Odluka vlasti u
nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj da od Istočne Njemačke otkupljuje slobodu
političkih zatvorenika vjerojatno je potaknula vlasti na istoku na
lažne zahtjeve za otkup i nova uhićenja, pokazuju najnovija
istraživanja.
Između 1963. i 1989. Zapadna Njemačka dala je za slobodu više od
33.000 političkih zatvorenika u Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR)
prijeko potrebnu robu, poput hrane i goriva, vrijednu oko tri milijarde
maraka.
Ali otkupnine nisu imale humanitarni učinak kojem se Zapad
nadao, kaže autor studije “Trgovina ljudima ili humanitarno djelovanje.
Plaćanje ucjena za političke zatvorenike iz DDR-a 1962./63.-1989.” Jan
Philipp Woelbern.
“Zapadna Njemačka s jedne je strane pomogla zatvorenicima, ali s
druge je strane možda potaknula Stasi (tajnu policiju DDR-a) da otme
još više ljudi da bi dobili više otkupnine”, rekao je.
Podatci koje je Woelbern prikupio iz njemačkih arhiva i
razgovora sa svjedocima pokazuju da je Zapadna Njemačka imala samo imena
zatvorenika, ne i podatke o kaznama, pa je plaćala i otkupnine za one
koji su već bili pušteni iz zatvora.
Bilješke Stasija pokazuju da je DDR zahvaljujući takvim
nepotpunim podacima 60-ih godina prošlog stoljeća zaradio nekoliko
milijuna njemačkih maraka.
Zanimljivo je i to, pokazuje istraživanje, da 40 posto ljudi za
koje je otkupnina plaćena nije nikada otišlo u Zapadnu Njemačku.
Woelbern je u razgovoru s bivšim zatvorenicima doznao da oni
uopće nisu znali u kakvim su okolnostima oslobođeni te da mogu otići na
Zapad. “Nisu imali pojma o tome”, rekao je.
Agenti Stasija pitali bi zatvorenike što bi učinili kad bi nakon
izlaska iz zatvora mogli otići iz zemlje, a ovi su, obično zbog straha
od daljnjeg progona, odgovarali da bi ostali u DDR-u, rekao je Woelbern.
Premda su državljani Istočne Njemačke od kraja 70-ih mogli
podnijeti zahtjev za trajno iseljenje u Zapadnu Njemačku, broj osoba
koje su zatvorene nakon njegova podnošenja stalno je rastao, a 1984. bio
je oko 1.500.
“To je na Zapadu pobudilo sumnju da DDR zatvara ljude samo da bi dobio otkupninu”, rekao je Woelbern.
Suprotno vjerovanju da je roba kojom je plaćane otkupnina
donekle popravila humanitarno stanje u DDR-u, vlasti u Istočnoj
Njemačkoj zapravo su tu robu prodavale da bi dobile novac za otplatu
duga – bankama u Zapadnoj Njemačkoj.
“Ne može se reći da je otkupnina bila korisna stanovništvu DDR-a”, zaključio je Woelbern.