Prošlo je mjesec dana otkako je Svjetsko prvenstvo počelo u Rusiji. Nogometna groznica zatresla je cijeli svijet, a posebno ovaj naš mali, hrvatski. Ono što je postignuto je nevjerojatno i neopisivo. Sve je jasno gledajući fotografije i jučerašnji prijenos iz Zagreba. Kako je i novinar Anton Samovojska rekao: "Pa ovo je više ljudi nego na dočeku Pape Ivana Pavla II.". Hrvatska je pokazala neizmjernu snagu i borbenost. Želju za pozitivom i nadom koju je živjela ovih mjesec dana. Utakmice su se gledale u svakom domu, kafiću, trgu... Na ulicama se slavila svaka pobjeda, a posebno ono nad Englezima. Vatreni su nas bacili u trans iz kojeg će se sigurno biti teško probuditi.
 
Preko 550 tisuća ljudi pratilo je doček od aerodroma do trga!!  I kiša! 

A kako je to izgledalo u Rusiji? 

Glavnu rusku prijestolnicu zadnjih par dana okupirali su navijači iz male Hrvatske. Grad koji broji 10 milijuna stanovnika i simbol je ruskog carstva, tih dana preplavile su kockice i zadovoljstvo navijača iz Hrvatske. Sigurno je većina poželjelo otići do Rusije i odgledati utakmicu na velebnom Lužnjiki stadionu, što su neki i učinili. Kupili su karte, napravili žurne putovnice i zaputili se pravac u Moskvu. U nedjelju su poletjela četiri velika aviona Turkish Airlinesa koji su raspjevane navijače odvela do Moskve. Tamo je centar grada, točnije famozni Crveni trg, bio blokiran i pun kockica. Pjevalo se, plesalo i veselilo. Navijači su do zadnjeg trenutka vjerovali u pobjedu. 

Nakon toga slijedio je okršaj na stadionu Lužnjiki. Četvrti stadion po veličini u Europi i jedan od najvećih u Rusiji od ukupno 63 stadiona. Kapaciteta 80 tisuća mjesta, a za utakmicu Hrvatske i Francuske bio je skoro pa potpuno napunjen- oko 78 tisuća navijača i posjetitelja iz raznih dijelova svijeta. 

Atmosfera? Veličanstvena. Nevjerojatna. 

Rusi su uložili sve kako bi finalna utakmica bila u skladu s očekivanjima. A tako je i bilo. Još je samo nedostajala pobjeda. Kada je krenula himna, a stadion zaorio pjevajući u jedan glas, emocije su krenule same od sebe. Navijači su cijelo vrijeme bodrili Vatrene. Stadionom je "grmila" Moja domovina, šampioni, mi Hrvati..


O utakmici neću pričati. Nisam nogometni stručnjak niti ekspert i u taj dio ne želim ulaziti. Nakon završetka utakmice osjećali su se podijelili. Tuga zbog neosvojenog zlata i ponos zbog srebra zlatnog sjaja. Vidjevši lica naših momaka na terenu, navijači su počeli vikati- Šampioni! Pozdravili su ih pljeskom i naklonom. A kako i ne, s obzirom na ono što je postignuto. Narod nikada nije bio ponosniji i ujednjen kao ovih dana. Izlazeći iz stadiona ponovno su se čuli hrvatski navijači. "Moja domovina" orila se i nakon poraza, a ni Francuzi se nisu čuli. 

SPASIBA RUSIJA! 

I što reći na kraju ovog prvenstva? Mislim da se sve reklo jučerašnjim dočekom u Zagrebu koji je nadmašio sva očekivanja. Ljudi su neumorno čekali po osam, deset sati u masi na Trgu, Ilici i širom Zagreba. Uistinu neopisivo. Nakon ovoga bit će se teško probuditi. Zato još malo uživajmo..

I za kraj: SPASIBA RUSIJA! Hvala što si nam vratila, zajedništvo, nadu i ponos. Hvala što sada svatko zna gdje je Hrvatska. Što smo sada napokon shvatili što imamo- brend. Predivnu zemlju, prirodne ljepote, velike sportaše i srce vatreno! 

A najveće hvala Vatreni!