Mi rođeni i odrasli uz more sa čuđenjem znamo promatrati kontinentalce kada dođu na ljetovanje. Oni se ponašaju ili preoprezno, pa se osiguravaju na stotine nevjerojatnih načina ili pak priđu moru neodgovorno i bez respekta, pa nastradaju. Ljudi koji žive uz more ili od mora znaju da se more mora poštivati i da je to jedini ispravan način kako se odnositi prema moru.
Voda je sastavni i neizostavni dio našeg života.
Taži nam žeđ, pere nas, plovimo morima, lovimo ribu, a na koncu konca najveći dio našeg tijela jest voda. Voda je izvor života, ali kada nastupi oluja onda su naši životi od te iste vode ugroženi.
U današnje doba ima jako mnogo nemirnih ljudi, ljudi u jurnjavi, prestrašenih ljudi, ljudi koji su čitav svoj život kao u nekom bijegu. Poznate ulice kojima svakodnevno prolazimo od jednom imaju svoje fasade koje nismo do tada zamjećivali jer – žurimo. Detalji nas oduševljavaju i divimo se svemu što je čovjek mogao postići i što čini da bi uljepšao ovaj svijet.
Naravno da danas nitko neće napisati roman ni snimiti film o običnom čovjeku koji živi svoje „Noine dane“, koji kuha, pere, pegla, koji odgaja djecu, koji brine o svojim starijima, koji voli domovinu, koji ustaje rano i liježe kasno, koji pošteno obavlja svoj posao, ali Predrag Čudina sve je to. Ukratko ga predstave kao jednog od naših najuglednijih brodograđevnih projektanata, stručnjaka velikog međunarodnog iskustva, a on je, zapravo, osoba koja o brodovima ima sve u malom prstu.
– Prvih osam godina života proveo sam na Bačvicama i sa prozora kuće gledao sam luku i porat. U to vrijeme su još teretni brodovi dolazili u luku pa mi je bilo kao predodređeno da se bavim brodovima – govori Čudina.
– Iz dana u dan sve više me je svaki novi brod iznenađivao, od njegove veličina, posebno kad vidite brod od, primjerice, 400 metara duljine što je običnom čovjeku teško zamislivo da iza njega stoji na tisuće ruku koje su ga izrađivale pa do njegove mase, jer današnji imaju i do 500 tisuća tona istisnine. I to sve skupa ne samo što mora sigurno ploviti, prenijeti putnike i posadu nekom određenom brzinom, već neko vrijeme mora biti i potpuno autonoman. Brod je stvarno jedan visokotehnološki proizvod koji radi na okolišu koji nije prijateljski.
Jer…
– More je lijepo kad je bonaca, ali nekad zna biti i jako ružno i s njim treba biti jako oprezan. Zna biti jako, jako neugodan i negostoljubiv okoliš.
I tako, da će krenuti istraživati more, kroz brodske projekte, imao je jasno zacrtan cilj. Osim nekoliko mjeseci…
– Nakon osmoljetke krenuo sam u klasičnu gimnaziju, ondje sam učio latinski i starogrčki, ali opet sam se pred kraj gimnazije prevagnuo u smjeru brodogradnje, iako sam dvojio i da odem na arhitekturu.
– Kao student, jedna tradicija tijekom studiranja na fakultetu je bila da morate dobro naučiti igrati na karte pa smo tako najviše igrali preferans. U to vrijeme je bio red da je svaki student brodogradnje trebao znati igrati preferans. Naravno, mi Dalmatinci, kako sam studirao u Zagrebu, na fakultetu međusobno smo često igrali i briškulu i trešetu.
U to vrijeme ljubav prema moru dodatno mu je usadio i otac.
– S njim sam naučio, jer to je i njemu bio jedan od hobija, hvatati ješke, crviće, crve, pedoće, rakove samce, hvatati ribu na kančanicu… Ne idem u ribe već više od 25 godina – prisjeća se.
