Article

//www.dalmacijanews.hr/files/62eaed0b18d1cbfe3e8b4580/80
Foto: Ivana Ivanović

Otkad je ljudi i brkova je, a Antin brk skoro je bio i osiguran. Epski ukras iz sinjskih Glavica svako se jutro sapuna i pere

Alka je Anti Labroviću Paškinom tetovirana u srcu bez obzira na to što nije među momačkom četom, što nije među onima u suknenim gaćama i ječermama, posutim srebrnim tokama
Otkad je ljudi, i brkova je. Brkova ima različitih veličina, oblika i boja, ali svakomu brk jest zajedničko da su ponos onome tko ga nosi. Jedni ga nose radi pomodarstva, drugi zbog tradicije. Iako je danas brku biti samo ukrasom, nekoć je bio puno više od toga. 

Ako te slažem i prevarim, pljuni mi u brk - rečenica koju bi ljudi s najvećom ozbiljnošću govorili. Mjesto časne riječi, bilo bi - brka mi, a brk se davalo i posuđivalo, čak i tuklo jer nije bilo veće uvrede doli povući čovjeka za brk.

Čovjeka koji je svojim brkovima ušao u svačije živote, na neki način, u alkarske smo dane vratili barem slovima jer, istina da vrijeme leti, već 14 godina ne kroči najpoznatijom sinjskom ulicom u kolovozu koja je posljednjih nekoliko godina uz onu turjačku pržinu dobila i dio Vukovara putem dunavskog pijeska.

No, Alka je Anti Labroviću Paškinom tetovirana u srcu bez obzira na to što nije među momačkom četom, što nije među onima u suknenim gaćama i ječermama, posutim srebrnim tokama. Za širokim svilenim pojasima zataknute im kubure i ljuti jatagani, preko ramena prebačeni koporani i puške kremenjače, nakrivljene kape zakićene cvijećem.

- Cilu godinu smo u Alci, nema da danas jesi, a sutra nisi. Ženino je uvik bilo oblačenje, posebice kad se stavlja pojas. Ja se nisam vrtio, ona se vrtila i pritezala pojas. Stalno san bio uz konje, išlo je nekako rutinski, u prolazu. Bilo ih je onda, a sad je još više, koji oće bit alkarski momak, a kad se konj malo zaigra, on skriči ko malo dite i biži - iskren je Labrović dok pokazuje štit, nevjerojatno zdanje, dar predsjednika Franje Tuđmana kada je alkarsko koplje najuspješnije bilo Ognjenu Preostu kojemu je baš Paškin bio alkarski momak.


Osigurani brkovi

- Mora san ih obrijat 18. rujna 2019. godine na moju žalost jer da nisam, ko zna bili bio ovde. Ima sam operaciju, i onda su mi naredili da moran skinit brkove jer me neće moć uspavat. Jedna je medicinska sestra plakala i govorila da zašto san brija brkove. Kad sam iša na drugu operaciju, opet su mi rekli za brkove, ali sad san ja bio pametniji. Reka sam da ćemo se dogovorit i da su brkovi sad osigurani, i to ni manje ni više nego na 5 tisuća eura. I onda su ipak mogli ostat - smije se stasiti čovjek koji je u povorci bio od 1982. godine. Mnogo je trenutaka koji su mu ostali urezani u životnim stazama, ali najradosniji su bili oni kad se rađala Hrvatska. I danas kada priča kao da s ogromnim strahopoštovanjem govori o preminulom prvom predsjedniku Tuđmanu.


Paškin i Peko Bogdan bili su nerazdvojni. Bilo je tako i 1998. godine kada su u pripretavanje ušli Tonći Bešlić i Ognjen Preost, a dvojica momaka u koraku su po sredini staze koračali iza alkarskih junaka. Nije to, kažu nešto iskusniji, nikada bio slučaj. Baš kako je taj čin izazvao neviđen delirij na tribinama, kao što se u mlađim godinama pljeskalo Tucku i Daliću.

