Kada je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća grupa vjernika imotske župe svetoga Franje, zajedno sa župnikom fra Antom Babićem, zaželjela u Imotskom organizirati prikaz Pasije, rijetki su vjerovali kako će se scenarij Muke Isusove s godinama pretvoriti u tradiciju, a ulice i trgove kamenitog Grada na gori, u suton Cvjetnice, preobraziti u hrvatski Jeruzalem. I to 23. put.
Veličanstveno i uvijek iznova neponovljivo.
Razvedrilo se nebo i udarila mjesečina po imotskoj ožujskoj tihoj noći kada je započela scena Posljednje večere, Isusovih pranja nogu apostolu Petru, scenama iz Maslinske gore, Judinom izdajničkom poljupcu, pa sve tamo do prepune ulice gdje je bilo suđenje Isusu.
Uzdasi tisuće ljudi, koliko se moglo natiskati u kamenitom imotskom srcu. Scene nošenja križa, susret s majkom Marijom kod Tinova spomenika, uzimanja Veronikina rupca, pa sve do vrha kamenitih imotskih skalina gdje je Šimun pomogao Isusu nositi križ, gledale su se otvorenih očiju…
Isusa je i ove godine utjelovio Ivan Šabić, a misiju što vjernije igrati Isusova učenika Petra dobio je nanovo, zanimljivo, gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić.
