Prije nepunih tjedan dana započeo je četverogodišnji mandat novom ravnatelju splitskog Kliničkog bolničkog centra (KBC-a), desetom ravnatelju od ustanovljenja ove javno-zdravstvene ustanove koja je najvažnija ispod Svetog Roka. Jednoglasnim imenovanjem od strane petero članova Upravnog vijeća bolnice (predsjednik Upravnog vijeća je Mate Petričević, a članovi Stipe Jukić, Trpimir Glavina, Iris Marin Prižnić i Dragan Barić – op.a.), a onda i uz suglasnost resornog ministra Vilija Beroša, novi je prvi čovjek bolnice Krešimir Dolić.
Dolić je liječnik specijalist radiologije i subspecijalist neuroradiologije koji je u splitskom KBC-u od 2006. godine, da bi deset godine kasnije, od 2016. bio na dužnosti predstojnika Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Split. Zamjenik ravnatelju Juliju Meštroviću, koji je dvije godine prije isteka mandata naprasno podnio ostavku i otišao u mirovinu, Dolić je bio od 2019. do prošle godine.
Do stupanja Dolića na dužnost i okončanja natječajnoj procesa, bolnicu je vodio kao vršitelj dužnosti ginekolog Marko Jukić, a na mjesto pročelnika Zavoda radiologije sjest će Tade Tadić, specijalist radiologije.
Dolić je gost nove rubrike na našem portalu koja će svake nedjelje donositi razgovor s osobom koja je obilježila tjedan na izmaku.
Kako prolaze vaši prvi dani na novoj funkciji u KBC-u Split?
– Bolnici u Splitu gravitira gotovo 800 tisuća stanovnika u vremenu izvan turističke sezone, a milijun i pol ljudi u sezoni. Uspješno smo svih ovih godina odolijevali svim tim izazovima, a brojni su na dnevnoj i godišnjoj razini. U sustavu sam već dva desetljeća, dobro ga poznajem, a iskustva koja sam imao kao zamjenik prof. Meštroviću te kao i pročelnik Zavoda za radiologiju, pomogli su mi da lakše uđem u novu priču. Prvi su dani prošli u sastancima s voditeljima službi pri Ravnateljstvu i upoznavanjem s naslijeđenim i tekućim problemima te iznalaženju načina kako ih rješavati. Vremena za uhodavanje nema jer je ovo vrlo kompleksan sustav i treba djelovati na dnevnoj razini.
Koji vam je bio glavni motiv pri odluci o prijavi za ravnatelja bolnice?
– Naravno da su me mnogi pitali što mi je ova nova funkcija trebala. Pitanje je skroz legitimno i vjerujte mi, da sam gledao kvalitetu svog života, ovo mi nije trebalo. Ipak, osjećao sam odgovornost prema društvu i sustavu, obzirom na dosadašnje iskustvo i rezultate moga rada. Odlučio sam se uhvatiti u koštac s problemima i dati sve od sebe da unaprijedim ovu bolnicu. Kada bih to učinio onda bih mogao reći da sam vratio neki svoj dug društvu. U sustavu vidite probleme na dnevnoj razini zbog kojih ste frustrirani, a kada imate mogućnost mijenjati stvari morate imati snage to i učiniti.
Već ste, očito je, zacrtali neke ciljeve na mjestu ravnatelja?
– Poboljšanje radnih procesa je prvo i to trebaju osjetiti naši pacijenti, prvenstveno kroz liste čekanja. Veliki problem je i parking. Pokrenuli smo razgovore oko pronalaska kratkoročnog, a paralelno i dugoročnog rješenja. Taj problem nije problem bolnice nego cijelog Splita i šire, dovoljno valjda govori podatak da je prošle godine u Splitu u opticaj stavljeno novih tisuću parking mjesta, a novoregistriranih vozila je šest tisuća. Ne možemo pratiti trend, ali dužni smo barem osigurati nesmetani protok hitnog koridora unutar bolnice.
Često se u Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji, govori da kada se ima dobra veza onda nema liste čekanja…
– Nekako je ta priča o vezama i dolasku na red preko veze postala kao dio našeg kulturološkog identiteta. Mnogi su se navikli na takav način rješavati stvari pa se nekad i sve to čini normalno, ali naravno da nije. Problemi kreću od primarne i sekundarne razine zdravstvene zaštite u kojima fali kadra, a koji bi morali rješavati veliki dio posla dok bi u bolnici trebalo završavati tek trećina stvari koju oni ne mogu riješiti. Onda bi bolnica disala punim plućima.
Danas je situacija posve drugačija pa se u bolnici bavimo i primarnom, i sekundarnom, a onda i svojom tercijarnom zdravstvenom zaštitom i to uvelike opterećuje. U praksi imamo defenzivnu medicinu i sa svih se strana upućuje na pretrage koje nisu potrebne jer se ne pridržavamo stručnih smjernica. U mojoj sferi radiologije sa sigurnošću mogu reći da je od ukupnog broja napravljenih pretraga preko polovice od ukupnog postupka nepotrebnih pretraga. Stalno smo u začaranom krugu i imamo osjećaj da radimo sistematske preglede za sve. Radi se sve, a onda se u tome pronalaze uzroci. Ipak, tako se guši sustav.
