Biti liječnik poseban je životni poziv. Nositi se s odgovornosti posla, dijagnozama pacijenata i raznim stresnim situacijama nije lako. Zato taj posao moraš istinski voljeti i osjećati da si baš ti taj koji će sve to jednoga dana moći podnijeti. A taj osjećaj od malena imao je protagonist današnje priče, mladi dr. sc. Josip Krnić, specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.
Posljednjih godinu i pol dana obnaša funkciju pročelnika Objedinjenog hitnog bolničkog prijama (OHBP) u KBC-u Splitu. Da će postati doktor znao je već sa samo šest godina kada je prošao svoju prvu operaciju. Duboko mu se urezala u sjećanje zbog osjećaja straha, ali ujedno je bio očaran kako liječnici mogu promijeniti živote svojim znanjem i pristupom pacijentu. Nakon što je izašao iz bolnice roditeljima je odmah rekao kako će jednoga dana on biti taj, a u svoj odabir nikada nije posumnjao. Na petoj godini Medicinskog fakulteta zavolio je anesteziologiju jer je u njoj vidio priliku za spašavanje ljudskih života.
-Na petoj godini studija zaljubio sam se u anesteziologiju jer sam u njoj vidio brojne terapijske mogućnosti u kritičnim trenucima pacijentovog života, priliku da se spasi ljudski život u kratkom vremenskom roku, kao i mogućnosti da radim s vrhunskom tehnologijom koja ima sve značajniju primjenu u suvremenoj medicini. Medicinu sam oduvijek doživljavao kao poziv, a ne kao zanimanje. Mislim da je to neophodno da bismo izdržali sve prepreke koje stoje na putu da postanete kvalitetan liječnik.
S Josipom smo popričali i o studentskim danima i kako je to biti student medicine kao jednog od najzahtjevnijih fakulteta. Za njega je najteži bio prijamni ispit jer je on bio preduvjet da uopće dobije priliku raditi ono što voli. Još i danas se sjeća koliko je uzbuđenje osjećao kada je svoje ime vidio na rang listi kandidata koji su upisali medicinu. Studiranje medicine za njega je bilo privilegija, a sve ispite je zato prolazio iz prve.
-Sjećam se da smo tijekom šest godina studija polagali 60-ak ispita koji zahtijevaju upornost, koncentriranost te dosta odricanja od slobodnog vremena. Kada se osvrnem unatrag, shvaćam da je ključ uspjeha bila dobra organizacija vremena i podrška obitelji.
Za studirati medicinu bitno je stvoriti kvalitetne radne navike i odricati se slobodnog vremena kojega možda drugi studenti imaju puno više. Dani na fakultetu bili su mu ispunjeni učenjem, nastavom, laboratorijskim i kliničkim vježbama, a društveni život je često bio podređen medicini, osim u ljetnim mjesecima kada bih mogao biti opušteniji jer bi do srpnja položio ispite iz tekuće godine.
Objedinjeni hitni bolnički prijam s radom je započeo u srpnju prošle godine. OHPB jedinstveno je ulazno mjesto u bolnici sa standardiziranim procesom rada za sve hitne pacijente koji su u središtu interesa svih specijalista i dijagnostike u bolnici 24 sata na dan. Splitski OHBP najopterećeniji je hitni prijam u Hrvatskoj, posebno u ljetnim mjesecima kada u KBC Split gravitira i do 1,5 milijuna ljudi. Svakodnevno na ovaj odjel dolaze pacijenti s različitim kliničkim slikama – od lakših ozljeda do životno ugrožavajućih stanja. Kao pročelnik odjela, doktor Krnić mora donositi sa svojim timom brze i ponekad teške odluke kako bi zadržali visoke standarde liječenja.
-Rad na OHBP-u nosi ogromnu odgovornost, ali pruža i veliko profesionalno zadovoljstvo. Istina je kako sam relativno mlad preuzeo ovu izazovnu funkciju, ali to smatram prednošću budući da se radi o vrlo živahnom radnom mjestu koje zahtijeva brzu reakciju na izazove modernog zdravstva, tim više s obzirom na činjenicu da je OHBP započeo s radom pred nepunih godinu i pol dana.
Josipov uobičajeni dan započinje vrlo rano – jutarnjom vizitom u kojoj su okrenuti prema kliničkom stanju pacijenata i njihovim prijamima na bolničko liječenje, a zatim se prebacuje na organizaciju rada na OHBP-u koji trenutačno ima preko 150 zaposlenika. Tijekom dana često prisustvuje hitnim postupcima za pacijente, a nerijetko se dogodi da zbog nepredviđenih okolnosti radi duže od planiranoga. Unatoč rukovodećoj funkciji i organizacijskim poslovima OHBP-a, u dežurstvima i dalje obavlja posao specijalista anesteziologije kako bi se razvijao i u svojoj primarnoj kliničkoj djelatnosti.
