Ugledni njemački Suddeutsche Zeitung analizirao je slučaj Marija Vuškovića i po njima daleko je od toga da bude proglašen krivim. Prenosimo kompletan članak koji su napisali Thomas Hurner, Thomas Kistner i Johannes Knuth.
Je li nogometaš Mario Vušković sada osuđeni dopinški prijestupnik?
Ni izdaleka. Mario Vušković, nogometaš HSV-a, nije ni blizu da bude proglašen krivim za doping. Njegov slučaj se nastavlja i mogao bi uzdrmati cijeli antidoping sustav. Jer zašto samo osam stručnjaka na svijetu smije procjenjivati EPO uzorke?
Mario Vušković nije rekao niti riječ tijekom suđenja u veljači 2023. godine. Druga runda postupka održala se pred Sportskim sudom Njemačkog nogometnog saveza (DFB) u Frankfurtu, gdje je odlučivano o pozitivnom testu tada 21-godišnjeg braniča Hamburger Sport-Vereina. Vušković je izgledao kao promatrač u utakmici u kojoj su drugi odlučivali o njegovoj profesionalnoj budućnosti.
Njegov pogled prelazio je s njegovih odvjetnika na prevoditelja koji je svaki dio postupka prevodio na hrvatski, pa na obitelj i savjetnike. Kada je sud trebao čuti svjedočenje stručnjaka koji je trebao pomoći Vuškoviću, veza se prekinula. Vušković je nastavio promatrati u tišini, boreći se sa suzama.
Mogao je teško predvidjeti da će njegov slučaj više od godinu dana kasnije uzburkati široku javnost, od pravnih stručnjaka do navijača HSV-a. Stručnjaci su se sporili zbog analiza koje sugeriraju da je Vušković koristio EPO, krvni doping. Njemački nogometni savez ( DFB) je nogometašu zabranio dvije godine umjesto uobičajenih četiri. Njegovi suigrači su mu u znak podrške držali broj 44 pred kamerama nakon utakmice.
Slučaj je zatim otišao na Međunarodni arbitražni sud za sport CAS u Lausannei. Iako je prvobitno suspendiran na dvije godine, Sud za sport u Lausannei kasnije je produžio kaznu na četiri godine. Sportska jurisdikcija ne poznaje milost kada je u pitanju EPO. Tada je slučaj zatvoren.
Ili?
Zapravo, još uvijek ima puno ‘glazbe’ u ovom slučaju, toliko da su neki u anti-doping sceni vidno nervozni. Jer nakon nedavno završenog postupka pred CAS-om u Lausannei, pored mogućnosti podnošenja tužbe Švicarskom Saveznom vrhovnom sudu, još uvijek je otvorena i druga žalba: pred Saveznim sudom DFB-a, drugom instancom u nacionalnom nogometu. Ova prilika – kako pokazuju dokumenti do kojih je došao SZ-u – mogla bi poslužiti Vuskovićevim odvjetnicima da ponovno pokrenu postupak. Čak i ako izgledi za uspjeh ostaju neizvjesni, postaje jasno koliko je njihov potez eksplozivan: jer otkriva ogromne nedostatke sustava.
Je li Vušković iznio nove činjenice? Da, smatra savezni sudac na odlasku.
Prije tri tjedna, Achim Späth (71), predsjednik Saveznog suda DFB-a, poslao je svim sudionicima žalbenog postupka obavijest, broj predmeta 6/2022/2023 BG. Späth je napisao da će uskoro napustiti dužnost. Istovremeno je dao jasne upute svom nasljedniku: ovaj mora ispitati jesu li stranke – s jedne strane Vušković, a s druge strane Disciplinska komisija DFB-a – unijele nove činjenice o kojima se nije „raspravljalo „ni na Sportskom sudu ni pred CAS-om. Dalje je naveo: ‘Njihov pravni značaj morat će se po prvi put ocijeniti.’
Da je Vušković već iznio takve nove činjenice, pokazuje i obavijest . Posebno se to odnosi na prošireno izlaganje sportaša o primijenjenoj analitičkoj metodi – dakle, dokazivanju prisutnosti EPO-a. Prema izlaganju, kako stoji u obavijesti, ova metoda je ‘zaštićena od strane zatvorene, male grupe ljudi za razvoj, obuke, analize, standardizacije i ocjenjivanja te je zaštićena od provjere trećih strana, zbog čega se ne može smatrati znanstveno utemeljenom i kao takva je neprikladna za stvaranje sudske uvjerenosti.’
