Hajduk je na Poljudu svladao Osijek sa 4:2, u utakmici u koju su “bijeli” od početka ušli borbeno i agresivno, riješeni da ostvare pobjedu. Gotovo da bismo rekli da još od utakmice protiv Osijeka u Gradskom vrtu Hajduk nije izgledao tako odlučan da napravi pozitivan rezultat. Tada su “bijeli” odigrali 1:1, a utakmicu su obilježile odluke suca Šimčića na Hajdukovu štetu. Kolo prije toga su oštećeni i protiv istre, što je pomoglo Dinamu da se bodovno odlijepi prije međusobnog dvoboja.
No, upravo od tog derbija počinje drastičan Hajdukov pad u igri. U zadnjoj četvrtini prvenstva “bijeli” nisu izgledali dobro, pretrpjeli su i nekoliko teških poraza, a tek za ovu utakmicu su se skupili i odlučili odigrati na tragu najboljih utakmica iz prvog dijela sezone.
Trener Igor Tudor izveo je na teren najbolju moguću postavu, nije tu bilo eksperimenata, ni “zakrpi”, a protiv takvog Hajduka Osijek nije imao nikakvu šansu izvući pozitivan rezultat. Odnosno – imao je jednu, a to je prekid utakmice i 0:3 “za zelenim stolom”. Hajduk je na Poljudu svladao Osijek sa 4:2, u utakmici u koju su “bijeli” od početka ušli borbeno i agresivno, riješeni da ostvare pobjedu. Gotovo da bismo rekli da još od utakmice protiv Osijeka u Gradskom vrtu Hajduk nije izgledao tako odlučan da napravi pozitivan rezultat. Tada su “bijeli” odigrali 1:1, a utakmicu su obilježile odluke suca Šimčića na Hajdukovu štetu. Kolo prije toga su oštećeni i protiv Istre, što je pomoglo Dinamu da se bodovno odlijepi prije međusobnog dvoboja.
Nikad s tribina Poljuda nije toliko često i žestoko orilo “HNS pederi, nogomet ste sjebali”, uz skandiranje protiv Mamića i Šukera, kao u ove zadnje dvije utakmice. Naravno da je tome doprinijela besmislena odluka HNS-a o prekidanju utakmica radi takvog skandiranja. Protiv Osijeka je susret prekinut u 56. minuti, nakon čega su igrači otišli u svlačionicu i na teren se vratili u 68. minuti, gdje ih je opet dočekalo isto skandiranje kontra HNS-a. Sudac Strahonja do kraja više nije prekidao susret, koji je tako trajao 106 minuta, a nakon svega nameće se zaključak kako ovakvo pravilo treba što prije ukinuti kako se liga ne bi pretvorila u potpunu sprdačinu.
Primjerice, za derbi Dinama i Hajduka u zadnjem kolu jedini siguran tip je – prekid. Ma koliko dugo trajao. Ili možda mislite da će navijači tijekom utakmice pjevati “HNL majstori…”, s obzirom da nam je liga čudo atraktivna i privlačna za gledatelje, te iz godine u godinu napreduje. Sreća pa se čini da se izbornik Kovač drži na dovoljnoj distanci da izdrži pritisak guranja svakakvih igrača u reprezentaciju. Pletikosa, Mandžukić, Modrić, Rakitić i društvo ipak dovoljno daleko da pokupe mentalitet puno jačih i zanimljivijih liga, gdje je prvenstvo dramatično do zadnjeg kola, ali ne radi pitanja hoće li sudac prekinuti utakmicu zbog skandiranja, već isključivo radi nogometa.
Vratimo se na teren. Cijelu ovu Hajdukovu sezonu obilježio je – Mario Pašalić, koji je protiv Osijeka odigrao zadnju utakmicu na Poljudu jer ga Chelsea sada šalje na posudbu u neku drugu sredinu, u jaču ligu. Šteta za Pašalića, koji je karakterom bio predodređen da postane vođa nekog novog Hajduka. U nekoj idealnoj priči Mario bi bio lider uz kojega bi stasavali još mlađi igrači (Balić, Vlašić…), on je ljubimac navijača, s Maglicom najbolji klupski strijelac, a njegovo ponašanje uistinu bi trebalo biti obrazac za svakog budućeg Hajdukova prvotimca. U doba kada svi jedva čekaju “kliznuti” na prvu ponudu iz inozemstva, Mario je glatko odbio Cataniju, koja je nudila 1,5 milijuna eura odštete, a izjava “nećemo s konja na magarca” dovoljno govori koliko je u očima familije Pašalić Hajduk velik.
Odbili bi oni i Chelsea, ali izbora nije bilo jer je Hajduku taj novac bio nužan da bi preživio, isplatio nekoliko plaća. Građenje nekog jačeg Hajduka u takvim okolnostima je nemoguće, neće nas iznenaditi ako ovog ljeta upravo odlazak Andrije Balića bude nužan kao by-pass do sljedećeg prijelaznog roka… U ovom kontekstu spomenimo i da su predstavnici Sivasspora bili na Poljudu radi Avdije Vršajevića, koji je odigrao vrlo dobro protiv Osijeka i siguran je putnik na SP. Cijela ta priča ne ulijeva optimizam pred Europu, gdje se gleda kako zaraditi od najboljih igrača, a dovođenje svega i svakoga nije se pokazalo bajnim (Iluridze i Bukva su primjeri, da se ne vraćamo do Patinha, Cassija i strateški promašenih odluka koje nisu iz ove sezone).
U zadnjem dvoboju na Poljudu probudio se Kouassi, koji je postigao prvi prvenstveni gol u 2014. godini, također i Sušić, koji je majstorski pogodio za vodstvo i odigrao najbolju partiju proljeća, tako da i stric Safet sada može reći: “Ajde, ne kritizirajte, pogledajte kakve golove zabija”. Kouassi i Sušić imaju kvalitet, ali neće ovo proljeće pamtiti po najboljim izdanjima. Falio im je kontinuitet, a sada su bljesnuli pred kraj. Za razliku od njih kontinuirano dobro je igrao dvostruki strijelac Goran Milović, koji kao da je u najavi utakmice osjetio da će ovo za njega biti velik dan. Stoper “bijelih” bio je prvo ima utakmice, bez obzira na pogrešku nakon koje su gosti pogodili stativu, a Hajduk je u četvrtom pokušaju ove sezone ipak uspio svladati Osijek. I to, ponovimo, zahvaljujući pravom pristupu od prve minute.