U šali sam Mati Paviću nakon osvajanja Roland Garrosa napisao:
– Bravo, legendo, sada možeš i u penziju!
Jasno je i zašto. Uvrštavanjem u trofejnu kolekciju jedine Grand Slam titule koja mu je nedostajala u igri parova, 30-godišnji Splićanin postao je tek šesti tenisač u Open eri s Golden Slamom. To podrazumijeva sve četiri titule s Grand Slam turnira i olimpijsko zlato. Prije njega to su uspjeli Tood Woodbridge i Mark Woodforde, Daniel Nestor, te Bob i Mike Bryan.
– To su sve velika imena u svijetu tenisa, u svijetu igre parova i biti u istoj rečenici s njima, iskreno, mislim da još nisam toga svjestan. Nešto slično mi se dogodilo kad sam osvojio olimpijsko zlato. Bio sam sretan, ali nisam bio svjestan toga osjećaja važnosti dok nisam shvatio koliko to drugim ljudima znači. Nevjerojatno je da me se uspoređuje s tom petoricom – rekao je Mate Pavić.
Finale je bilo potpuno neizvjesno, bez obzira na rezultat 7:5, 6:3. Talijani Simone Bolelli i Andrea Vavassori su imali pregršt svojih prilika, čak i više od Splićanina i Salvadorca Marcela Arevala, ali “naš tandem” je bio stopostotan u realizaciji onoga što su imali. Posljednji gem Pavić je teško proživljavao, servis za pobjedu u finalu, kojeg je dvaput već izgubio (2018. i 2020. godine).
Na prvu meč-loptu nakon njegova forhend voleja loptica je zakačila mrežu, plesala po njoj i prevalila se na stranu našeg para. Nakon toga su morali spašavati break-loptu, izboriti se za drugu meč-loptu i konačno završiti.
– Usporedio bih ovo s mojim prvim finalem Wimbledona 2017. godine, koji sam igrao s mojim sadašnjim trenerom Oliverom Marachom. Igrati prvo finale u Wimbledonu je posebno. Ovo sada je imalo ogroman značaj zbog svega što mi je moglo donijeti, a imao sam u glavi da sam izgubio dva finala, da sam u oba ta pokušaja bio stvarno blizu pobjede. Taj posljednji gem se baš svašta događalo, neki ludi poeni. Nakupilo se previše emocija, bilo je stresno i nikako lako za igrati. Barem meni.
Sada može odahnuti. Naravno, neće u penziju, iako ima sve što je kao dječak mogao sanjati. Osvojena sva četiri Grand Slam turnira i to s četiri različita partnera, olimpijsko zlato s Nikolom Mektić u Tokiju, Davis Cup trofej sa Hrvatskom 2018. godine… I tek mu je 30 godina. Za igrača u paru to su „mlade“ godine. Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, igrat će još najmanje deset godina, a zaustavit će se na tko zna koliko titula. Trenutno je na 38 turnirskih pobjeda (ima još i tri Grand Slam titule u mješovitim parovima). Ne zaboravimo i da je bio svjetski broj jedan.