Predsjednik Republike Zoran Milanović svečano je prisegnuo na novi petogodišnji mandat. Na inauguraciji je bilo stotinjak uzvanika, ali nitko iz Vlade. Svečanim postrojavanjem Hrvatske vojske započela je ceremonija inauguracije.
Klapa sv. Juraj izvela je himnu Republike Hrvatske.
Milanović je svečano prisegnuo riječima:
Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.
Kao hrvatski državni poglavar:
- držat ću se Ustava i zakona,
- brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,
- bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,
- čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.
Tako mi Bog pomogao.
Klapa Sinj otpjevala je pjesmu Cetina.
Obratio se govorom:
Dragi građani i uzvanici, u životu nacije ili države, kao i životu pojedinca, nužna je izmjena dobrih i loših vremena, tmurnih i vedrih dana. Moramo broditi sa sviješću da život nije samo mirno more i vjetar u jedra. Ta svijest neka nam bude vodilja. Ona je čvrsto jamstvo u spravnosti i pribranosti, bez obzira na smjer i bez obzira na jačinu vjetrova i valova.
Osnovni zadatak državnih institucija je sačuvati mir i sigurnost građana, pri čemu ne mislim samo na mir i sigurnost u onom najelementarnijem, tjelesnom smislu. Drugi, gotovo jednako važan cilj je da teška vremena ne budu ujedno i dramatična vremena. Također, da se ne prelome najviše preko leđa najslabijih i najmanje zaštićenih, a da od dobrih godina ne profitiraju samo oni koji su najbliži centrima moći, najagresivniji, najkompetentniji.
Nejednakost i korupcija podmuklo nagrizaju socijalnu strukturu, poput opake bolesti. Potrebno je graditi i usavršavati zakonske i društvene mehanizme koji će donijeti i doprinijeti tome da u lošim vremenima ne klonemo ni materijalno, ni duhom, a da u vremenima prosperiteta zadržimo realnost i dodir sa čvrstim tlom.
Zadnjih godina često sam ponavljao da je samo nama i nikome osim nas stalo do naše zemlje. Vjerujem da su svi dobronamjerni ljudi shvatili tu konstataciju onako kako sam ja mislio i osjećao. Druge države i nacije u pravilu ne žele nam zlo i ne rade protiv nas, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, kad do takvog izbora dođe, uvijek će se odlučiti za svoje interese, pa i naši prijatelji i saveznici. Ovo nije ni žalopojka, ni kritika, ni neko uskogrudno zatvaranje u sebe bilo koje vrste. Ovo je realnost svijeta u kojem živimo. Ovo je poziv da se prestanemo zanositi iluzijama, da će se netko izvana pobrinuti za nas, kad nam bude teško ili kad nam stvarno bude trebalo. Možda mala, ali realno nikad nije i nikad neće. Ništa nam nikad nije darovano.
Sve što je Hrvatska postigla, zasluga je samo naših ljudi. Prije svega onih koji su dali svoje živote i svoje zdravlje u obrani naše slobode. Njima ćemo zauvijek biti dužni. I koliko god se trudili, a prisežem da ćemo se truditi, taj dug nikad ne možemo u potpunosti vratiti. Jedino je nama, ponavljam, i nikome osim nas, stalo do ljudi koji su nas spasili od agresorskog pokoravanja, svojom hrabrošću, požrtvovnošću i svojom vještinom. Naša trajna zahvalnost tim ljudima nije ni slava ratu, ni trijumfalizam, ni naslada nad nesrećom drugih, poraženih. To je oda slobodi i podsjetnik za što smo sve sposobni kao nacija, kad nas vode plemeniti motivi i kad nas ujedine najviši ideali.
Jedino je nama istinski važno kakvo je naše obrazovanje na svim razinama, kakvo je naše javno zdravstvo i naše pravosuđe, kako se kroji pravda. Jedino se nas tiče kako živi naš narod. I unatoč rastu BDP-a, niskoj nezaposlenosti, pa i povećanju kreditnog rejtinga, prevelik broj naših ljudi danas živi na rubu dostojanstva ili trpi neki oblik poniženja. Jedino se nas tiče kako živi naš narod. Uz prkos poštenom radu ili pošteno zarađenoj mirovini, poručio je predsjednik Milanović.
Nakon govora, klapa Trogir otpjevala je Bodulsku baladu.