Na kraju je pobjedu odnio Preost za kojeg su govorili, a kako ga je alka dobro išla, da ima na koplju kalamitu, kako su Sinjani zvali magnet, koja privlači alku.


Tajna održavanja brkova


Antin pokojni did Jozo nosio je brkove i sukao ih iza uha, a znali su po tome prepoznati i kada je Jozo za "ostaviti na miru" jer je ljutit.

- Sve triba zalivat. Svako jutro ga nasapunam i operem. Eto - veli nam tajnu dugovječnosti brkova, a onda i priča kako ga je unučica branila od supruge koja je navaljivala da brkove obrije.

- Unučica je pitala baku zašto dida ne voli i tako je baka bila sva u čudu. Vidite kako se ona toga sitila, uzela je moju osobnu i pokazala ženi. Rekla je da će, ako did obrije brkove, morat u zatvor jer ga ljudi neće pripoznat kad ga zaustave.

Nije tajna da je Paškin znao s konjima, neopisivo, teško predočljivo s nekoliko rečenica. 

- Ima sam kobilu i tio sam da sve zna. Išla je past na livadu. Iša ja pješkom, autom ili biciklom, pustio bi je, ali ona ne bi smila proć isprid mene. Uvik je bila meni iza leđa. Lanac je bio na livadi, i ona bi došla do mene i ja bi joj ga zakačio. Nema tu ništa na guranje. 

- Kad sam vodio edeka, a u loži je bio pokojni Tuđman, s druge je strane vodič bio Karlo Radović. I onda sam ja njemu reka da kad dođemo do počasne lože, konj triba pozdravit i livo i desno. I on me gleda u čudu. Najprije vojvodu, a onda i Tuđmana. Dezgine je on onda potega, a ja popustio i tako konj glavom ide u livu stranu. Onda sam ja potega, a konj je glavom u desnu stranu.

Sjeća se i drugih zanimljivih detalja u konjskom životu...

- Konj je uteka Josku Miloševiću kad je bio alaj-čauš i u zadnji tren su ga uvatili, kod Jelinčića u Glavicama, da bi doša na vrime da trče svoju trku. Prije desetak godina na Pijaci je s konja pa Tino Radanović i spasio je čoviku život konj. Pokojni Branko Single ga je pokuša uhvatit, da konj ne zgazi ljude, i on je bio povrijeđen. I iša je doktoru na pregled, a našli su mu stotu stvar mimo ozljede konja. Anti Poljaku i Stipi Breki su pukli dizgini, i onda konji na trkalištu nisu imali kontrolu, isto tako.

Sin Paško ga je naslijedio u potkivanju, a drugi sin Tino služi Bogu i ljudima.

- Evo sad moja ispovid. S posla sam doša oko 10 sati navečer i side moj Tino i žena za stolom u kužini. On se smije i kaže da je kuverta za mene. Ja san pretpostavlja da je neka izvanredna skupština Alke. No, bilo je pismo iz Samostana da je primljen i da ako ja ne mogu, da će mu oni plaćat školovanje. Žena u zahod u plač, a meni dvi balote u želudcu. I govorim ja njemu da sam se nada nevisti, a on se udaje.

- Meni su ljudi dolazili koji su molili da kažem sinu da ih vinča. I onda sam ih ja pita ko sam ja. Bilo ih je tako pet pari iz Splita koji su se u Sinju samo vinčali zbog mog Tina. Iz Sinja je iša ća u Zagreb pa su neki plakali, iz Zagreba u Gračac su plakali, iz Gračaca u Potravlje plakali i onda iz Potravlja u Zagreb plakali - priča.

