Ako vam se u jednom trenutku zamantalo i prestali ste brojati koliko je olimpijskih, svjetskih i europskih medalja osvojio Taekwondo klub Marjan, ne čudimo vam se. Jedini koji nema problema s tim jest Sandro Deak, glavni tajnik Marjana, on je taj koji brojku „osvježava“ na redovnoj bazi kako biste svi bili svjesni onoga što ovaj klub – tvornica medalja – godinama postiže na svim stranama svijeta.
Negdje prošle godine u ovo doba Deak je pripremao klupsku monografiju o „prvih sto medalja“ Marjana, a dok je sve dovršio i poslao u tisak brojka je narasla do – 106. Godinu dana kasnije ona je:
– 124! – s ponosom je izrekao Deak, magistar kineziologije i bivši novinar Sportskih novosti, koji je u Marjanu od 2010. godine.
Kao i mnoge druge, „prepoznao“ ga je Toni Tomas, odavno smo napisali „alfa i omega“ Marjana. Ponudio mu je poziciju tajnika, a u opisu toga posla ima svega. Ako žena/supruga drži tri kantuna kuće, tako je i kod Deaka i Marjana. S Marjanom se budi, živi i ide na spavanje.
– Istina, 24 sata mi je u glavi, doslovno. I kad se igram s malim (sinom, op.a.), pet stvari u vezi s Marjanom mi padne na pamet. To ti jednostavno postane život, pa sam tako na svom vjenčanju zaključio da je 80 posto ljudi bilo iz taekwondoa.
Ovo, inače, nije priča o Marjanu, nego o njegovom čovjeku iz sjene, Sandru Deaku. Bivšem kolegi, danas glavnom tajniku, uvijek susretljivom i ljubaznom, visoko profesionalnom, energičnom i neumornom. Zamislite, iako mu je „Marjan 24 sata u glavi“, on se digne u 5 sati ujutro, sjedne na biciklu, pa još malo otrči i do 8 se vrati u kuću da bi supruzi skuhao kavu. Odradio je „half Ironman“ (90 kilometara na biciklu, 21,1 kilometar trčanje i 1,9 kilometara plivanje), a istrčao je i maraton. Prije godinu dana malo ga je usporila ozljedica, boravak u bolnici, ali sve je u redu.
Kako je iz Metkovića, posve je logično da je u mladosti trenirao rukomet, a u tinejdžerskim danima je imao povlasticu iz prvih redova gledati najjači Metković u povijesti, onaj s Metličićem, Jerkovićem, Dominikovićem, Golužom, trenerom Obrvanom… koji je osvojio i Kup EHF (Ivano Balić će doći nešto kasnije, kao i Blaž Lacković). U Split je stigao 2001. godine, upisao Kineziološki fakultet, a pred kraj 2002. godine Zdravko Reić je raspisao natječaj za mlade novinare i odabrao – Deaka.
– Devet godina sam proveo u Sportskim novostima, kao honorarac. Upoznao sam puno lijepih „malih“ sportova. Kad mi je rečeno da sam ja taj, prva stvar koju sam napravio jest da sam otišao u Splitski savez sportova, uzeo imenik svih klubova i počeo ih nazivati jednog po jednog. Igrom slučaja, moj prvi tekst, koji mi je lektorirao Rejo, bio je o trojkama Zaninović. Sestrama Ani i Luciji, te bratu Ivi. On je trenirao puno sportova, ali ne i taekwondo koji su proslavile sestre, a one su i dan-danas klupski brend.
Iako se on trudio pisati o svima, najčešće je pisao o Marjanu.
– Toni Tomas je imao super priču, skoro svaki tjedan sam pisao nešto o njima.
Njihov odnos je polako rastao, no daleko je 2010. godina kad će postati tajnik. Trebalo je preživjeti do tada. Honorar Sportskih novosti nije bio nešto naročito.
