“Mi molimo se Bogu i klanjamo Gospi, i do Sinja idemo bosi, samo da ti, samo da ti, budeš najbolji…” – itekako su dobro poznati stihovi navijačima splitskih Bijelih, koji zagrme na tribinama hajdukovog stadiona.
S obzirom na krvnu sliku u klubu, za Hajduka ne bi loše došla i koja molitva. Brojni hodočasnici, kažu, deseci tisuća građana iz cijele Dalmacije, ali i Hercegovine, koji su noćas i jutros pješice stizali u Gospino svetište, u srcama i na usnama nosili su zazive koji su njima osobno najvažniji. Onima kojima je to Hajduk, bio je Hajduk koji, eto, igra na Veliku Gospu.
I već danima rijeke ljudi teku prema Sinju, a svima je cilj Svetište s oltarom Gospe Sinjske. Deseci i stotine tisuća dolaze pred sliku sinjske nebeske zaštitnice kako bi podijelili s Njom težinu u duši, zamolili je za milost ili zahvalili na primljenim dobročinstvima, koja Ona neumorno dijeli vjernicima, evo, već više od tri desetljeća.
Tjedan i pol dana nakon Alke, Sinj opet nije spavao. Hodočasnici koji su počeli pristizati u velikoj mjeri još tijekom srijede, u noći na četvrtak i tijekom jutra nagrnuli su u grad pod Kamičkom. Nitko nije žalio zbog neprospavane noći, jer jednom je Gospa! Njezin zagovor i milost treba zaslužiti, kazat će vjernici kojima nije bilo teško prijeći sve te kilometre. Doduše, neki su odmah navalili na fast-food objekte, neki se predali meditaciji i molitvi, kako kome odgovara… Jedno je sigurno – da u Sinju ovih dana ima mjesta za svakoga. Jer je i Gospina milost neizmjerna, dovoljna za sve koji joj se obraćaju.
– Dolazimo iz Livna, 13 sati smo bili u putu. Krenuli smo oko 16:30 sati i došli rano jutros. Gospino veliko milosrđe nas u cijelom životu tješi, a Gospa nam da snagu i da dođemo ovdje. Meni je ovo sedmi put da sam u Sinju – rekla je Ružica Bilić. Sa svojim je sestrama krenula prema Gospinom Sinju, jedna od sestara, i to Biljana Vedriš prvi je puta hodajući stigla pred čudotvornu sliku.
– Prvi puta sam pješačila i iskreno je bilo naporno. Sretna sam da sam izdržala, uz Gospinu moć i moje sestre koje su bile sa mnom.
Bilo je i onih koji su nogama pedalali na biciklima…
– Iz Gruda smo biciklom došli do Sinja, i trebalo nam je oko tri sata. Prijeđeno je 87 kilometara, dok nije bilo vrućine. Članovi smo Biciklističkog kluba Grude – govori Ante Žulj. S njim je u društvu Vitomir Boban.
– Iako ima puno kraljica na svijetu, jedino Gospa je prava kraljica, s krunom na glavi! Naši su otišli pred Turcima, nisu im htjeli robovati pa su sa sobom ponijeli Gospinu sliku. Svatko ovdje ima svoju nakanu, tristo godina naši ljudi putuju ovdje. I nove generacije uvijek imaju želju ići pješice, tako i moja i druga djeca – veli Ante Baketinić.
– Moja ekipa je stigla iz Rame našoj Majci od milosti, nakon tri dana hodanja. Došli smo se, naravno, pomoliti i zahvaliti, noge su pune žulja i rana, ali isplatilo se. Sanirat ćemo sada rane, ispovjediti se i malo odmoriti. Najviše smo hodali po noći kako bi nam bilo manje vruće – priča nam tako Branko Petrović kojemu jedan mladi franjevac pomaže sanirati rane na stopalima, toliko da je krv probila kroz bijele sportske čarape.
Čarape su, zato, tek dio onoga što se nudilo po velikom derneku koji se prosuo svim uličicama, trgovima i parkovima viteškoga grada. Hvala nebesima na struji, mogle su se mise pratiti preko zvučnika diljem grada, a usput šetati i birati.