Baš kako su mnogi plakali kad je Ante Labrović Paškin morao s trkališta, ali slike epskih brkova i danas rese naslovnice brojnih alkarskih biltena i stranice o viteškom nadmetanju u cetinskoj dolini. Nije uzalud ni domaći pisac Stipan Banović jednom prilikom napisao da su "u našoj narodnoj epici brci simbol junaštva, pače njegovo mjerilo, pa veći junak ima i veće brčine".


hr Thu Aug 04 2022 06:40:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/62ee6af518d1cbaf4a8b45b3/80
Foto: Ivana Ivanović

One su majke, žene, sestre i kćeri, one su alkaruše: Katarina, Mirjana i Marija drže plamen Alke u svojim rukama

Šokove, udare srca i neizvjesnosti - sve to proživljavaju i one. Zajedno sa svojim odabranicima.
Majka je ime za svu patnju koju proživljavamo, majka je ima za nadu jer sadrži snagu ljubavi. S tom snagom sinovi su išli na bojno polje, ne da bi napali, ubili ili prisvojili tuđe već zaštitili svetinju ljubavi koja ga obvezuje da obrani zajedničku nam majku. Majka je simbol svetosti života, ona koja rađa novi ljudski život.

Srce im kuca brže, češće plaču, govore više od muškaraca, ali mnogo manje lažu. Možda su nježniji spol, no dokazuju žensku snagu i srčanost. Primjer su kako je svakodnevicu moguće nabolje promijeniti vedrinom, hrabrošću, ali i upornošću.

Premda je Alka tradicionalno "muška stvar", bez žena u sjeni, koje se brinu o svemu što alkaru treba, stasiti kopljanici ne bi mirne ruke izlazili na trkalište. Alkaruše su, kažu, posebna sorta žena koje iz sjene, jer malo će koja biti na trkalištu, drže plamen Alke nježno i odlučno u svojim rukama. Godinama.


"Upoznali smo se na alkarskoj večeri..."

Uz napore oko priprema za doček gostiju za alkarskih svečanosti, glancanje čizama i peglanje svečanih odora, alkaruše blagoslivljaju alkare pri odlasku, tješe u porazu, "luduju od sriće" u pobjedi. Loše zamotan pas je golema nevolja, ne smije biti ni prečvrsto zamotan ni labav jer mogao bi se, ne daj Bože, razmotati, a to je već ljuta sramota i poteže kaznu diskvalifikacije. Ma koja god situacija bila, grop u grlu, grčevi u stomaku, leptiri koji škaklju. Samo da njihov vitez zasja u punom sjaju stoljetne tradicije.

U njihovim kućama Alka je nešto sveto i prisutna je cijelu godinu, 24 sata na dan.

- Sve mi žene alkara se nadamo pobjedi, najbitnije je da natjecanje prođe u redu, ali priželjkuje se i slavodobitnički plamenac. Velika je čast da vam je netko u obitelji dio te cijele priče, a pogotovo ako je slavodobitnik - riječi su Katarine Šušnjare, supruga Maria Šušnjare, ponosnog vlasnika dva slavodobitnička plamenca i nove funkcije alkarskog vojvode. Šušnjara je prvi u povijesti koji je u debitantskom natjecanju pobijedio na Bari i na Čoji, i to s tri pogotka u najmanji krug alkarske mete. 

- Nismo očekivali da ovako mlad postane vojvoda, ali za svoje karakteristike mislim da će biti dobar vojvoda. Jako dobro poznaje alku, sportski dio, ali i povijest. Kroz svoj posao ima vještine upravljanja i uz ljudske kvalitete smatram da je ovo lijepa, nova priča - govori Katarina koja priznaje da je upravo Alka bila odlučujuća za njezinu sudbinu.

- Prvi smo se put upoznali na alkarskoj večeri, bila je to večera za cijelu povorku, a vjenčali smo se prije 15 godina. Šest godina smo zajedno bili dio alkarske povorke. 

Šokove, udare srca i neizvjesnosti - sve to proživljavaju i one. Zajedno sa svojim odabranicima. 

