Najbrojnije prezime u Brnazama, s nešto više od 600 stanovnika, odavno je već široj javnosti postalo prepoznato po Alci koja se u spomen na pretke junake održava u centru Vučkovića. Dječjoj alci koja ima ista obilježja kao ona Sinjska, ali su ovdje u prvom planu mladi alkarići. Konja nema, ali zato oni imaju svoje noge i junačko srce. Imaju i vojvodu, arambašu, barjaktara, štitonošu i buzdovandžije, Gradsku glazbu Sinj, trubu i mačkule, ali i mnogobrojnu publiku koja iz godine u godinu stvara sve bučniji auditorij, baš kao i na onoj pravoj, odrasloj Sinjskoj Alci.
Jedno pravilo vrijedi - Dječju alku trče samo muška djeca prezimena Vučković i to samo oni mlađi od 10 godina.

- Svi ljudi koji dođu na blagdan Velike Gospe, naročito rodbina, prijatelji i susjedi ostaju i na Dječjoj Vučkovića alci koja se, već tradicionalno, održava vikend poslije svečarskih dana u Sinju. Inpozantan broj posjetitelja, svake godine sve veći, koji s radošću dolaze gledati naše alkariće. Volimo ih tako nazivati iako su oni za nas veliki, hrabri i možda iskreniji nego pravi alkari na Sinjskoj Alci.
To je vidljivo kroz njihovu radost svakom uspjehu, ali i puštanje suze kod neuspjeha. Njima Dječja alka zapravo predstavlja jednu igra, ozbiljnu igru.
Kroz mnoge godine aktivnog rada vidio sam nešto što je za mene fascinantno. Dijete koje nema niti dvije godine života, možda prvi puta vidi alkarsku odoru, čuje zvukove glazbe, bude u tolikoj gomili ljudi uopće nema straha od trkanja Dječje alke. Što je uzrok tomu, geni ili možda potpuno druga stvar meni je nedokučivo, ali zbilja je nevjerojatan taj mali pokazatelj - priča nam Josip Bećo Vučković, predsjednik Udruge "Vučkovića dječje alke" i jedan od glavnih pokretnih kotačića da ova priča iz Brnaza dobiva sve bolje rezultate kroz godine starenja.

Kao i onaj Sinjske alke, na ponos vrijednim domaćinima, glavne odredbe samozatajno krije Status dječje Alke, ali je svaki dio opisan do sitnog detalja na precizan način. Uz alkariće tu su i alkarski momci koji su stariji mještani zaseoka Vučkovići, a alkarski sud i vojvoda su najstariji mještani. U alkarskoj povorci barjaktar jaše konja, magarac simbolizira edeka okićenog oružjem i starim tradicionalnim predmetima, a vojvodin ađutant nosi sablju junaka Bože Vučkovića.

- Dječja alka se trči od pamtivijeka. Mene su jednom prilikom novinari pitali podatak o vremenskom početku naše Dječje alke, a ja sam odgovorio kako se Alka trče tristo godina. To je tako u narodu, to je tako kod djece jer upravo djeca, kada vide ponašanje starijih, to pokušavaju kopirati. Mala Alka se trčala na nekoliko mjesta u našim Vučkovićima, ali meni su prenijeli kako je prva službeno organizirana Alka bila 1955. godine kada su entuzijasti bili na Trkalištu i sinula im je ideja o organiziranju Dječje alke. Pečat tog prvijenca bila je fešta za koju su sredstva skupili sami alkarski momci pa se tako, tradicionalno, i svake naredne godine održava velika fešta u čast slavodobitnika naše Alke - o početcima priče iz Vučkovića ponosno nam govori Bećo koji sa svojim suradnicima ima pune ruke posla tijekom cijele godine, a osobito alkarskog tjedna kao završni "sloj šminke" za nadolazeće svečarske dane.

Uz sve zanimljivosti posebna je ona kako svaki sudionik alkarske povorke uz prezime Vučković krasi i živopisan nadimak koji se, također, u podosta slučajeva baš prenosi vezom predaka. U ovogodišnjoj povorci su tako, primjerice: Veseli, Gardelin mlađi, Miki, Jogi, Rođo, Ćaćin dijamant, Ljutko, Južni vjetar, Dobri, Fićo... 

