Najbolji hrvatski jedriličar u klasi ILCA 7 Filip Jurišić polako hvata zalet za postolimpijsku godinu, koja opet nudi puno izazova. Pogotovo u kontekstu njegovog osobnog razočaranja u debiju na Olimpijskim igrama, gdje je na regatnom polju u Marseilleu zauzeo tek 19. mjesto, što je debelo ispod razine na koju nas je navikao u godinama ususret Olimpijskim igrama. Jurišić je, naime, 2021. godine osvojio svoju prvu veliku medalju, srebro na Europskom prvenstvu. Potom je 2022. godine bio brončani na Svjetskom prvenstvu i 2023. godine opet srebrni na Europskom prvenstvu kad mu je za samo jedan bod izmaklo zlato. Zlato je, pak, peti put u karijeri tada uzeo Tonči Stipanović, friški umirovljenik… Njih dvojica su 2023. i 2024. godinu proveli u internom nadmetanju tko će predstavljati Hrvatsku u Marseilleu i Jurišić je bio bolji ne davši tako priliku Stipanoviću da lovi treće uzastopno olimpijsko odličje (uzeo je srebra u Rio de Janeiru 2016. i Tokiju 2021. godine).
Iza Jurišića su sada tri tjedna priprema na Cipru, ono baš prave pripreme za sezonu koja donosi Svjetsko i Europsko prvenstvo, dosta regata, pa prvi odlasci u Los Angeles na ispipavanje terena za Olimpijske igre…
– Nakon duže pauze kakvu realno nisam imao čitava dva olimpijska ciklusa, vratio sam se u brod krajem prošle godine. Boravak na Cipru u tom smislu je bio jako bitan kako bih se vratio u rutinu, pravi ritam treninga. U međuvremenu sam izgubio kilograme, to je sada u redu, nadoknadio sam. Osjećam se super, Cipar je bio dobar zamašnjak za sve što nas čeka u ovoj godini. Tamo je bio naš „domaćin“ Pavlos Kontides, Jonathan Vadnai, ja, te dva naša juniora Bartol Jocić i Niko Jakelić plus još jedan ciparski junior. Zbilja smo dobro trenirali, poslužilo nas je vrijeme i nismo propustili niti jedan dan. Nastavljamo na Lanzaroteu, na Kanarskim otocima. Tamo smo bili i lani, bilo je odlično, od temperature do uvjeta za jedrenje. U ožujku smo već na Palmi, prvo što ćemo jedriti u novoj sezoni jest legendarna regata na istom mjestu, Trofej princeze Sofije. Pa druga regata Svjetskog kupa, što je sve uvod za Svjetsko prvenstvo u Kini, u Qingdau, gdje je bila olimpijska regata 2008. godine.
Tu je gotov prvi dio sezone. Čekamo još što će odlučiti World Sailing i domaćini Olimpijskih igara, oni moraju potvrditi lokaciju gdje će biti regatno polje za Igre. Europsko prvenstvo je u kolovozu, tamo će službeno završiti natjecateljska sezona, ali vjerujemo da ćemo i nakon toga otići u Los Angeles.
Bit će prilika za povratak poljuljanog samopouzdanja. Filip ne krije da je podbacio u teškim uvjetima u Marseilleu, kamo je otišao nedovoljno spreman, jer ga je iz ritma prilično izbacila bolest. Oteglo se sve skupa i jednostavno nije bio pravi. Imao je bljeskova, no ne i kontinuiteta za olimpijsku regatu, za dobar rezultat.
– Mislim da sam se resetirao, napravio odmak od Igara. Motiviran sam i jedva čekam da krene sezona. Ja sam po prirodi optimist i uvijek gledam pozitivno, vjerujem da ću se vratiti u svjetski vrh.
Boravak na Cipru još je jednom potvrdio status nacionalnog heroja Pavlosa Kontidesa, dvostrukog srebrnog na Olimpijskim igrama (London 2012, Marseille 2024), jedinog sportaša s olimpijskom medaljom u povijesti ovoga mediteranskog otoka-države. Na Cipru je bilo dosta popratnih sadržaja vezanih baš za Kontidesa.
– Tradicionalno je da se oni kao domaćini maksimalno trude oko nas. Kontidesova familija je zahvalna za sve što je Mornar uradio za Pavlosa otkad je stigao u naš klub sa 16 godina. Jako su ponosni na Pavlosa. Jedna priredba na kojoj smo bili jest proglašenje najboljeg sportaša Cipra, što je on postao jubilarni deseti put. Pritom je i naš trener Jozo Jakelić dobio nagradu za najboljeg trenera godine. Mislim da do sada nisu imali tu kategoriju, pa je i to jedan način da pokažu koliko su svi skupa zahvalni i da cijene ono što im je Mornar dao. Druga priredba je održana u Limassolu, tamo je Pavlos prezentirao svoju zakladu kojom potiče mlade sportaše, nema ih previše, kako bi ih što više stiglo na sljedeće Igre, u Los Angelesu i Brisbaneu. Na svečanosti je bio i predsjednik Cipra Nikos Christodoulides. Nama, inače, nije falilo ni ptičjega mlijeka.
Logično je bilo pitati još jednom što se dogodilo u prošloj godini.
– Ta 2024. godina, koliko god je rezultatski bila na nižoj razini, mislim da sam izvukao puno dobrih detalja. Nemam osjećaj da sam dužnik, nego se želim vratiti na staru rutu, uzlaznu putanju s tri medalje u tri godine. Puno se toga dogodilo, kad se okrenem iza sebe, kao da sam pao bez ispaljenog metka. Rezultat nije ni blizu koliko vrijedim. Ja sam uvijek optimist, takav sam, zato me nije strah. Želim guštati u novom ciklusu, jedriti što bolje mogu. Podbacio sam u najvažnijoj godini u karijeri, ali nema straha. Dokazao sam se.
I zato nas ne bi iznenadilo kad bi ove godine osvojio svoju četvrtu veliku medalju…