaje. Nadalje
pohvaljujem i dogradnju škola i vrtića, sanaciju Karepovca, izgradnju Hospicija…
Ali s druge strane, toliko toga je započeto i nedovršeno, pamtimo i privremene
kolodvore, rotore, sve ono na što smo gubili vrijeme i novce umjesto da smo
držali fokus.
Često vas je
Željko Kerum spominjao, kao i Tomislava Mamića s kojim idete u ovu izbornu
epizodu. Jeste uzimali tko k srcu?
– Svatko bi uzeo
k srcu, ali kad si siguran u nešto što radiš, onda problema nemaš. Ponovit ću
još jednom, prije dvadesetak godina izgrađen je Ekonomski fakultet u Splitu, u
kojem radim, a aneks zgrade gradio se nakon toga. Kad je došlo do opremanja aneksa
fakulteta, pozvali smo gospodarstvenike koje znače u ovom gradu, da nam pomognu
opremiti našu zgradu. Ispred svake od naših učionica stoji natpis tko je to
napravio i tako će biti za vijeke vjekova…
Među njima
i Željko Kerum…
– Ne Željko
Kerum, nego tvrtka Kerum d.o.o. I inače kada je nešto dobro onda gospodin kaže
da je to Željko Kerum, kad nije, onda je to tvrtka. Ovo je tvrtka. Uz tvrtku su
bili, primjerice, i Croatia osiguranje, i Splitska banka, Ina, Tommy, itd..
Bilo je dvadesetak respektabilnih tvrtki. Ako gospodarstvo ulaže u obrazovanje,
onda ulaže u pokretačku snagu društva jer bez obrazovanja nećemo imati ni ljude
za rad u tim tvrtkama… Nažalost, na kraju je ispalo da donator nije niti tvrtka
Kerum d.o.o., nego vjerovnici. Njima bi trebalo zahvaliti.
Ali, zašto baš
Tommy? Vi se poznajete od ranije, zbog opremanja fakulteta?
– Ne. Mi smo se
upoznali preko Hajduka. Ja sam bila članica, pa predsjednica Nadzornog odbora,
a Tomislav Mamić je bio uvijek tu kad je trebalo. Jako je važno to reći. Kad je
najteže, onda ti treba pomoć. Iz Hajduka znaju da je Mamić uvijek na
raspolaganju. I kad sam čula da se i on namjerava uključiti u izbornu utakmicu,
bila sam iznenađena. Pitala sam i ja njega što mu to treba jer je na vrhuncu
uspjeha. I to je ono bitno, povezalo nas je nezadovoljstvo dosadašnjim načinom
upravljanja ovim prekrasnim gradom, mi želimo da naša djeca ostanu ovdje
živjeti i da za svih vrijede jednaka pravila bez obzira tko bili i kako se
zvali.
Kako je onda
došlo do ‘klika’ između vas i Tomislava Mamića?
– Razgovarali smo
nakon što je izrečena inicijativa. I onda smo raspravljali na koji se način
najbolje uključiti. On je bio jasan kako zbog svojih obveza ne bi mogao obnašati
čitav niz poslova koje nosi gradonačelnička funkcija i tu daje punu podršku
meni i mom timu. Vrlo brzo usuglasili smo se oko Nezavisne liste Ramljak i Mamić
kako za Gradsko vijeće tako i Županijsku skupštinu gdje će upravo on biti
nositelj.
Idemo sada
prema budućnosti. Puno je ‘gorućih’ problema u gradu Splitu. Jedan od njih je
svakako Marjan koji i dalje zauzima medijske stupce. Od upravljanja,
vlasništva, potkornjaka i štete. Što biste vi napravili na Marjanu?
– Vidjeli smo da
koalicijski partneri ne razmišljaju isto glede Marjana. Ja kao Splićanka
konzumiram sve na Marjanu – od pješačkih staza pa do zelenila. Park-šumu Marjan
treba prepustiti stručnjacima i ona ne smije biti predmet političkog prepucavanja.
Naš Marjan bio je žrtva lošeg koalicijskog vladanja gradom što se najbolje
vidjelo i na posljednjoj cirkuskoj sjednici Gradskog vijeća kada su se u
suradnji s Društvom arhitekata Split trebale donijeti odluke o započinjanju
procesa izmjene GUP-a a koji je uključivao i zaštitu Marjana. Nažalost, tom
cirkusu pridružili su se i oporbeni vijećnici i tako pokazali koliko im je
stalo do naše park šume. Takav simbol grada ne smije biti predmet političkog prepucavanja,
ponavljam i treba ga prepustiti stručnjacima.
Spominjemo
koaliciju, ali onda je svima jasno da je ovdje ponovno ‘pobijedio’ Željko
Kerum. Velikih promjena oko Marjana nije bilo, vidimo i da se baš Kerum založio
za privatne vlasnike zemljišta i njihovu zaštitu. Znači, on ima ovu ‘težu
stranu vage’…
– Jedini odgovor
i promjenu mogu napraviti naši sugrađani. Svoje nezadovoljstvo trebaju izraziti
izlaskom na izbore i pritom kazniti one koje pod krinkom javnog interesa štite
svoje osobne. To su sitni interesi. Park-šuma je naša šuma, ne moja i tvoja.