- S obzirom da je puno ljubavi prema suprugu, ali i prema Alci jer sam rođena Sinjanka, sve je lakše. U početku sam se konzultirala s majkom i ženama drugih alkara, i s vremenom je to postala rutina, ali treba sve na vrijeme pripremiti. Samo oblačenje na traje toliko dugo koliko priprema odjeće. Dobijemo je nekoliko dana prije svečanosti i onda slijedi provjera, šivamo dugmad koja se malo mrdaju ili peglamo komad po komad - prepričava višegodišnju rutinu.


"U tom slapu i moja kap pomaže ga tkati"

One ih ispraćaju preko praga, poljube, blagoslove i poškrope svetom vodom, a gostima, strancima, uglednicima, čitavoj masi svijeta ih prepuštaju za vrijeme nadmetanja. Majke, žene i sestre, kćeri - imaju one drugog posla.

- Ništa ne ostavljamo za sam alkarski dan jer puno prijatelja zahtjeva i višednevnu pripravu. Moj muž je napravio arambašine dvore, sam ih je osmislio i uredio i njima se ponosi. Puno hrane je uvijek na stolu, jednostavne i bogate, od pršuta, sireva pa do arambaša u arambaše. Radimo ih moja kuma i ja. Ljeti moraju biti malo lakšeg okusa i začina, jedina je to tajna - kaže Mirjana Vukasović, supruga Ive Vukasovića nadimka Parin koji brine o stasu, držanju i hodu čete alkarskih momaka. Još od 1994. Parin je u momačkoj četi, a za arambašu se prvi puta kandidirao 2006. godine. Arambaša je već peti mandat.

U svakoj od alkarskih kuća tih je dana spremna bačva vina, spremni su pršuti, sir, janjetina i odojak. Bez arambaša ništa, te sarme bez riže i mljevenja mesa. I s puno sinjske ljubavi. Neki će mijesiti rafiole, drugi razvući barem tri, četiri škrovade savijače s jabukama i orasima, bit će bajamina, baškotina, sinjskih uštipaka.

- On je osoba koja voli ljudi, veseljak je i lijepo pjeva i svakako da nije bio to što je, bio bi dobar zabavljač. Svake godine naše alkarske svečanosti nalikuju na kakav pir, toliko je gostiju, uzvanika i dragih prijatelja koje željno i s radošću ugostimo - veli Mirjana rođena Jukić, podrijetlom iz mjesta Bitelić, iznad Hrvaca. Njihove ljubavne iskre dogodile su se u pogonu sinjske ispostave Elektrodalmacije.

- U tom slapu i moja kap pomaže ga tkati. Puno je tu mojih kapi, truda i znoja, ali sreća je to, ponos i zadovoljstvo. Brak. Sklad i sinergija - kazuje žena arambaše.

Za Ivu kaže kako je "šibica koja plane i brzo se ugasi, a onda nastupa osmijeh i pjesma".


"Iako mrka pogleda, nađe on načina da se javi"

I nije čudan onda taj ponos koji Cetinjani ljubomorno čuvaju, simbol pobjede za svoju slobodu, obranu doma uz zagovor Gospe. Tim više što to traje 307 godina. Mnogo je viteških igara bilo, ali Alka se uspjela održati.

Zna alaj-čauš Ivica Filipović-Grčić kako će tih alkarskih dana sve oči biti uprte prema njemu, posebice na dan Alke kada će, od biljega, dna alkarskog trkališta, pješice krenuti predati prijavak vojvodi kako je sve spremno za boj. Filipović-Grčić predvodnik je alkara kopljanika koji tih dana uzmu primat.

- Uvijek je bio u priči o konjima, Alci, hipodromu. I kad je rekao da postaje alkar, mislila sam da me zeza, zvučalo mi je nevjerojatno. Vidjela sam ga u drugoj ulozi i lijep je to osjećaj, poseban. Nikada mi neće biti svejedno, veličanstven je to osjećaj kad vidiš koliko ljudima Alka znači. I ne samo u Sinju nego i diljem svijeta jer Alka je sinonim za Sinj - priča Marija, odabranica Ivice, koji se u svojoj alkarskoj riznici može pohvaliti tek jednom Čojom i jednom Barom. Treći mu je ovo mandat na mjestu alaj-čauša.