Ovo je napad na cijeli sustav. Na cijeli poredak. I to neovisno o tome postoji li u ovom slučaju doping ili ne.”
Stručnjaci već dugo kritiziraju metodu analize EPO-a, poznatu kao Sar-Page, koja nije nepogrešiva.
To je zaključio čak i nekadašnji anti-doping autoritet, Werner Franke. Međutim, to je jedina metoda na koju se Svjetska anti-doping agencija (WADA) oslanja. U osnovi, antitijela u uzorku mokraće sportaša reagiraju u laboratoriju i na kraju se dobiva slika koja prikazuje male crne točke, sjene ili mrlje, što može ukazivati na prisutnost stranog EPO-a.
Laboratorij za anti-doping u Kreischu, kod Dresdena, pod vodstvom Svena Vossa, proglasio je Vuškovićeve uzorke pozitivnima na EPO. Voss je usporedio vještinu interpretacije ovih sjena s proučavanjem rendgenskih slika:
– Samo onaj tko je analizirao tisuće puta, može prepoznati pozitivan uzorak – rekao je Voss pred DFB-ovim sportskim sudom. No, WADA održava krug stručnjaka ovlaštenih za ovu vrstu tumačenja izuzetno malim – svega osam znanstvenika na svjetskoj razini pripadaju slavnom krugu, takozvanoj EPO radnoj skupini WADA-e: Norvežanka Yvette Dehnes, Francuz Laurent Martin, Amerikanac Geoff Miller, Kanađanin Jean-François Naud, Austrijanac Christian Reichel, Kinez Xinmiao Zhou kao i Philipp Reihlen iz laboratorija u Kölnu i Sven Voss iz Kreische.
Ovi stručnjaci ne samo da odlučuju jesu li EPO uzorci pozitivni ili negativni, nego također daju ključna druga mišljenja i izrađuju tehničke dokumente koji postavljaju kriterije za procjenu EPO i sjena na slikama. I što je najvažnije predstavljaju svjedoke pred sportskim sudovima. Zatim procjenjuju jesu li njihove kolege iz kruga osam znanstvenika ispravno tumačili slike koje su sami pomogli dizajnirati.
Njihova interpretacija igra ključnu ulogu u odlučivanju hoće li sportaš biti suspendiran na nekoliko godina, hoće li mu karijera biti uništena i hoće li mu ugled biti narušen.
U slučaju Vuškovića, konkretno, Sven Voss je proglasio i A i B uzorak pozitivnim, a drugo mišljenje dala je Norvežanka Yvette Dehnes. Kanadski stručnjak Jean-Françoisa Nauda, koji je također sudjelovao u izradi tehničkih dokumenata, i kojeg je DFB je angažirao kao neovisnog stručnjaka i Austrijanac Christian Reichel također je svjedočio pred Sudom za sport u Lausannei (CAS).
Voss je izjavio da mu je Vuškovićev pozitivan uzorak bio jedan od najočitijih u njegovoj karijeri. Ali, što ako netko od ovih osmero stručnjaka napravi pogrešku? Voss je tvrdio da bi takva greška odmah dovela do sankcija od strane WADA-e prema laboratoriju u Kreischu. No, pitanje je tko bi se usudio priznati takvu grešku u sustavu koji je organiziran da sam sebe nadzire.
Postoje vanjski stručnjaci koji su uvjereni da mogu kompetentno procijeniti ono što zapravo radi WADA-ina EPO radna skupina. Lorenz Hofbauer, šef endokrinologije na Sveučilišnoj klinici u Dresdenu, jedan je od njih, a video-veza s njegovim svjedočenjem pred DFB-ovim sudom konačno je uspostavljena. Hofbauer je procijenio da se znanstvena metoda analize EPO-a temelji na tehnologiji iz “prošlog tisućljeća.” Sličnog je mišljenja bio i ugledni profesor kemije s University of British Columbia, David Chen. Kada je Chen pred CAS-om objasnio zašto je nemoguće da Vuškovićevi rezultati pokazuju prisustvo stranog EPO-a, WADA je njegovu analizu odbacila, navodeći da Chen nema praktičnog iskustva u tom području i da su njegovi zaključci “puni pogrešaka.”
Da parafraziram Luja XIV: Analiza , to sam ja! A tako i presuda jer svi ostali dokazi koje su Vušković i njegovi stručnjaci iznijeli, suci CAS-a su odbacili kao nebitne: test na detektoru laži, neprimjetni parametri u krvnim pretragama , bez sumnjivih tragova na mobitelu ili laptopu koji bi sugerirali da se 21-godišnjak sam ili preko posrednika domogao tvari koja se mora injektirati.
