Blagdan Sveta tri kralja, poznat i kao Bogojavljenje ili Vodokršće, jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema Evanđelju po Mateju, tri mudraca “s Istoka” slijedila su betlehemsku zvijezdu kako bi se poklonila novorođenom Isusu. U hrvatskoj tradiciji, ovaj blagdan označava kraj božićnog razdoblja.
Mudraci, koje grčka riječ “magoi” opisuje kao učenjake, zvjezdoznance ili magičare, vjerojatno su potjecali iz Perzije. Prepoznati su po svojoj sposobnosti tumačenja znakova prirode i traženju istine o svijetu i sebi. Njihova imena – Gašpar, Melkior i Baltazar – prvi su put povezana s njima u srednjem vijeku, a simboliziraju pripadnost različitim kontinentima: Aziji, Africi i Europi.
Prema Origenu, zlato simbolizira Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan njegovo božanstvo, a smirna njegovu ljudsku smrt. Njihova simbolika obuhvaća sve narode i dobi, kako bi pokazala da Isus dolazi za sve ljude.
Blagdan Bogojavljenja slavi objavu Boga ljudima kroz osobu Isusa Krista. Prvi spomen blagdana datira iz 3. stoljeća, a od 4. stoljeća obilježava se odvojeno od Božića. Nakon Drugog vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava Krštenjem Gospodinovim, koje se slavi prve nedjelje nakon Bogojavljenja.
Na blagdan Bogojavljenja blagoslivlja se voda koja se koristi za blagoslov kuća i obitelji. Na sjeverozapadu Hrvatske prakticirao se “križec”, ceremonija blagoslova kuće u prisutnosti svećenika. Ovaj običaj bio je prilika za okupljanje obitelji, a svećenik je često bio počašćen i darivan.
Blagdan Sveta tri kralja ne povezuje se samo s biblijskim događajima, već i s bogatom simbolikom i običajima koji odražavaju povijest, vjeru i kulturu.