Ta morska veza Čudinu je stavila među vrh, ako ne i na najviše pozicije jer projektirao je prototip feribota na električni pogon, prvog takvog u Hrvatskoj – bez emisije štetnih plinova. Brodom bi se prevozilo tisuću putnika i 156 osobnih automobila ili dvadesetak autobusa i kamiona te 89 automobila.
– Priča je krenula prije dvije godine u Jadroplovu. Ideje su bile da se flota diverzificira i jedna od tih varijanti promjene flote je bio ulazak u linijski putnički obalni prijevoz. Iako orijentir nije bio u početku na električni pogon, htjeli smo kombinirati razne pogone koji su čišći, koji su prihvatljiviji, manje štetni za okoliš pa smo s tim ciljem analizirali pogon na ukapljeni plin, vodik i metanol, na temelju čega smo zaključili da je akumulatorski električni sustav daleko najprihvatljiviji – prepričava Predrag.
A bilo je nekoliko razloga…
– Današnje generacije akumulatora su litij ionskoga tipa i oni imaju bitno kvalitetnija svojstva i mogućnosti punjenja i pražnjenja od ovih olovnih akumulatora kakvi su uobičajeni. Ulaskom dalekoistočnih zemalja poput Kine, Koreje i Japana na tržište litij ionskih akumulatora cijena tih akumulatora je jako pala, čak na desetinu prijašnje. Nit vodilja je svakako bila i da je eklektična energija bar dvaput jeftinija od iste količine energije iz dizelskoga motora.
– Ja sam se bavio projektiranjem brodova preko četrdeset godina i u svom radnom vijeku kojeg sam većinom proveo u brodogradilištu Split, izradio sam na stotine projekata brodova, a prema nekim od tih projekata je izgrađeno između 50 i 60 brodova teretnih brodova koji i dan-danas plove po cijelom svijetu – veli.
– Napisao sam i niz članaka na temu optimiranja broda, a prvi od njih je objavljen 1992. godine. Projektiranje brodova je vještina koja se stječe nekakvim radom i iskustvom – u dahu je izgovorio.
Brod koje je prve projektirao i danas su u pogonu.
– Serija je to izgrađenih brodova za rasute terete. Ima ih i preko 24 godine starosti, ali još su u službi. Prvi je isporučen 1995., a u četiri desetljeća staža nakupilo se tu brodova za rasute terete, tankera, brodova za rashlađene terete, čak i jedna jahta od 70 metara. Ovih posljednjih godina bavim se najviše putničkim brodovima.
Četiri desetljeća unatrag, osnovna pamet ostala je ista, ali su stigli puno lakši i prilagođeniji alati za projektiranje.
– Usporedno s razvojem alata tako se i zahtjevi sve više kompliciraju. Danas se zahtjevi i proračuni koje treba raditi za brodove, da nisu razvijeni alati, ne bi mogli napraviti prije 20 ili 30 godina. Trebali bi potrošiti godine i godine za njihovu realizaciju. Danas radite puno više proračuna, ali potrošite istu količinu vremena jer se radi na zahtjevnijim proračunima – objašnjava Predrag Čudina za kojeg je mirovina samo riječ.
– U penziju sam išao kada sam navršio 65 godina, a nastavio sam na pola radnog vremena raditi u svojoj firmi. Imam malo više fleksibilnosti u svome poslu sada, ali mene i dalje jako veseli i svaki mi je novi projekt izazov isto kao i da imam ispred sebe cijeli život, a ne ovo malo što mi je ostalo. Penzija je ono što mi prvi u mjesecu stigne na tekući račun, a ja i dalje imam uredne radne navike i stalnu plaću za ovo što radim. Projekti su s godinama staža i rada sve bolji i bolji, to svakako. Jer, znate što je danas važno – novi projekt mora biti bolji od prethodnog, a bolji i od onih koji su već na tržištu.