Ono što se računa: sivi sloj iznad crne točke na Vuskovićevom analitičkom snimku.
„To nije u skladu s načelom diobe vlasti“
Sve to vodi postupak do apsurda. Jer CAS očekuje od EPO pozitivnog sportaša da dokaže svoju nevinost, ali samo osam ljudi na svijetu to može učiniti.
Čak i kad bi netko od navedenih osam znanstvenika i želio pomoći sportašu, WADA to zabranjuje svojim propisima. Odlomak 5.4.5 u propisima za antidopinškog laboratorija navodi:
– Laboratoriju nije dopušteno pružiti bilo kakvo stručno znanje sportašima ili njihovim predstavnicima , kao ni pravnim savjetnicima. Sigurno je sigurno – ili kako bi se to inače moglo razumjeti?
Prema Vuškovićevom odvjetniku Joachimu Rainu, cijeli sustav EPO testiranja i suđenja je u suprotnosti s načelom podjele vlasti. Jer ovdje su zakonodavna, izvršna i sudska vlast u jednoj ruci.
Osam nepogrešivih koji sude bez „ako“ i „ali“, to je usporedio s postupcima Svete inkvizicije iz srednjeg vijeka.
Drugi pravni stručnjaci, s kojima je razgovarao SZ, imaju slične stavove. Iako se autonomija sporta proteže i na pravosuđe, CAS kao najviši svjetski sportski arbitražni sud – s timom sudaca koje kontroliraju sportski dužnosnici, od kojih često samo šačica odvjetnika dijeli skupo poslije postupaka – ovaj CAS je sve više je na meti ustavnih tijela pravne države.
Renomirani pravni stručnjak za sport iz Bayreutha, Peter W. Heermann, primijetio je, na primjer, da se CAS nedavno „ponovno na sumnjiv način postavio iznad iznesenih pravnih protuargumenata“.Navedeno je Europski sud (EuGH) ponovno kritizirao u prosincu u presudi o Svjetskoj klizačkoj federaciji: „To je zapravo bilo više od žutog kartona koji je EuGH pokazao CAS-u.“
U tom svjetlu, Heermann se pita u vezi s Vuškovićem:
– Kako mogu arbitri, koji imaju pravnu, ali ne i medicinsku stručnost, bez duboke znanstvene rasprave donijeti takvu konačnu ocjenu?“ Na temelju „samo činjenično provedenog saslušanja stručnjaka, ali na kraju očito bez ozbiljnog razmatranja bilo kojeg od protuargumenata?
U presudi koju su CAS-ovi suci donijeli protiv Vuškovića, ova problematika se jasno očituje.
Da bi prikrili da su u osnovi WADA-ini znanstvenici diktirali presudu, Danci Lars Hilliger, Amerikanac Jeffrey Benz i Talijan Luigi Fumagalli brzo se pretvaraju u tumače sjena. Ova pravnička trojica interpretira Vuškovićev analitički prikaz; prepoznaju „ne samo zamućenja“, već „zaista difuzno ili slabo područje iznad dasaka“; proučavaju kontrolne uzorke koji bi trebali predstavljati negativan EPO rezultat; zaključuju da Vuškovićev uzorak već donekle nalikuje negativnom prikazu – ali da je potpuno drugačiji.
Iako se suci i u pravosudnim sustavima također oslanjaju na mišljenja stručnjaka, u tim sustavima stručna mišljenja i protu-stručna mišljenja obično se važu zajedno s drugim dokazima, kao što su svjedočenja i istrage. No u sportskom pravosuđu, krug stručnjaka za interpretaciju EPO testova vrlo je malen, a njihova nepogrešivost se ne dovodi u pitanje.
Samo, nepogrešivi su zapravo sve samo ne nepogrešivi…
Slučaj koji najbolje pokazuje koliko ti “nepogrešivi” stručnjaci mogu pogriješiti dogodio se baš u laboratoriju koji je presudio Vuškoviću: Kreischa. U svibnju 2016. laboratorij je češkom triatloncu Woytechu Sommeru utvrdio pozitivan EPO test zbog malih sjena na uzorku. Sommerova obitelj nije prihvatila presudu te su istražili nekoliko drugih sličnih slučajeva. Obitelj je zatim kontaktirala biokemičare i molekularne biologe s norveških i švedskih sveučilišta, uključujući poznatog istraživača raka Jona Nissen-Meyera.
