Radovali su se njihovu dolasku na svijet. U obitelj su trebali stići blizanci. Bila je to njezina prva trudnoća i doživotni šok. Već ih je kaže vidjela u dvorištu, u igri. Čula graju i veselje. No visokorizična trudnoća završila je u 39. tjednu, hitnim porođajem nakon kojeg je kući došla samo s jednim dječačićem. Ono što je u kolovozu 1998. trebao postati najljepši dan u životu mlade majke, pretvorilo se u najgoru noćnu moru. Na porodu je jedan sinčić umro, a drugi rođenjem postao dijete sa stopostotnim invaliditetom.
Loše stvari se događaju u našim životima i u životima ljudi koje volimo. Traume, gubitak posla, smrt, financijski slom, bolest, patnja,… i jednostavno stvari više nisu u redu. Tako je to – život donese ono što ne biramo, što nikada ne bismo htjeli.
Slijeganje ramenima kome god su se obratili. Razumijevanje, popraćeno šturim birokratskim odgovorima. Do kada tako? Do nove tragedije?
– Ostavite ga, on će i ovako i onako umrijeti – riječi koje led krv u žilama. Rečenica koju je Dijana Aničić čula i nije vjerovala. I nije to bio kraj, slom svijeta, tek nevjerica sred toliko bešćutnosti i hladnoće.
Sve ovo bio je početak teksta o Mami s velikim M koja kroz život grabi svom snagom – za Duju. I druge roditelje koji imaju jednog svog Duju. Duju koji je postao kotač društva i otkrio svu surovost sustava koji prečesto ne brine o najranjivijim skupinama. Mama Dijana i njezin Duje nakon dvadeset godina agonije dobili su presudu u njihovu korist, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao privatno pokrenutu parnicu. Tako je utvrđen niz grešaka u vođenju trudnoće, jer je Dijana trebala biti intenzivno nadzirana od 34. tjedna, kao i da se carski rez neobjašnjivo odgađao više sati.
Tako mami pripada iznos od 29.199 eura, a sinu Duji 132.722 eura. Naknadno će biti donesena odluka o naknadama i rentama za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja i troškove parničnog postupka.
U cijeloj toj borbi nastala je udruga “Anđeli”, simbol proboja svih birokratskih pravila i omogućavanja lakšeg života djeci s teškim tjelesnim invaliditetom i njihovim roditeljima. Jer nema te cijene koju roditelj nije spreman platiti za svoje dijete. No, kada je ono teško bolesno, cijena je tada astronomska.
Njezin anđel, prvi među jednakima, iako ne može ni govoriti ni micati udovima, ljubav koju osjeća prema svojoj Dijani pokazuje osmijehom.
– Znala sam da netko to gore vidi sve, ali ovo je Pirova pobjeda, puna gorčine – kratka je bila Dijana Aničić govoreći da kroz bolno životno razdoblje su u niz slučajeva ljudi koji rade u splitskoj bolnici pokazali da su više od ljudi.
Iz bolnice danas bez komentara jer – presudu iz Zagreba još nisu ni dobili.