Rera ponovno protutnjala Sinjem, ali i zakasnila… Vlak na pozornici pustio je dim nakon 120 godina, a glumci oduševili prisutne

Tri ure vozila je od Sinja do Splita, oćel ispast koja vida, svak se u njoj pita… – stihovi su kojom je sinjski glazbenik Mile Čačija Čaja opjevao čuvenu sinjsku Reru, vlak koji je na svoje prvo putovanje od Sinja do Splita krenuo 12. rujna 1903. godine, a prometovao je sve do 30. rujna 1962. godine. Vlak koji nije bio samo prometna spona zagore i mora, već gospodarska i socijalna veza Cetinske krajine i juga. Kroz vremena su joj davali svakojaka imena, a ovaj ustaljeni Rera zbog pučkog pjevanja.

Sinj i Split Rerom je kroz predstavu povezao Ante Bošnjak Bare, glumac amater i autor nekoliko predstava koje sve redom donose život čovjeka pokraj Cetine i podno Kamešnice. I baš 120 godina od prve vožnje Rere tračnicama. Radnja predstave, koje su izveli članovi Sinjskog pučkog kazališta te Dramske sekcije “Odande donde” iz Hrvaca uz pomoć članova Kulturnog umjetničkog društva Cetina iz Sinja, seže u 1927. godinu.

– U toj godini spominje se Stjepan Radić, bivša država, a svi tipovi likova iz tog vremena su sažeti u predstavi, likovi koji su se vozili Rerom koja je za njih bila put u svijet, jednostavno život. Rera im je sve dala. S koljena na koljena se i dalje prenose anegdote vezanu uz Reru i bio mi je naum to uprizoriti i mislim da smo uspjeli. Bio je ovo pogodak “u sridu”, presretan sam – rekao nam je nakon praizvedbe Bošnjak.

Tekst predstave stvarati se otpočeo prije dvije godine, a dugotrajan pljesak dupkom ispunjenog gledališta u Gradskom kinu u Sinju dovoljan je argument da će ovaj scenski prikaz živjeti još godinama. A godinama različit je bio sastav na pozornici, od najmlađih s tek nekoliko ljeta na ramenima do onih koji su se morali potpomagati štulom. U ulozi režisera i scenografa bio je Željko Viculin, predsjednik sinjskih kazalištaraca.

Bošnjak je igrao konduktera Martina, fakina Njoku Ante Vrca, a Žandara Jovu Zoran Šabić. Ivan Smoljo ušao je u ulogu seljaka Filipa, Petra Goreta seljanke Anđuke, a Antea Kanaet udovice Luce. Leo Marinović bio je činovnik Lovre, Ante Galić radnik Brajko, Ivica Budimir bodul Bepo, a dječak Špiro Pavo Budimir. Gospodu Pjerinka i Rozariju utjelovili su Dinko Franchini i Diana Rančić, prometnika Andriju iznio je Ante Cvitković, vlakovođu Bartula Moreno Vuković, a pijanca Žanu Josip Ajduković. Fra Miju je igrao Kažimir Tomašević, švercericu Banušu Marija Mandac, a ložača Stipinu Davor Ratković.

Posebno je upadljiva i oku privlačna bila replika vlaka koju je izradio Zoran Šabić, inače i tvorac sinjskog krnjevala kojemu je autor predstave posebno zahvalio.
– U predstavi je bilo 18 glumaca i mnoštvo statista što je trebalo dobro uigrati, a draž je dala i scenografija. Zoran je napravio reru da je i bez predstave gledateljima već srce bilo puno – dodao je Bošnjak. 

Uz domaćina, sinjskog gradonačelnika Mira Bulja, praizvedbi “Sinjske rere” svjedočio je i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban kao i Ivan Bota, inače Sinjanin, ravnatelj Uprave za regionalni razvoj u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.