Sve češće se govori o medicinskom osoblju koje radi “na dva fronta” – javnom i privatnom. Kakav je vaš stav vezano za to i planirate li stati na kraj zlouporabi takvog načina rada?
– Dok god kolege savjesno, odgovorno i profesionalno obavljaju svoje zadatke i dužnosti unutar bolnice nemam problema s tim da oni, kao što zakon dozvoljava, rade i negdje drugo. Problem je ako je privatni sektor prioritet. Nisam osobno nikada radio privatno jer sam smatrao s moralne strane, da ako radim odgovorno i dam svoj maksimum kroz jutro u bolnici, poslijepodne nemam snage raditi u privatnika.
Nastojat ćemo svakako provoditi bolju kontrolu učinkovitosti rada u KBC-u, posebno za kolege koje traže dopusnicu za rad u privatnom sektoru. Ako su pošteno odradili u bolnici, dali svoj maksimum, onda neće biti prepreka ni za dati dopusnicu.
Sustav ne funkcionira bez ljudi, no imate li osjećaj trenda da se mladi ljudi teže odlučuju za medicinu kod koje obrazovanje traje duže nego kod nekih drugih fakulteta? Isti slučaj je i kod obrazovanja medicinskih sestara…
– Najuporniji upisuju medicinu jer fakultet dugo traje, a onda je i puno izazova, stresa i odgovornosti u svakodnevnom poslu što ovaj poziv dodatno čini izazovnijim. Krivo se planirala zdravstvena politika unatrag desetak godina kada je ući u bolnicu kao medicinska sestra bilo poput dobitka na lotu. U jednom trenutku se i smanjio razred medicinskih sestara, a sada se ponovno otvaraju novi. Svijest je kroz godine porasla, ali u kakvom smo problemu vezano za deficitarni udio medicinskih sestara svjedoči i situacija da nam je natječaj za prijam novih medicinskih sestra u bolnicu stalno otvoren. Što bude u našoj moći, borit ćemo se da zaštitimo njihova prava i stvorimo bolje radne uvjete, ali možda je potrebno razmišljati i u smjeru stipendija za vrijeme školovanja i drugim naknadama kako bi ih povukli za rad u KBC-u Split. Nastojat ćemo i u razgovorima s gradom Splitom i Splitsko-dalmatinskom županijom dogovoriti neke oblike potpore jer očito je to jedini način da prebrodimo ovaj problem.
Upravno vijeće bolnice jednoglasno vas je imenovalo, laska vam to?
– Drago mi je da su kolege prepoznale moj angažman, a podrška unutar kuće i van bolnice je izuzetno važna. S druge strane je to i dodatna odgovornost, znači da i javnost i kolege očekuju puno više. Moja agenda je da smo bolnica svi mi, i inzistirat ću da i pročelnici Zavoda, voditelji i druge kolege damo puno više od sebe kako bi ova bolnica bila na ponos svih nas. Kadar je najvrjedniji dio ovog sustava, KBC Split nisu zidovi ni oprema, već ljudi pa će poseban fokus rada ove uprave biti kako unaprijediti radne uvjete i zadržati ljude u sustavu. Svjedoci smo da privatni sektor itekako buja, pogotovo u našem okruženju. Kako na tržištu nema dovoljno gotovog kadra, neminovnost je da se kadar za privatni sektor traži unutar bolnice, no ako bolnica izgubi kadar, gubi i adekvatno pružanje zdravstvene skrbi.
Ministar Beroš nije imao težak zadatak u slučaju potvrde vašeg imenovanja, već ste se sreli i s njim?
– Bio sam na sastanku kod ministra i dao je punu potporu svim nastojanjima da učinimo bolnicu što boljom i kvalitetnijom. I ministar i Vlada. Naglasio bih da je Vlada zadnjih nekoliko godina pružala maksimalnu potporu splitskom KBC-u što se može vidjeti po nikad većim investicijama u splitsku bolnicu. Trudit ćemo se opravdati povjerenje, nuditi projekte i razvijati bolnicu. U tome će mi pomagati moj najuži tim ljudi, a to su primarijus Ljubo Znaor i pomoćnica za kvalitetu docentica Mirela Pavičić Ivelja.
Ostavljate li sada svoju radiološku struku i potpuno se posvećujete papirima, planovima, potpisima i odlukama?
– Kao liječnik si najviše ispunjen kad radiš svoj posao, onaj za kojeg si se odredio ranije, i naravno da ću paralelno pokušati zadržati i struku. S druge strane, pozvani smo dati obol za opće dobro, a ako je ova funkcija moj obol, onda sam sretan što sam dobio priliku biti ravnatelj ove bolnice.