-U rijetkim trenucima kada imam slobodnog vremena, volim fotografirati pejsaže i gradove pa mi je zadovoljstvo istaknuti kako su poneke od mojih fotografija objavljene u prestižnim svjetskim magazinima poput National Geographica Viajes i España, kao i u globalno popularnom Lonely Planetu. To mi pruža ponekad prijeko potrebni odmak od medicine i vraća me u životnu ravnotežu. Kada završim s poslom, pokušavam provesti vrijeme s obitelji, baviti se humanitarnim radom, fotografijom ili se opustiti uz kvalitetno društvo i hranu.
Na pitanje koliko je teško biti dobar liječnik, Josip kaže da to nitko za sebe ne može reći jer ”biti dobar liječnik znači učiti cijeli život”.
-Nitko ne može sam za sebe reći da je dobar liječnik, iako naravno da unutar sebe uvijek vjeruješ da
zaista to i jesi jer inače ne bi mogao biti motiviran da daješ najbolje od sebe. Mišljenja sam kako je to priznanje koje ti treba odati okolina – prije svega pacijenti, sredina u kojoj živiš i djeluješ, ali i tvoje kolege i suradnici. Medicina se zaista razvija nevjerojatnom brzinom, što zahtijeva stalnu edukaciju i usavršavanje. No, osim stručnog znanja, istaknuo bih kako su ključni empatija i sposobnost razumijevanja pacijenata. Iako dva pacijenta mogu imati istu dijagnozu, iste šanse za izlječenje i identične nalaze, svaki pacijent je drugačiji i to je ono što čini ovu profesiju izazovnom i uzbudljivom.
Hrvatska se posljednjih nekoliko godina suočava s odlascima liječnika u inozemstvo. Posljednji podaci govore da je u zadnjih 10 godina otišlo preko tisuću liječnika iz Hrvatske, a s druge strane podaci za 2016. godinu pokazuju da je zaposleno preko 2500 liječnika što je dvostruko više u odnosu na broj odlazaka. Naravno, nije dobro da Hrvatska gubi liječnike, posebno mlade čiji razlozi odlaska često leže u lošim radnim uvjetima i nedostatku prilika za razvoj. Josip naglašava koliko je važno osigurati mladim liječnicima kvalitetne uvjete kako bi svoju budućnost vidjeli u Hrvatskoj.
– Naravno da nije dobro da smo izgubili preko tisuću liječnika u deset godina, ali mišljenja sam kako je puno bitnije razmišljati o tome zašto mladi liječnici odlaze jer mi se čini kako razlozi odlaska često leže u lošijim radnim uvjetima i percepciji nedostatka prilika za razvoj, a ne primarno u financijskim benefitima kako bi većina čitatelja odmah mogla promisliti. Nedostatak medicinskih sestara se u ovom trenutku čini puno većim problemom od nedostatka liječnika, ali mi iznutra osjećamo da se zdravstveni sustav mijenja. Detaljnije, promatrajući sadašnju situaciju iz mog kuta gledanja od prije desetak godina, činjenica je kako danas mladi liječnici imaju puno veće šanse krenuti na specijalizaciju nego što je to bilo prije. Podatak kako je samo u prošloj godini raspisano više od 800 specijalizacija dovoljno govori sam za sebe. U prethodnim razdobljima o istim brojkama se moglo samo sanjati. Ne mogu naglasiti koliko je važno stvoriti uvjete u kojima će mladi liječnici vidjeti budućnost u Hrvatskoj, a to uključuje prije svega kontinuirani razvoj zdravstvenog sustava i različite mogućnosti suvremenog usavršavanja.
Josip Krnić osim što je posvećen svom liječničkom pozivu, još od fakultetskih dana involviran je u brojne humanitarne akcije kroz Rotary Club Split. Biti rotarijanac, za njega je više od humanitarnog djelovanja, a osjećaj da može promijeniti lokalnu zajednicu za njega je najbitniji razlog za djelovanje. Vodi se onom da sve kreće iz pojedinca, a ističe kako je kritičko promišljanje odgovornost svakoga od nas za stvaranje kvalitetne životne sredine. Zato je poruka ovog mladog doktora ulaganje u sebe i svoje znanje jer samo tako možemo slijediti svoje snove.
-Okružite se dobrim pozitivnim ljudima i ulažite u svoje znanje. Ulaganje u vlastiti razvoj nije sebično, to je ujedno i ulaganje u bolje sutra za vas i vaše obitelji. Pritom se probajte zabaviti na putu osobnog razvoja jer kvaliteta mora biti s vremenom prepoznata i vaše vrijeme će doći. Kada govorimo o medicini, zvati se liječnikom je više od profesije – to je poziv koji od vas zahtijeva dugoročno planiranje životnih odluka, posvećenost i dozu hrabrosti. S pravim pristupom i kontinuiranim radom te uz malo sreće koju treba zaslužiti, svaki san je dohvatljiv.
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.