Retrospektivna izložba velikog splitskog kipara Andrije Krstulovića u Sveučilišnoj galeriji

Velikim postavom, koji će biti po prvi put predstavljen na oba kata
Sveučilišne galerije, pokazat će se bogat opus hrvatskog kipara Andrije
Krstulovića (Split, 5. XI. 1912. – Split, 4. VI. 1997.). Na izložbi u
Sveučilišnoj galeriji
postav uključuje radove stvorene kroz njegovu bogatu umjetničku
karijeru, a koji uključuje niz reljefa, izbor portreta, aktove,
pastoralne skulpture, te skice i modele za javne skulpture Pravda,
Osmijeh suncu i Spomenik palom pomorcu koje su postale amblemski
znakovi Splita. Kiparstvo Andrije Krstulovića pokazuje veličinu
majstorske vještine klesanja i modeliranja inspirirane antičkim uzorima i
Dalmatinskom zagorom koja je bila njegov nepresušni izvor motiva i
tema. Pripremu radova za izložbu obavio je Odsjek za
kiparstvo u suradnji s Odsjekom za konzervaciju i restauraciju
Umjetničke akademije u Splitu.

Izložba je uvod u predstavljanje većeg djela sabranog u monografiju
“Andrija Krstulović” koja će biti predstavljena javnosti u proljeće u
2023. godine. Njome Sveučilište u Splitu, kao priređivač monografije,
želi odati priznanje
ovom velikom splitskom kiparu, profesoru i pedagogu koji je ostao
nedovoljno poznat u javnosti i nedostatno kritički vrednovan od strane
struke. Autori monografije kritičkih ogleda su povjesničari umjetnosti
Margarita Sveštarov Šimat i Ive Šimat Banov.

Izložba ostaje otvorena do 23. siječnja 2023.

Tekst iz ulomka uvoda u monografiju o Andriji Krstuloviću Ive Šimata Banova:

(…) Mnogo je toga stvorio u samoći svojeg atelijera. Njegovi
tanjuri, plitice, reljefi, skice, crteži nisu puki odmor od velikih
zadaća povučena i samoći priklonjena kipara, nego svakodnevni dnevnički
zapis života. Čistoća obrisne
linije nije bila stilizacija koja je kastrirala život niti je značila
gubitak vitalističkih srha. Štoviše, čistoća profila, jasnoća
modelacije, zaobljenost te zatvaranje formata bilo je sabijanje i
čuvanje vitalističkih opažaja.

Varijacije na jednu temu ili vjernost „malim“ temama plod su
svakodnevnih bilježenja i nesumnjivo vrijednosni ekvivalent njegovim
velikim oblicima u kojima je sačuvan unutrašnji intenzitet koji ne
nadilazi ljudsku mjeru i ljudsku
sudbinu. U svemu tome, u velikim i malim radovima vidljiv je osobni
leksik, ali i epoha, mit i stvarnost, opće stanje duha, ali i živi
čovjek. Ocjenjivanje i propitivanje opusa Andrije Krstulovića stoga je
zadaća posebne namjene koja uza širu kulturološku
sliku, koju su već u segmentima započeli, ali i dovršili pojedine
kolege (Rismondo ml., Maroević, Kečkemet…) u monografskoj obradi; čeka i
ponešto strpljivijeg čovjeka od mene. Ali neopisivo raduje vidjeti
bogati i slojeviti opus, mnoštvo djela u neredu atelijera
i prašnjavih slika krcatih i zatrpanih polica i prostora koji izumiru,
posebice danas kad se zaborav zanata gadno osvećuje (što više mašte
imaš, to ti i više zanata treba, Baudelaire) i kada povlastice
predsvjesnih stanja („ideja“) i prečaca vode do lagano
dosegnutih ciljeva.