- Često ne stignem na palke pratiti mogu Ivicu, a i djeca više nisu mala pa idu sama. No, kad sam na trkalištu, uvijek me traži pogledom, ja sam mu čak i zamjerala u nekoliko navrata zašto mi se ne javi, ali pronađe on način jer mrk pogled jedan je od detalja koji sudionika Alke čini baš sudionikom - kazuje.

Nije lako zadovoljiti uvijek kritični sinjski puk, s modernizacijom se pokušava i Alka poboljšati u tom pogledu, ali nitko nije dostojan da zadire u njenu suštinsku vrijednost. Iako je njena povijest slabo zapisana i često zasnivana na kazivanjima, posrednim svjedočenjima, dugo vrijeme povezano je jednim trajanjem, kao što su povezana dva kraja jako dugog konopa.

Povezano alkarima, vitezovima na konjima ili u pješadiji i njihovim alkarušama.



hr Sat Aug 06 2022 22:00:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/62ee824118d1cb104c8b45f8/80
Foto: Zajednica tehničke kulture Dubrovnik

FOTO U Dubrovniku održan prvi ljetni robotički kamp za cure

Na kampu je sudjelovalo 13 cura, učenica od 5. do 8. razreda osnovne škole

Od ponedjeljka 1. kolovoza do petka 5. kolovoza u Dubrovniku se održao prvi Ljetni robotički kamp za cure. Na kampu je sudjelovalo 13 cura, učenica od 5. do 8. razreda osnovne škole. Organizatore posebno veseli činjenica što se kamp popunio samo u dva sata od otvorenja prijava.

Prvi dan su cure učile programirati u programskom jeziku Python, a radionicu je vodio tajnik Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika i Zajednica tehničke kulture Dubrovačko-neretvanske županije Tomo Sjekavica. U utorak je Dalija Milić Kralj direktorica programa Women in Tech Croatia i profesorica strojarske grupe predmeta u Pomorsko-tehničkoj školi Dubrovnik uz Maroja Musladin člana hrvatske robotičke reprezentacije koji je ove godine nastupio na Europskom prvenstvu u Portugalu, održala radionicu Rescue Simulation. 

Srijeda i četvrtak su bili rezervirani za radionicu elementarne robotike koju je vodio izbornik hrvatske robotičke reprezentacije iz Hrvatskog robotičkog saveza Ivica Kolarić, uz pomoć Jelke Hrnjić, Dalije i Orsata Kralja. Zadnji dan je bio opuštajući za polaznice uz radionicu crtanja 3D olovkama, na kojima su uz Tomovo vodstvo crtale razne 3D predmete s plastikom i 3D olovkama.

Ljetni robotički kamp za cure se održao u organizaciji Women in Tech Croatia, Zajednice tehničke kulture Grada Dubrovnika i Hrvatskog robotičkog saveza u suradnji s Pomorsko-tehničkom školom Dubrovnik i Centrom za mlade Dubrovnik.

hr Sat Aug 06 2022 17:01:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/62ee6fb518d1cba4458b46a7/80

Sprema se fešta godine: Veliki koncert Lidije Bačić i Alena Nižetića povodom dana Žrnovnice

Održat će se 13. kolovoza u Žrnovnici gdje će se okupiti mnoštvo ljubitelja dobre zabave i glazbe

Nakon pauze od dvije godine, Žrnovnica će obilježiti dan mjesta i blagdan Velike Gospe, glazbenim spektaklom.

Najveća ljetna fešta u Splitsko-dalmatinskoj županiji održat će se 13. kolovoza u Žrnovnici gdje će se okupiti mnoštvo ljubitelja dobre zabave i glazbe.

