Split je protiv Rijeke odigrao 2:2, u utakmici
u kojoj su gosti imali na poluvremenu vodstvo od 2:0, da bi u nastavku “crveni” potpuno preokrenuli stanje na terenu i stigli do zlata vrijednog boda u borbi
za Europu.
Junak utakmice je – Mate Bilić. Ušao je u
drugom poluvremenu i unio u Splitove redove potrebitu dozu agresije, a zabio je
i eurogol za izjednačenje. Već u 47. minuti Bilić je iznudio prvi žuti karton
Mitrovića, a jedanaest minuta kasnije i drugi. No, u međuvremenu je Splitov
napadač povukao cijelu momčad za sobom, pa se igralo borbenije, na rubu
kartona, a igrači su stajali blizu protivnicima. Rijeka se izgubila pod
presingom, a ceh je platio upravo Mitrović, koji je opravdano isključen. Moramo
reći i da se Bilić majstorski gradio, činilo se kao da je bio posebno motiviran
odigrati na najvišoj razini, a ono što je odigrao u drugom poluvremenu bilo je
baš na razini napadača koji je zabijao i u Primeri. Počevši od efektnog proigravanja
Ercega petom, pa sve do velemajstorskog pogotka, voleja za udžbenike.
Dvostruki asistent bio je Mario Kvesić. On je
asistirao i u prošlom kolu u Zadru, a akcija kod prvog gola čak je i bila nalik
onoj iz Stanova jer je Kvesić s desne strane ubacio, a na pravom mjestu se
našao Erceg i opet iz prve, manirom centarfora, poslao loptu u mrežu. Erceg je
u zadnje vrijeme baš ubojit, igra više kao “devetka”, nego “desetka”, hoće ga
gol i puno je opasniji u samom vrhu napada, nego kad se povuče prema sredini.
Što nije bilo dobro u ovom susretu? Najprije,
sad je jasno da je izostanak Bagarića ogroman hendikep za ovu ekipu. Toliki, da
je upitno vrijedi li se slijepo držati sustava 4-2-3-1 kad praktički nemaš
krila. Guranje Mršića ofenzivno desno bio je promašaj, on se nije snašao, a i
cijela ekipa igrala je u prvih 45 minuta nekakav alibi-nogomet, s puno
dodavanja prema nazad, bez očekivanog pritiska na zadnju liniju Rijeke. Nije
dobar bio ni Radotić u sredini, a ni Roce kao jedina špica nije se iskazao. Bez
obzira što uvijek trkački odradi sve zadatke, s obzirom na minutažu Roce
postiže malo golova i čini se da Split komodno može igrati s dvije špice,
odnosno u sustavu 4-4-2, kako je nastupio u nastavku.
Tada su svi izgledali puno bolje, Bilić i Roce
radili su pritisak, a odličan potez bio je i uvođenje Vojnovića u sredinu u
drugom poluvremenu. Zbog ozljede je morao izaći Glavina, a lijevog beka odigrao
je u nastavku Radotić, koji je to odradio dosta dobro, čak bismo rekli da je
bolje odigrao tu poziciju, nego u veznom redu.
Igra Splita u drugih 45 minuta daje optimizam.
Ne pamtimo kada su “crveni” pokazali da mogu ovako pritisnuti protivnika.
Činilo se kao da su ubacili u višu brzinu, izašli na teren odlučni preokrenuti
stanje na terenu i sad se pitamo zašto Split u takvom ritmu nije u stanju
odigrati cijelu utakmicu. Primjerice, u Zadru je bilo dobro prvih 45 minuta, a
sada samo drugo poluvrijeme. Prije toga se znalo događati da Split i cijelu
utakmicu odigra “u leru”, ali ovaj nastavak susreta protiv Rijeke posebno je
znakovit. Jer “crveni” su pokazali da mogu igrati kad žele, da su u stanju
odigrati presing na loptu, po dvojica jurišati na igrača koji je tako nema
vremena primiti, okrenuti se i kreirati akciju.
Istina, imala je Rijeka prilike i u nastavku,
što nas pogotovo čudi za onu najbolju nakon prekida u 55. minuti jer je
nevjerojatno da na visok nabačaj iz daljine nitko od Splitovih “nebodera” ne
skoči glavom, već se iz toga izrodi stopostotna prilika za goste.
Kod prvog gola Rijeke, u 20. minuti, Tomečak
je nakon nabačaja tukao iz voleja s desne strane, a lopta je došla ravno na
glavu Krstanovića, koji je neometan s pet metara glavom poslao u mrežu. Kako
usred igre protivnički napadač ostane sam po sredini peterca, a da nikoga nema
na tri metra od njega? Gol za 0:2 lakše je objašnjiv, na prekid su oba stopera
otišla naprijed, a to je uvijek rizik jer spora povratna trka zna biti velik
problem protiv momčadi kakva je Rijeka. Sijevnula je kontra 4 na 2 i gosti su
poentirali preko Kramarića. U tim je trenucima Split bio bez ideje, u puno
lošijem izdanju od onoga u nastavku.
Ovaj bod za Splita je velik. Ogroman. Zadržana
su tri boda prednosti u odnosu na Lokomotivu, što je ogroman kapital pred
zadnja tri kola. Split sada ima težak posao, čekaju ga dva gostovanja protiv “davljenika” Osijeka i Dragovoljca, ali kad vidimo kako su “crveni” odigrali
ovo drugo poluvrijeme, onda je jasno da je Matićeva momčad daleko bolja od
spomenutih sastava, a sigurno i od Lokomotive, što će imati priliku pokazati u
zadnjem kolu. Bez obzira hoće li taj susret biti odlučujući za Europu ili ne.