Stalno
ističete to ‘ne ja, nego mi’…
– To je naš
slogan i da, što ja sama mogu ako nemam ljude oko sebe, stručnjake iz
različitih područja? Ne obećavam promjene kada stupim na funkciju nego sam to
primjerom afirmativne kampanje gdje sam imala i selekcijski postupak napravila
prije. Javno sam tražila osobe stručnjake kao dio svojeg tima i vjerujem da sam
u tome uspjela. Ovim putem želim pohvaliti ekipu koja radi sa mnom. S obzirom da
nemamo infrastrukturu i logistiku kao druge stranke, dobili smo na kreaciji i
inovativnosti. Mladost, sva iz Splita, koja to radi je vrlo ambiciozna. Naš
slogan ‘ne ja, nego mi’ mi je jako važan. Ja ću se izložiti, bit ću
gradonačelnica i koordinirat ću, ali nikad bez suradnje i komunikacije ne samo
sa članovima tima nego i sugrađanima.
Hoće li vam profesorsko
iskustvo pomoći u radu gradonačelnice?
– Ja bih rekla
obratno. Nama kao profesorima se jako vrednuje koliko smo aktivni u zajednici i
koliko znanja smo stekli izvan naših ureda i predavaonica i na koji način onda
to koristimo u svojim predavanjima. Moj
angažman u posljednjih dvadesetak godina izvan predavaonica jako mi pomaže u
predavanjima. Studenti ne vole slušati samo teoriju, oni žele da se teorijska
znanja potkrijepe s iskustvima.
Vratimo li se
na aktualnosti i budućnost onda nećemo daleko od Ekonomskog fakulteta. Žnjan je
dugi niz godina bio mjesto nereda, sada ‘svjetlo na kraju tunela’ vidimo, ali…
– Puno godina se
čekaju samo papiri, ali koliko god koštalo, moramo doći do sredstava da se
prostor, koji sada izgleda kao mjesečeva površina, dovede u svrhu zelenog
javnog prostora. Park za sve stanovnike od Pazdigrada, Žnjana pa do Kile i
cijeli grad. Procese svakako moramo nastaviti (dozvola dobivena, koncesija
zatražena) jer nam naša pokoljenja neće oprostiti nečinjenje.
Mnogi vaši
protukandidati govorili su i o Gradskoj upravi, posebice velikom broju
zaposlenih. Hoćete vi ‘stezati remen’ u Banovini?
– I tu imam malu
prednost. Bila sam povjerenica za grad Split pa mogu reći da donekle poznam
situaciju u Banovini. Ono što čujem je da su mnogi nezadovoljni, nema nikakve
komunikacije a tamo ima jako vrijednih i pametnih ljudi koji, ako se njima
kvalitetno upravlja mogu dati dobre rezultate. Činjenica je da ondje ima puno
ljudi, ali drugo je pitanje što ti ljudi rade, tko ih prati i koji su to
njihovi rezultati. S ljudima treba razgovarati, ukazati im na probleme i koja
su očekivanja prema njima.
Odvajanje
otpada i komunalna infrastruktura nas itekako muči u Splitu. Vrlo slojevit
problem…
– Da, slažem se.
Ali, ima rješenja. Naša država mora doći do 50 posto odvajanja otpada, ne Dugi
Rat, Omiš, Split ili Zagreb nego cijela zemlja zajedno. Split je s onih 3,74
posto odvajanja otpada samo odnemogao sveukupnoj slici.
Do prije tjedan
dana imali smo jedno priručno reciklažno dvorište, to dovoljno govori o težini
ovog problema. Grad ove veličine ih mora imati šest. To, dakle, treba
izgraditi. Ja ću to napraviti sa svojim timom. Dodatno, da bismo napravili
kompostane ili prostore za zbrinjavanje građevinskog otpada, treba postojati
dogovor sa Solinom, Sinjom, Trogirom i drugim jedinicama lokalne samouprave. Osim
toga treba raditi i na stalnoj edukaciji građana o potrebi zbrinjavanja otpada.
Posljednjih
dana nekako se intenzivirao prometni čep u Splitu i okolici. Promet i parkirna
mjesta, ‘rak rana’ Splita…
– Ceste su nešto
što se iz godine u godinu reciklira u predizbornim obećanjima. Grad Split ima
preko sto tisuća vozila, a svega 30 tisuća parkirnih mjesta. I na posljednjoj
sjednici Gradskog vijeća, zbog politikanstva, zaustavljena su nova parkirna
mjesta na Mertojaku, Splitu 3 i Lokvama. Izmjenom GUP-a bi trebalo tražiti i
nove prostore za parking.
Problem je i što sve
automobile praktično usmjeravamo u centar grada koje bude zagušen u vrijeme
ljetne turističke sezone. Zašto ne bi imali na obodu grada parkinge gdje bi se
smještali autobusi i automobili?
