Nakon što je Robert Pauletić (60), poznati enigmatičar i bivši političar koji je kazneno prijavljen za pet prijetnji i nasilničko ponašanje prema roditeljima i dvojici 12-godišnjaka, a koji su, pak, po njegovim riječima, sustavno psihički dulji period zlostavljali njegovog sina, progovorio za Slobodnu Dalmaciju iznijevši svoje viđenje cijele situacije, Slobodnoj Dalmaciji javili su se i roditelji dvojice napadnutih dječaka.
Kako se, nakon ovog događaja u kojem je Pauletić ‘zaradio‘ kaznenu prijavu, na društvenim mrežama razvila žestoka polemika u komentarima koja je čak u pojedinim istupima poprimila obilježja ‘lova na vještice‘, zbog sigurnosti svoje djece, ali i obitelji, željeli su ostati anonimni, no vrlo su detaljno pričali o svemu što se događalo. S njima su bile i majke dvojice drugih dječaka koje Pauletić nije napao, ali koje je isto obilježio kao sudionike zlostavljanja.
– Prvo i osnovno želimo da se zna da naša djeca nisu nikakvi zlostavljači niti su ikad njegovog sina na bilo koji način zlostavljali. Pa oni su se i družili u razredu, a taj je dječak čak bio kod nas kad bi se igrali na Play station i bio je prije mjesec dana na rođendanu mog sina, na kartingu gdje je došao sam, bez roditelja. Pa, recite mi, bi li došao sam i svojom voljom na rođendan onoga koji ga zlostavlja i među ostale ‘zlostavljače‘ – govore uglas otac i majka dječaka kojeg je, po policijskoj prijavi, Pauletić prvog napao da bi nakon toga trčao za drugim dječakom kojeg je uhvatio za kosu i glavom mu udarao u zid.
Roditelji drugog dječaka ispričali su da je dječak kazao da mu je Pauletić prijetio i svašta govorio, a nakon svake rečenice bi mu glavu ‘pritisnuo‘ o zid. Dječakova majka kaže da nikad ne bi niti pomislila svoje dijete bez ikakvog razloga izlagati zračenju na snimanju u bolnici i da su tvrdnje da su oni sve izmislili i napakirali, apsolutno besmislene.
– Činjenice su činjenice i mi ne želimo da nas se upliće u nešto s čim nemamo veze. Pojma nemam tko je Pauletić niti me je briga, imam svoj život, svoju obitelj i sad sam doveden u situaciju da mi se dijete boji samo ići u školu. A zašto? Za nešto za što nije krivo, nego je ono žrtva – govori izrevoltirano otac prvonapadnutog dječaka. Njega je Pauletić, kako stoji u prijavi, zgrabio za kosu i ‘plesnija‘ zaprijetivši mu da će ga ubiti.
– Nama je sve ovo nametnuto, uvučeni smo i mi i naša dica ni krivi ni dužni. Mi nismo nikakve konfliktne osobe, nikad nismo ni bili, živimo normalan život… Ja sam, nakon što me dijete nazvalo i javilo da je napadnuto i da mu je ovaj lupao glavom o zid, nazvala policiju jer je to jedino što sam mogla napraviti – veli majka drugog dječaka.
Pojašnjavaju da su tek danas (srijeda ujutro – op.a.) saznali u školi, na sastanku s ravnateljicom, da je Pauletić podnio prijavu protiv djece za verbalno nasilje te da je lako provjerljivo da nikad nije postojala nikakva zabilješka niti bilo što drugo što bi ukazivalo da postoji problem nasilja među vršnjacima.
– Neće dvoje djece u dva odvojena incidenta lagati inspektoru u policiji da se to dogodilo, previše detaljno su oni to ispričali da se nije dogodilo. Dogodilo se i nema sumnje u to, pa ko bi to išao izorganizirati? On kaže da smo mi sve izmislili i lažirali da bi prikrili nešto. U cijeloj to priči nema niti A od ičega takvog, pa šta smo mi, neki zločinački veleumovi??? – vele nam.
Prva i jedina situacija između trojice dječaka je bila prošlog četvrtka, dan prije napada, nakon što su se tri dječaka, Pauletićev sin i ova dva njegova prijatelja iz razreda, porječkali oko nekakvog flomastera (markera). Pauletićev je sin par dana prije markerom išarao jaknu, pa su se dodavali njegovim flomasterom i nisu mu ga htjeli dati, a on je, kad ga je napokon uzeo, od bijesa ga bacio i uništio jaknu jednog od dječaka.
Pauletić je tada poslao razrednici poruku da poduzme nešto zbog školskog pribora i to je jedina povijest što se između njih ikad događalo, tako stoji u e-dnevniku. Zbog toga su bili na razgovoru kod stručne službe.
– Pa ja kad otvorim školsku torbu mog malog to je užas, sve polomljeno, izbacano… Mi smo mislili da će to dica među sobom riješiti… Oni su taj dan, kad su napadnuti, skupa igrali rukomet na igralištu, to je snimljeno. On je pozvao svog malog i pitao ga nešto, a on je pokazao prstima na našu djecu.
Čak su ga i pitali, kad se vratio na igralište, zašto pokazuje na njih, a on nije ništa rekao. On priča da su oni njega verbalno zlostavljali, ali to nema veze s vezom, pa dica između sebe svašta govore jedan drugom. Pa da čuješ šta govore međusobno dok igraju igrice, to je pari Bejrut, to su riči da samo šta se ne pokolju… – govori otac prvog dječaka.
– Svi ga hvale sad kao heroja, a vi mi recite kakvo je to društvo koje hvali čovjeka od 60 godina jer je nasrnuo na dvojicu dvanaestogodišnjaka? To mene brine – kazuje nam majka četvrtog dječaka.
– On je čovik koji je istuka jedno dite usrid bila dana i otiša istući drugo i boli me briga kako se on zove i ko je on. Ovo što priča je samo izvlačenje od onoga što se dogodilo i sad mi moramo trpiti teror radi njega. Pa od čega da ja idem izmišljati priču da bi branila svoje dite od čega, od uzimanja flomastera??? Sad se spominje politika, svašta… Mi nismo politički aktivni, nikad ni s kim problema nismo imali i nemamo nikakav motiv da to izmislimo, da bi mu napakostili – zaključuju uznemireni roditelji napadnute djece za Slobodnu Dalmaciju.