Split, naravno, neće imenovati novoga trenera prije utakmice sa Šibenkom (nedjelja, 18 sati, na Baldekinu), ali na površinu su nakon razlaza sa Slavenom Rimcom isplivala tri hrvatska trenera, sva tri slobodna u ovom trenutku, koja bi željeli/htjeli vidjeti na Gripama da ovaj klub nakon 21 godine odvedu prema jednom trofeju.
Ta tri trenera su Igor Miličić, Veljko Mršić i Dražen Anzulović. Miličić je vezan za Gripe utoliko što je tamo počeo ozbiljnu igračku karijeru, koju je ozbiljno usporila teška ozljeda, a slobodan je otkad je nedavno dobio otkaz u Napoliju. Realno, Split ga ne može dovesti, osim ako netko osobno ne ode po njega, klekne i nagovori ga. Možda to ne bi bio loš potez, Miličić je trener s pedigreom i zna kako se osvajaju trofeji.
Mršić je završio vrlo solidnu etapu u Španjolskoj, u Breoganu, a i on je kao igrač dotakao Gripe. Pa i kao trener, na početku toga dijele karijere. Kao trener je radio u Hrvatskoj, Italiji i Španjolskoj, bio i izbornik Hrvatske, praktički ima sve u malom prstu.
Draženu Anzuloviću je brat Vladimir bio trener Splita, još dok se igrala ABA 2 liga, prije korone. Zula je otišao iz ruske Samare nakon što se klub financijski raspao. Čak šest godina je proveo u Rusiji. I on je, poput Mršića, bio izbornik Hrvatske. Kod njega je upitno samo želi li ovaj posao. Brata Vladimira su dugo vozali na Gripama s isplatom dugovanja, sva sreća da je bio korektan i strpljiv u svemu tome, makar su ostali ožiljci.
Ima još jedan trener za kojim bi se mogli okrenuti na Gripama, a to je Jure Zdovc. On je poveznica s posljednjim trofejima splitskog kluba. Kao igrač je sudjelovao u jedinom osvajanju titule prvaka Hrvatske 2003. godine, a godinu dana poslije je kao trener režirao senzaciju u Jazinama, pobjedu Splita nad Zadrom u finalu Kupa Krešimira Ćosića.
Koga god Split odabere, jasno je da će imati puno posla, jer ovaj roster s potpisom sportskog direktora Tea Čizmića jednostavno nije pogođen. Kao što nije bio ni prošle godine, pa se u obje sezone mijenjalo u hodu. Kemija u momčadi jednostavno nije pronađena, dojam je da ima previše stranih tijela. Igra svake momčadi ovisi prije svega o playmakeru. Na toj poziciji Borna Kapusta jednostavno ne igra kao što je igrao prije dvije godine u Ciboni i dojam je da je Split s njegovim angažmanom zakasnio baš toliko. Dvije godine. Što će ti playmaker koji loptu drži 20 sekundi i onda šutne tricu s deset metara? Vito Kučić nije playmaker, ali mu se ne pruža prilika da kao bek radi razliku, a jedini pravi playmaker Toni Katić je više-manje ozlijeđen. Ili mu trener do sada nije vjerovao. Nakon što je propustio priličan broj utakmica, protiv Cedevite Junior je odigrao prvih pet minuta i ništa nakon toga…
Uglavnom, Split trenutno ne izgleda kao momčad sposobna prekinuti trofejnu sušu. Ne dok je Danijel Jusup trener Zadra. Takav se dojam stječe, a onaj trener koji se prihvati posla, ima upravo taj zadatak. Biti bolji od Jusupa. U veljači je završnica Kupa Krešimira Ćosića, a u svibnju finale domaćeg prvenstva…