Mnogo se napravilo u posljednje vrijeme na planu poboljšanja uvjeta, ali i medijskog napretka Vučkovića dječje alke. Sašiveno je na desetke odora za alkare i alkarske momke, zaseok je dobio i vječan spomen na održavanje Alke u kipu 'alkarića', a svake godine, vikendom nakon blagdana Velike Gospe, sve više televizijskih kamera i radio reportaža u domovinu ide baš iz tog zaseoka u Brnazama.

U potpunom mozaiku ove priče važan su segment mnogi mještani, ali nezaobilazan simbol je žena, majka i čuvarica u jednom Milica Vučković nadimka Mikaka. Ona je duša Dječje alke koja brine o alkarićima, o alkarskoj odori i o mnoštvu drugih stvari koji se vežu uz ovo prestižno natjecanje u Vučkovića. Njena važna uloga dobit će i posebna slova u novoj priči rubrike 'Alkarić'.

64 put će, ove godine, Vučkovići ponovno domaćinski prihvatiti na tisuće posjetitelja koji će kroz tri dana posjetiti Dječju alku koja je prerasla lokalne okvire i postala dragocjeno i neponovljivo iskustvo. 18 alkarića borit će se za prestižne titule, a uz Baru, Čoju i Alku i ove će se godine održati Trka veterana te Ženska alka.
Uz bogatu gastonomsku ponudu svakog dana najveća će fešta biti ona u čast slavodobitnika 64. Alke na kojoj će se svi prisutni osladiti uz pečenog vola i zabaviti uz pjesmu grupe Uzbuna i Siniše Vuce.
Valjda je sve ovo dovoljan motiv da ovog vikenda budete u Vučkovićima, u Brnazama nadomak Sinja...

Kao i ona Sinjska i Dječja alka Vučkovića nepresušno je vrelo zanimljivih i povijesnih činjenica koje su zlatnim slovima ostale upisane u riznicu Vučkovića, a baš jedna takva dogodila se na 33. Dječoj alci Vučkoviča. Povijest je na tom viteškom megdanu ispisao Mario Vučkovič Biko.

Biko je postao slavodobitnik Alke, a po pisanim je saznanjima bio najmlađi alkar koji je u svoju obiteljsku kuću odnio slavodobitnički plamenac. U tom trenutku imao je tek tri godine i 15 dana. 


- Svakako neopisiv osjećaj, lijepo ga se i dan danas sjetiti iako sigurno tada nisam bio svjestan tako velikog uspjeha. Nakon tri trke Mile nadimka Čežnja i ja imali smo isti broj punata i u pripetavanju sam ja bio sretniji i spretniji. U alkarskoj riznici Dječje alke Vučlkovića imam i jednu Čoju, ali ta Alka iz 1988. godine ima posebno mjesto u mome srcu - kaže nam Biko koji se upisao u alkarske anale.

Baš je Mario sudjelovao u još jednom ispisivanju povijesti u selu Vučkovići pred junački 64. alkarski megdan ovog vikenda u centru najbrojnijeg plemena u Brnazama. Naime, spomenik alkariću nakon plastične konstrukcije zasjao je brončanim sjajom.

- Ovaj spomenik našem alkariću bio je izrađen od posebne smjese poliestera, a u veljači smo ga odveli u Zagreb kako bi dobio novi brončani sjaj i napokon smo ga sada vratili na svoje mjesto. Zahvaljujem i ovim putem MORH-u i ministru obrane Damiru Krstičeviću koji su nam jako puno pomogli u ostvarenju našeg nauma - kazao je Josip Bećo Vučković, predsjednik Udruge "Dječje alke Vučkovića".

Spomenik je podignut za jubilarnu 60. Dječju alku, a rad je akademskog kipara Ivana Fiolića. Postao je simbol svih dječjih alki na području Cetinske krajine, ali i svojevrstan alkarski brend svima koji posjete Vučkoviće tijekom cijele godine.

Podsjetimo tek kako su Vučkovići spremni za svoja svečarska slavlja koja kreću u petak, 16. kolovoza natjecanjem za Baru. Vrhunac je u nedjelju kada će se 15-tak alkarića boriti za slavodobitnika 64. Dječje alke Vučkovića, a najbolji će, uz titulu cjelogodišnjeg junaka, dobiti i brojne vrijedne nagrade. Za sve okupljene će fešta do dugo u noć trajati uz besplatnog pečenog vola i koncert grupe Uzbune i Siniše Vuce.