Među tradicionalnim vjernicima sinjskog kraja četiri dana u godini je strogi nemrs. To su Čista srijeda, Veliki petak, Badnji dan i, kao lokalni ali za njih jednako važan, Gospin post, dan uoči blagdana Velike Gospe. Neki taj dan poste, neki se ne mrse, ali nemali broj niti posti niti se ne mrsi što ni u kojem slučaju ne znači da manje štuju Gospu Sinjsku. Od lokalnog, pak, stanovništva, takvi koji dan prije Gospinog blagdana ne poste ili se bar ne mrse su tek iznimke.
U skladu s tim ustalili su se i običaji da se ponoć i prve minute dana na koji spada blagdan dočeka “gladan kao vuk”, sve do posjeta šatorima u sinjskom parku gdje se nudi pečeni odojak i janjetina.
– Ljudi nemaju novca pa prodaja ide nešto slabije nego prošle godine. Za kilogram odojka treba izdvojiti 30 eura dok za kilogram janjetine treba imati 40 eura. Neki se ljudi žale, nekima blagdan Velike Gospe i alkarski dani ne mogu proći bez barem kilograma pečenog, tako da se svega nagledamo ovih dana. Cijene su išle u skladu s drugim povećanjima, kako je struja išla gore tako je i cijena mesa otišla – govori Joko Čačija dok lopatom pomjera žeravicu ispod “stolnog nogometa”.
A dok su jedni s krunicom u rukama prelazili na desetke kilometara, drugi su jutro 15. kolovoza dočekali uz zabavu s alkoholnim pićima i jakom glazbom na gradskim ulicama. Hodočasnici su prolazili uz razuzdanu mladost na kultnoj Pijaci. U isto vrijeme, sinjski park postao je postelja na otvorenom.
Otvorena su i srca Sinjana, nesumnjivo dobrih domaćina kad je gostoprimstvo u pitanju, za furešte i domaće, ali uspijeva li svoje bogatstvo – kako prirodno i kulturno, tako i gastronomsko i vjersko, svijetu prezentirati tijekom cijele godine?
– Turizam u Sinju je još u povojima, treba uložiti dodatnu energiju sredstva kako bi grad živio 365 dana od turizma. Ni razvikane destinacije ne mogu cijelu godinu živjeti od turizma, zna se kako se sve opusti kad dođe jesen i zima. Dobra priča povlači ljude, ali ne smijemo nikako biti party destinacija kao što je Hvar i Split uništio dušu grada. Nama takav turizam ne treba! – govori nam Zoran Šabić kojeg smo sreli na sinjskoj Pijaci.
– Pomaci su ipak vidljivi. Otvoreno je dosta OPG-ova zbog prekrasne prirode, vode, planine i što god da ti srce poželi. Otvoreno je puno hostela i kuća za odmor, ali općenito nam fali turističkih kreveta. E sad, tko će smisliti priču za cijelu godinu – ne znam. Siguran sam samo da ne smijemo cijeli turizam okrenuti vjerskom turizmu jer imamo mi puno više toga za ponuditi ljudima koji dolaze – dodaje Šabić.
Na gotovo pa istom je valu i Monika Vrgoč, direktorica sinjske Turističke zajednice…
– Dani alke su prošli, u satima smo kada slavimo veliku Gospu i sad očekujemo najveći broj ljudi, prvenstveno hodočasnika. Taj trend će se nastaviti i do kraja manifestacije “Dani Alke i Velike Gospe” u našem gradu, naravno ne u tolikom obimu, ali i dalje kako bismo bilježili pozitivne rezultate. U globalu, kako bi se Sinj razvijao kao turistička destinacija, fali nam osnovne infrastrukture, u prvom redu još jedan hotel i iskreno vjerujemo da će se naći neka privatna investicija koja će napraviti novi hotelski smještaj koji bi doprinio razvoju grada 365 dana u godini uz svu prirodnu ljepotu i kulturnu baštinu koju nudimo!
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdolja u 2024. godini