Moram i još nešto
kazati, vrijeme je i da građani shvate da nam osobno auto nije najbolji
ljubimac. Treba fokus staviti na pješaka i na javni prijevoz i raditi na
ravnoteži automobila, javnog prijevoza i pješaka.
Turizam smo
već spomenuli. Turizam je glavna grada u Splitu i Dalmaciji, a imate li vi
nekakav plan za zaokret na neke nove staze. Pandemija nam je otvorila oči…
– Pandemija je i
prilika da se promijenimo. I na ponudi i na potražnji. Neće se promijeniti činjenica
da je Split prekrasan, prepun povijesnih znamenitosti, mjesto sporta i zabave,
a da bi bio mamac za turiste, trebaju na cjelogodišnje avionske veze s
europskim i svjetskim destinacijama, trebaju nam dodatni hoteli koji će
omogućiti turizam za cijelu godinu, kongresne dvorane, događaji koji privlače
turiste tijekom cijele godine, atrakcije koje će biti mamac za turiste, nova
koncepcija Adventa u Splitu, nove ljetne pozornice… Grad Split se u
turističkom smislu mora prometnuti u jednu od najznačajnijih city break
destinacija, a to će moći tako da iz faze rasta prijeđemo u fazu razvoja.
Koliko je god
Split bogat u povijesnom smislu, važno je gledati u budućnost. Budućnost Splita
su mladi ljudi i mlade obitelji. Kako im Split približiti? Imamo poticajnu
stanogradnju, ali i ovdje ‘padamo na sitnim stvarima’ poput kanalizacije,
pristupnih cesta…
– Sve ste rekli.
Gradi se kako komu padne na pamet. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća nismo
dobili nove i uređene kvartove. Pritom mislim na infrastrukturu, pristupne
putove i kanalizaciju, parkove i ceste. Ljudi žive i na Kili, Žnjanu ili
Pazdigradu, ali pristupne ceste i ostala infrastruktura koja neki grad čini
gradom nedostaje. Zašto? Netko je u gradu omogućio da se gradi bez strategije.
Mladi su tu prošli najgore. Rješavanje stambenog pitanja je uz radno mjesto
najvažnije za svakog čovjeka. U gradu ne postoji stambene politike koja bi
jasno odredila gdje i koliko stanova za mlade želimo. Zabrinjava studija IRMO
koja kaže da će za dvadesetak godina u Splitu biti oko 130.000 stanovnika.
Postoje mjere kojima grad može pomoći mladima i to kroz gradnju stanova za
dugoročni najam, otvaranje novih prostora za izgradnju POS-ovih stanova i td.
Grad treba stvoriti i pretpostavke za zapošljavanje mladih kroz podršku mladih
pri samozapošljavanju do poticanja onih poduzetnika koji zapošljavaju mlade.
Vi biste
gradili Split 4 ili Split 5?
– Najavila sam da
ću graditi i Split 6. Naravno da je to bila ironija. U ovom predizbornom
razdoblju naslušali smo se svakakvih suludih obećanja ne vodeći računa o tome
kakva je nadležnost grada u tome i kaki su nam fiskalni kapaciteti za to. Ma
kako nekome to može pasti na pamet kada u tri mandata nisi dostojan završiti ni
pet glavnih cesta u gradu, onda o čemu dalje govoriti. Mi građani siti smo
svakojakih obećanja .
Jesu li
Splićani izgubili vjeru u politiku?
– Da. I zato sam
se uključila u politiku. Želim pokazati svojoj djeci i studentima da se ipak
može drugačije. I mene sad pitaju oko interesa. Moj interes je služba građana. Koliko
nam je vremena trebalo da nam se politika i političari ogade, isto toliko će
vremena trebati za promjenu. Ali ako ne krenemo odmah, biti ćemo u problemima.
Kakvi su vaši politički
ciljevi?
– Vjerujem da ću
postati gradonačelnica. Split je grad s izvrsnim potencijalom i s prostorom
koji se konačno mora iskoristiti. Okružila sam se s najboljim u našem gradu,
najboljim poduzetnikom, stručnjacima iz područja financija, turizma,
obrazovanja… i to je moja garancija za uspjeh. U ovo ulazim iskreno otvorenog
srca i zdravog razuma i sigurna sam da će to građani prepoznati. Strukture koje
su nas dovele ovdje niti žele, niti mogu niti znaju zato nam trebaju promjene.
Zajedno s timom ljudi dajem sve od sebe ali ne pod svaku cijenu, svoj dugo
građeni ugled i dostojanstvo ne želim izgubiti. I konačno još jednom ponavljam,
samo građani su ti koji će izlaskom na izbore odučiti o onima koji će upravljati
gradom u narednom razdoblju. Nisam bitna ja, već mi. Nije bitan gradonačelnik,
njegov ego i interesi nego zajednica kojoj se sa svojim timom spreman dati i
služiti.