Jadransko more, jedno od simbola hrvatskog prirodnog bogatstva, posljednjih godina postaje sve mutnije. Primjedbe o slabijoj vidljivosti, uznemirujuće scene plutajuće organske mase i neuobičajeno visoke temperature mora postali su redovita pojava, koja zabrinjava sve više ljudi, prenosi Morski hr. Ronilačke zajednice, turisti, ali i mještani duž cijelog Jadrana svjedoče ovim promjenama.
Naime, ronilac s dugogodišnjim iskustvom i vlasnik centra na Pagu nedavno je u javnoj Facebook grupi posvećenoj Jadranu podijelio svoja zapažanja. Roneći na uobičajenim lokacijama, poput Velebitskog kanala i otoka Mauna, primijetio je da je vidljivost izuzetno loša, lošija nego ikada u njegovom dugogodišnjem iskustvu.
– Osobno se ne sjećam da je ikada bilo tako loše. Možda griješim ali tako to meni izgleda. Vidljivost se pokvarila prije više od mjesec dana kad su krenule padati kiše. Vidi se i puno organske mase u moru, ali recimo gorgonije su čiste. Temperatura je zapravo visoka 20 stupnjeva. Pa molim mišljenja -napisao je ronilac.
Situaciju je dodatno objasnio poznati morski biolog i profesor Petar Kružić, koji za Morski hr ističe kako su zamućenju doprinijeli brojni faktori, među kojima su klimatske promjene, otpadne vode i sve češće “jesensko cvjetanje mora.” Ovo cvjetanje, iako manje intenzivno nego ono u proljeće ili ljeto, uzrokuje povećanu koncentraciju organskih tvari u vodi, što smanjuje prozirnost mora. Kružić naglašava da su turizam i kanalizacija koja završava u moru također važni faktori koji dodatno opterećuju morski ekosustav.
– U zadnjih 10-20 godina nerijetko svjedočimo zamućenju mora. Prvo treba istaknuti kako je more toplije i to dovoljno toplo da se i u jesensko doba ponovno pokrene cvjetanje mora. Ne toliko intenzivno kao u proljeće ili ljeto, no ipak postoji taj neki jesenski vrhunac cvjetanja. Njemu pridonosi i odsustvo jačeg vjetra, puno sunca i svjetla za fotosintezu, ali svakako su faktori turizam i kanalizacija koja završava u moru. Zamućenju može pridonijeti i period intenzivnih kiša koje ispiru zemlju koja završava u moru, no ponovno je neizbježna tema – otpadnih voda.
Bilo bi super kada bismo uspjeli 50 % kanalizacije izbaciti iz mora, jer mi i dalje sve što stignemo bacamo u more, a to se nakon nekog vremena neizbježno vidi. Pogotovo je opterećeno more uz samu obalu, iako sad možemo govoriti o utjecaju duž cijelog Jadrana – rekao je profesor Kružić, te zaključio:
– Potrebno je smanjiti udio kanalizacije koja završava u moru, jer more više ne može apsorbirati sve ono što bacamo u njega. Posebno su opterećene obalne regije, ali zamućenje je sada prisutno gotovo u cijelom Jadranu