– Najčešće sam kao student ujutro lopatao pržinu u Solinu, tamo kod Građe. Taj posao nitko nije htio raditi, jer se za jednu vreću plaćalo 86 lipa, ali moj prijatelj i ja, oba iz Neretvanske doline, brzo smo izračunali da se može lijepo zaraditi, a lopatanje nam nije bilo strano.
Tako bi najčešće „odlopatao“ oko 200 vreća dnevno. Nešto se zaradi, a i kao trening nije loše. Nije morao plaćati teretanu.
– Kasnije sam radio i kao trener u Rukometnom klubu Solin, pa u sportskim vrtićima, e da bih 2007. godine postao voditelj Sportskog centra Winner.
Taj Winner, igrom slučaja, danas je postao baza Marjana. U istoj zgradi s Osnovnom školom Gripe.
Evo zašto glavni tajnik „drži tri kantuna Marjana“:
– Imamo oko 1100 članova samo u taekwondou, bez rekreativaca, a situacija je takva da nas roditelji počnu zvati još tijekom ljeta, prije nego raspišemo upise. Na platnom popisu imamo 39 ljudi, u Splitu radimo u 9 dvorana… Imamo tri stupa – masovnost, kvaliteta i rekreacija – na kojima gradimo stabilnost, a financiramo se sa 70 posto vlastitih sredstava. Uskoro će i četvrti stup, nazvali smo ga Marjanska obitelj, nastojat ćemo još više uključiti roditelje, pružiti svima dodatne usluge.
Ured se, kaže Sandro, nikada ne može dovoljno proširiti, jer natjecanja su praktično svaki tjedan, svaki vikend. I nisu to samo Matea Jelić, Toni Kanaet, Lena Stojković, Bruna Duvančić, Ivan Šapina… da nabrojimo samo neke od onih koji osvajaju seniorske olimpijske, svjetske i europske medalje.
– Nitko u Hrvatskoj, u niti jednom sportu, nema takav sustav. Usudio bih se reći i u regiji.
Vjerojatno i u taekwondou na svjetskoj razini, jer pričamo o jednom klubu iz jednog malog grada.
– Baš smo nedavno pričali kako nas je naša strategija širenja po Splitu, da obuhvatimo sve kvartove, dovela do toga da skoro iz svakog kvarta imamo jednog vrhunskog borca ili borkinju. Bruna Vuletić – Lokve, Toni Kanaet – Plokite, Lovre Brečić – Pojišan, Paško Božić – Mertojak, Lena Stojković – Blatine, Ivana Babić – Solin.
Dodajmo da je Matea Jelić stigla iz Knina, Ivan Šapina iz Zagreba.
– Kako funkcioniramo? Kao disfunkcionalna obitelj – nasmijao se Sandro.
– Prije svega između nas vlada veliko poštovanje, ideja je uvijek puno, pogotovo kod Tonija Tomasa, ali ne slažemo se oko svega. Bitno je da uvijek pronađemo najbolje rješenje.
U Tokiju na Olimpijskim igrama Marjan je osvojio dvije medalje, Matea Jelić je postala prva Hrvatica sa zlatom u taekwondou, dok je Toni Kanaet postao prvi Hrvat s medaljom (broncom) u taekwondou. Sljedeće godine su Olimpijske igre u Parizu, Lena Stojković i Ivan Šapina su najbliže osiguravanju nastupa prema svjetskoj ljestvici, na finalnom Grand Prixu u Manchesteru početkom prosinca to bi mogla osigurati i Matea Jelić, što bi značilo da će braniti zlato iz Tokija.
Zanimljivo je da bi normu po ljestvici mogli imati Bruna Duvančić i Paško Božić, a onda bi se dogodilo „preklapanje“ sa Stojković, odnosno Šapinom. Tada izbornicima ne bi bilo lako odlučiti tko će ići u Pariz (iz jedne države samo četiri može nastupiti na OI, 2+2), ali o tom potom.