Nezavisni kandidat Tomislav Jonjić, službeno se oglasio na svom Facebook profilu. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Nakon prospavane noći, želio bih od srca zahvaliti svima koji su mi jučer ukazali povjerenje! Zahvaljujem još jednom i svim volonterima koji su prikupljali potpise i promatrali izbore, kao i onim medijima koji su mi otvorili svoja vrata, bez svih njih zasigurno ne bih bio tu gdje sada jesam.
Hvala i mojoj užoj i široj obitelji, supruzi Mariani i mojim sinovima – Trpimiru koji me je tijekom kampanje oslobodio većine uredskih i poslovnih obveza; Zvonimiru koji je uz poslovne i obiteljske obveze bitno sudjelovao u sadržajnom oblikovanju kampanje, te je na sebe preuzeo vođenje Facebook profila i stranice pomažući pritom i u tehničkom dijelu kampanje; i Mislavu koji je uz svoje studentske obveze vodio preostale društvene mreže i brinuo o brojnim tehničkim aspektima kampanje.
Što se samih rezultata prvoga kruga izbora tiče, osjećam kako bi bilo nezahvalno reći da sam njima na osobnoj razini nezadovoljan, imajući u vidu da sam krenuo praktično od nule, i da sam na raspolaganju imao razmjerno skromna sredstva i razmjerno skromnu organizaciju koja je nastajala u hodu i sastojala se je uglavnom od obitelji i prijatelja.
Morali smo se boriti za svaku sekundu medijskog prostora, i morali smo se boriti protiv vrlo prljavih laži i podmetanja koja su dolazila kako s ljevice, tako i s tzv. desnice. No, ponosan sam da smo unatoč svemu tome vodili jednu čistu i pozitivnu kampanju. Nismo nikoga klevetali, nikoga etiketirali i nikoga ocrnjivali, jer to je ispod našeg dostojanstva, a smatramo da je dostojanstvo potrebno i hrvatskoj politici uopće.
Artikulirano smo izlagali hrvatsku nacionalnu ideju i pokazali smo ono najvažnije – odgovornost i poštovanje prema hrvatskog državi. Isticali smo potrebu nadilaženja strančarenja i pojedinačnih interesa, a umjesto toga nudili smo nacionalno okupljanje oko načela koja su nam najvažnija. Podsjetili smo da narod bez kulture, povijesti i povijesne istine nema budućnosti.
Stojimo, međutim, s obje noge na zemlji. Nema nikakvog razloga za euforiju jer rezultati ovih izbora poražavajući su za Hrvatsku. Pobjedu je skoro u prvom krugu odnio čovjek kojega će povijest upamtiti po „lex Perkoviću“, po verbalnim, ali i fizičkim napadima na hrvatske branitelje i pripadnike katoličkoga klera, po nevjerojatnim, netočnim i uvredljivim ocjenama najbolnijih točaka hrvatske povijesti, po kontinuitetu štetne i neodgovorne politike, i „kafanskim“ doskočicama kojima zagađuje javni prostor i diskreditira institucije hrvatske države.
Nema, dakle, nikakva razloga za slavlje koje vidimo u nekim drugim stožerima i „taborima“ niti osjećam ikakvu potrebu čestitati Milanoviću i Primorcu na ulasku u drugi krug, jer oni predstavljaju nastavak hrvatskog poraza i hrvatske sramote na svim poljima.
Iznevjerena su očekivanja većine hrvatskog naroda, onih koji slave hrvatske pobjede i oplakuju hrvatske poraze, i produbljena je malodušnost hrvatske mladosti u trenutcima koji bi se – zbog globalne i geopolitičke situacije te demografskih i migracijskih trendova – mogli pokazati presudnima u hrvatskoj povijesti. Odgovornost pritom ne želi preuzeti nitko, a hrvatski narod još nije naučio uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i zahtijevati odgovornost tzv. elita. Uostalom, u takvom ga se položaju želi trajno držati metodom „biča i zobi“, uz pomoć poslušnih medija i na valu tzv. političke korektnosti koja umrtvljuje um i dušu.
Pred nama je, dakle, dug i težak put razvoja nacionalne, građanske i demokratske svijesti, kao i jačanja medijskih sloboda i državnih institucija. Nadam se da ćemo jednom uistinu postati dostojni ove lijepe zemlje i svih žrtava koje su za nju pale.
Živjeli! Živjela Hrvatska!