S pozornice u centru mjesta zapjevat će miljenica publike Lidija Bačić i splitski glazbenik Alen Nižetić. Potvrdio nam je to poznati splitski estradni menadžer Ivica Bubalo.

- Dugo se pregovaralo i s Lidijom i s Alenom s obzirom na to da su angažirani za ljetne nastupe u krugu od 30 do 40 kilometara od Žrnovnice. Za svaku je pohvalu da su odbili ponuđene gaže u obližnjim mjestima kako bi nastupali u Žrnovnici. Njihova imena su dokaz da će se u Žrnovnici odvijati najveća ljetna fešta u našoj županiji, kazao je Bubalo.

- Bit će tu još mnogih glazbenih iznenađenja, a i bogata gastronomska i ugostiteljska ponuda. Nastup će započeti u 21 sat, a dobili smo dozvolu da traje sve do 1 iza ponoći, otkrio je Bubalo.


hr Sat Aug 06 2022 15:36:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/62ed6c8318d1cb25488b45f8/80
Foto: Tri sporana "One"

VIDEO Tri soprana “One” za sve ljubitelje opera i opereta spremaju nezaboravnu ljetnu turneju po Dalmaciji!

Program koji nude sadrži neke od najljepših arija iz operne literature u kombinaciji sa pitkim brojevima iz opereta i mjuzikala te poznatih filmova

Tri soprana “One” su akademski obrazovane solo pjevačice koje su diplomu  stekle na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a povezuje ih i činjenica da su zaposlene u Zboru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Iza svake od njih stoji niz uloga i godina scenskog iskustva. Ostvarile su uloge u nekima od najpoznatijih opera kao što je Nikola Šubić Zrinjski, Ljubavni napitak, Čarobna frula, Carmen...


Njihova imena su: Ana Zebić Kostel, kaštelanka koja je za vrijeme glazbenog obrazovanja osvajala je brojne nagrade na natjecanjima mladih glazbenika, između ostalog prvu državnu nagradu u Dubrovniku 2008. Godine. Zagrebčanka Mima Karaula usavršena operna pjevačica koja je sudjelovala je na nekoliko natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu, te osvojila 1.nagradu na međunarodnom pjevačkom natjecanju Lav Mirski . I splićanka Mia Domaćina Topalušić koja je sudjelovala je na brojnim natjecanjima u Hrvatkoj (tri 1.nagrade) i u inozemstvu (Slovačka, Austrija, Italija (kao jedna od najboljih sudjeluje na zatvaranju Sarzana Opera Festival, gdje izvode Donizzetijevu operu "L'elisir d'amore" (uloga Gianette). Usavršavala se kod brojnih pedagoga za lied i operu.

Kao trio djeluju od početka  2019. godine, a od tada su ostvarile brojne nastupe kao što je nastup u Klovićevim dvorima te Gala Božićni koncert kao gošće tenoru Ivi Gamulinu Gianniju.


Tri soprana “One”  spremaju ljetnu turneju koja započinje koncertom u Okrugu Donjem 10.08.2022. kod crkve sv.Karla Boromejskog  u 21h,  zatim 13.8.2022. u Grohotama na otoku Šolti. Slijede dva koncerta na otoku Visu, u Komiži 16. 8.2022. ,  te u gradu Visu 17.8.2022.   Kolovoz zaključuju sa nastupom na Festivalu komorne glazbe u Čakovcu 25.8.2022. . Napitnica iz opere Traviata, Amazing grace, Tonči, moj dragi Tonči, arija Marice iz operete Spliʼski akvarel, Arija grofice Marice iz operete Grofica Marica samo neki od naslova koji će te imati priliku čuti na ljetnoj turneji koju spremaju.

Program koji nude sadrži neke od najljepših arija iz operne literature u kombinaciji sa pitkim brojevima iz opereta i mjuzikala te poznatih filmova.


hr Fri Aug 05 2022 21:16:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .