Od svih košarkaša koji su ovoga ljeta došli u Split (Antonio Jordano, David Škara, Barret Benson, Borna Kapusta), nema nikakve sumnje da je navijačima Žutih najbolje sjeo povratak Tonija Katića. Nakon jedanaest godina. Otišao je 2013. godine kad je klub grcao u dugovima i bio pred gašenjem, a on nije znao što mu nosi budućnost, jer je već morao puno pauzirati zbog ozljede koljena. Ipak, talent se nije izgubio i sada 32-godišnji igrač je napravio pristojnu karijeru igrajući za Široki, Cedevitu, Cibonu, Dinamo Sassari, Cluj Napocu, Dijon i Dinamo Bukurešt.
Sto godina te nije bilo, Toni, na Gripama. Dvorana izgleda puno ljepše, evo su još radovi u tijeku, ali ono što se nije promijenilo – nema trofeja. Još tamo od 2004. godine.
– Da, eto me doma nakon puno, puno godina. Na žalost, ovo drugo je istina, potrudit ćemo se i dati sve od sebe da to promijenimo ove godine.
Kad je još bio junior i predvodio Split 2010. godine na euroligaškom turniru u Parizu, mnogi su mu predviđali blistavu budućnost. Spletom okolnosti, prije svega ozljeda, to se nije dogodilo u punom obujmu, ali Toni ne izgleda kao nesretan čovjek.
– Zadovoljan sam. Uz sve probleme koje sam imao, zadovoljan sam karijerom. Super mi je drago da sam se vratio na Gripe nakon jedanaest godina i nadam se da ću sada ostvariti sa Splitom ono što nisam. Svi znamo što je to.
Kakav je njegov dojam o ekipi? Priključio se posljednji, iako je cijelo vrijeme bio tu i trenirao na Gripama.
– Pripreme služe za uigravanje ekipe, nikada se ne igra sto posto kao u prvenstvenim utakmicama tako da je teško izvlačiti neke zaključke. Niti jednu utakmicu, na žalost, nismo odigrali u punom sastavu, ali kako su pripreme prolazile, mi smo se dizali u formi i u fizičkoj spremi. Mislim da spremni dočekujemo Igokeu.
Nešto o čemu se posljednjih dana priča jest dodjela kapetanske uloge Shannonu Shorteru kao prvom strancu u klupskoj povijesti. Činjenica da je Shorter do dolaska na Gripe promijenio dvadesetak klubova, a sada ulazi u četvrtu sa Splitom, dovoljno govori sama po sebi.
– Dosta neobično za bilo koji klub u Europi, osim ovih euroligaških. On je sada već jedan od domaćih. Veliki je radnik, prvi dolazi, posljednji odlazi s treninga. Primjer je i uzor svim mlađima, a i nama starijima. Zasluženo je kapetan, mi ga stvarno doživljavamo kao domaćeg.
Split je jasno naznačio ciljeve u ovoj sezoni. Ući u playoff ABA lige, znači biti među osam, ali i konačno prekinuti trofejni post. Kako Toni gleda na ambicije?
– Kroz ABA ligu će biti teže nego lani, jer su Dubai i Spartak budžetom puno jači od nas ostalih, ne računajući Crvenu zvezdu, Partizan i Cedevitu Olimpiju. Bit će jako teško ući među osam. Svaka utakmica u ABA ligi je priča za sebe. Treba uvijek davati sve od sebe. Mislim da se može protiv svakoga igrati, pogotovo kod kuće. Bit će puno utakmica, tako da ne treba padati u depresiju nakon dva poraza ili u euforiju nakon dvije, tri pobjede. Što se tiče trofeja, nema ga dvadeset godina. Moramo se boriti za to, ali ne možemo obećavati. Jednostavno je to tako kad ga nema dvadeset godina. Nismo favoriti. Zadar je posljednje dvije, tri godine osvojio skoro sve. Nastojat ćemo to promijeniti.
Tko su najveći konkurenti na domaćim parketima, u tim bitkama za trofeje?
– Zadar i Cibona, naravno, isto kao i uvijek. Cibona je počela malo kasnije, ali imaju dobru ekipu. Zadar je mijenjao, ali sada s dolaskom Mihailovića mi izgledaju dobro i bit će to na tragu prošlih sezona. Izgubili su dosta odlascima Božića i Drežnjaka, ali zamijenili su ih s kvalitetnim igračima.