Njihovo stručno mišljenje bilo je dovoljno da češki Olimpijski odbor poništi Sommerovu suspenziju, zaključivši da su interpretacije iz Kreischa bile previše nejasne. Taj slučaj predstavljao je veliku prijetnju organiziranom sportu, jer bi mogao otvoriti vrata mnogim sportašima koji bi mogli dovesti u pitanje svoje pozitivne EPO testove, pozivajući se na Sommerov presedan.
Što je učinio odvjetnik Nacionalnog antidoping odbora na kraju svog govora u tom slučaju? Zatražio je – bez šale – da se Sommer ne proglasi nevinim “u interesu očuvanja ugleda i učinkovitosti antidoping sustava i WADA-inih kontrola.” To pokazuje da u sportskom pravosuđu nije problem čak ni osuditi očito nevinog sportaša kako bi se zaštitio sustav.
WADA je na kraju sredila Sommerov slučaj na svoj način. U veljači 2018. podnijeli su zahtjev CAS-u da se triatlonac oslobodi optužbi – ali pod uvjetom da ostane šutljiv o cijelom slučaju. Drugi sportaši, poput trkača s preponama Benedikta Karusa, nisu imali takvu sreću. Karusa je Njemačka antidoping agencija (NADA) suspendirala, iako je drugi test pokazao negativni rezultat, a i ugledni stručnjaci tvrdili da je test bio lažno pozitivan. Karus nije imao financijska sredstva da se obrati CAS-u, gdje postupci mogu koštati i do 60.000 švicarskih franaka, bez uključivanja troškova svjedoka i odvjetnika.
“WADA je dugo ignorirala naznake o državnom dopingu u Rusiji.”
S druge strane, kad je riječ o većim političkim silama u svijetu sporta, WADA nije pokazivala istu revnost u provođenju svojih pravila. Primjer toga je ruski državni doping skandal, gdje je WADA dugo ignorirala jasne dokaze o sustavnom dopingu unutar Ruske antidoping agencije (RUSADA). WADA je čak vratila RUSADU u status punog članstva, iako ruska agencija nije priznala da je takav sustav dopinga uopće postojao.
Slična situacija dogodila se s kineskim sportašima pred Olimpijske igre 2021. u Tokiju, kada su 23 kineska plivača bila pozitivna na srčani lijek trimetazidin. Iako su svi sportaši testirani pozitivno, WADA je prihvatila objašnjenje kineskih vlasti da je došlo do slučajne kontaminacije u hotelu gdje su sportaši navodno boravili, iako se kasnije ispostavilo da nisu svi boravili u istom hotelu. Prema kineskim vlastima, kontaminacija je potekla iz hotelske kuhinje.
WADA se suočila s još jednim velikim skandalom pred nadolazeće Olimpijske igre u Parizu, kada je došlo do velike greške u njihovom sustavu, koja je rezultirala gubitkom stotina rezultata doping testova. Iako je WADA odbacila tvrdnje o propustu, njihova komunikacija s javnošću također je dovedena u pitanje.
Na kraju, to sve pokazuje jedan jasan uzorak: dok se zapadni sportaši često suočavaju s rigoroznim kontrolama, uključujući testove koji zahtijevaju potpuno ogoljivanje pred kontrolorima, u mnogim dijelovima svijeta stvari nisu toliko stroge. U Aziji, igle i kutije s lijekovima često prekrivaju sportske terene, dok liječnici u afričkim bolnicama prodaju doping supstance direktno iz svojih ljekarničkih ormara. U isto vrijeme, velike sportske nacije uživaju iznenađujuće blagu reakciju antidoping vlasti.
Što bi se dogodilo kad bi sportaši ustali protiv takvog sustava?
Lars Mortsiefer, direktor njemačke antidoping agencije NADA, rekao je još prije šest godina da bi sportaši možda trebali podići tužbe protiv antidoping vlasti.
Danas je Mortsiefer na strani Vuškovićevih tužitelja, a tada je bio zgrožen blagim postupkom WADA naspram Rusije. Sportaši bi mogli tražiti odštetu zbog načina na koji su prevareni od strane dopinških varalica, predložio je Mortsiefer, te zbog toga kako su pravila antidoping sustava provedena. “To je posljednje sredstvo koje vidim,” rekao je Mortsiefer:
– Sport može biti autonoman, ali nije iznad zakona.