Izbori li Split ove sezone Europu, a na dobrom je putu da to
učini, jedan od junaka tog uspjeha nedvojbeno će biti – Tomislav Glumac. Lijevi
stoper “crvenih” igra u životnoj formi, a glavna odlika njegove igre je
efikasnost (!) kakve se ni napadači ne bi posramili. Njegov pogodak za pobjedu
protiv Slaven Belupa pravi je eurogol, Glumac je sa 15 metara glavom zakucao
loptu u mrežu…
– To mi je najdraži gol kojega sam do sada postigao.
Vidio sam i na snimci kako dobro izgleda, a što je najvažnije, bila je to situacija
za pobjedu nakon pola sata igre s igračem manje – priča Glumac, pa nastavlja:
– Dugo mi je na prvom mjestu bio gol Rijeci za 3:2 na
Kantridi iz prošle sezone. Nakon tog gola sam počeo više igrati, ali tada je
vratar promašio loptu, koja je mene udarila u glavu, dok sam sada uputio pravi
udarac. Bila je to šut – kao nogom.
Kako to da si ostao na vrhu
šesnaesterca?
– Znao sam da će Križancu tu negdje pasti lopta, već smo
na istoj utakmici imali jednu sličnu situaciju, ali sam prerano skočio. Kod
pobjedničkog gola se sve poklopilo. Čim sam je udario osjetio sam da je sve
kako treba, gledao sam da je udarac bude što jači…
Kako si krenuo, možda budeš i prvi klupski strijelac, sad si
na četiri gola…
– Dao Bog da nastavim ovako. Zabijao sam glavom Osijeku i
Zadru, Lokomotivi nogom… Ne mogu prežaliti što mi je poništen pogodak protiv
Istre u zadnjem kolu jeseni, a bilo je još dobrih akcija, primjerice, baš
protiv Zadra se nakon skoka od stative lopta odbila mom suigraču za naš drugi
gol…
Koja je tajna tvog tako dobrog udarca glavom?
– Za to je najviše zaslužan pokojni Jerko Stipišić. Bio
mi je trener u Dubrovniku, umro je prije godinu dana. S njim sam najviše radio
viseću loptu.
Taj dio karijere iz tvog rodnog grada javnosti je malo
poznat…
– Možda je najinteresantnije da sam u GOŠK-a igrao u
napadu. Da, bio sam napadač i kao takvog me na jednoj selekciji zamijetio Ivan
Gudelj i preporučio Hajduku. Još se sjećam te utakmice, igrala je selekcija
grada Dubrovnika protiv Županije dubrovačke, pobijedili smo sa 4:2, a ja sam
zabio hat-trick.
Kad si počeo igrati u obrani?
– Povremeno već kod kuće, a za stalno po prelasku u Hajduk.
Moj prvi trener na Poljudu bio je Goran Šušnjara, to je generacija Tičinovića,
Andrijaševića, Vukušića, Lendrića, Jonjića… Da, dosta je izašlo igrača iz te
momčadi, a ja sam počeo igrati na današnjoj poziciji.
Ostanimo još malo u Dubrovniku, odakle nogometni geni?
– Teško je reći. Otac mi se nije bavio nogometom, a brat
Mario trenirao je vaterpolo u Juga do 18. godine. Obojica dolaze na svaku
Splitovu utakmicu u Park mladeži.
Kako to da se ti nisi okušao u vaterpolu?
– Prijatelji iz Mokošice su se upisali na nogomet pa sam
otišao i ja. Bilo je puno većih talenata koji nisu uspjeli, a moj moto je da za
uspjeh nije presudan ni talent, ni nogometni geni, već – rad.
Što bi radio da nisi uspio u nogometu?
– Vjerujem da bih se bavio obiteljskim biznisom.
Vjerojatno bih za početak bio konobar u našem kafiću ili restoranu.
Je li itko uspio u nogometu od tvoje ekipe iz GOŠK-a?
– Najzvučnije ime je – Dario Marinović, najbolji hrvatski
igrač malog nogometa. On je godinu dana stariji od mene, ali igrali smo skupa.
Nosio je “desetku”, bio paklen igrač, ali se kasnije opredijelio za mali
nogomet, gdje je sigurno broj jedan u državi. On trenutno igra u Kuvajtu, ali
mi se javio nakon što sam zabio Belupu, čestitao mi.
O tvom dolasku u Splita, odnosno kako si zamijenjen s
Milovićem već smo u više navrata pričali, ali nismo spomenuli da ti iz početka
u Parku mladeži nije najbolje krenulo.
– Tada su Križanac i Vidić igrali stalno i dobro. Zadnjih
godinu i pol sam standardan i smatram da je sve to logičan put. Meni je danas
baš drago što sam došao u Splita. Svakom igraču potrebno je neko vrijeme za
prilagodbu, pa je tako bilo i sa mnom. Danas se zapravo u Parku mladeži osjećam
kao domaći igrač.
Kako vidiš razvoj svoje karijere u budućnosti? Inozemstvo?
– O tom potom, a to je pitanje i za predsjednika.
Menadžera nemam, a volio bih i odigrati sa Splitom Europu. Kad dođe do ponude
koja će zadovoljiti moj aktualni klub i mene, onda ćemo moći i o tome. Reprezentacija?
Nadaš li se možda pozivu u Brazil?
– Iskreno, ne nadam se i ne razmišljam o tome. Možda u
budućnosti, u sljedećem reprezentativnom ciklusu, ali sada ne razmišljam o
tome. Treba samo dobro igrati i zaslužiti taj poziv…
Nakon Rebića je situacija ipak drugačija, on je bio prvi
koji je kao igrač Splita zaigrao za reprezentaciju…
– On je klasa za sebe, igrač koji bi sam riješio
utakmicu. Kad momčadi ne ide, on uzme loptu i zabije gol. Da nije tako bilo, ne
bi ga ni zvala Fiorentina. Mislim da je i njemu ova prva sezona u Italiji faza
prilagodbe.
“Kad momčadi ne ide, on uzme loptu i zabije gol” – kažeš. Ne
može se reći ni da Split sada igra briljantno, ali onda u završnici centriraš
Glumcu…
– Ha, ha, ha… Ne treba pretjerivati. Činjenica je da
možemo igrati puno bolje, ali najvažnije je da pobjeđujemo. Prošle sezone smo
možda igrali atraktivnije, imali smo izvrsnih utakmica, ali nismo izborili
Europu. Sad ipak vjerujem da ćemo ispuniti cilj, a to je važnije od dojma.
Kako je igrati u paru s Križancem? Čini se s tribina da on
često daje savjete, viče…
– Meni je s njim odlično. On zavikne kad vidi da je ekipa
pala. Primjerice, u Koprivnici kao da je nakon tri minute igre u nastavku osjetio
da ćemo primiti gol. Križanac je ipak klasa za sebe, da je mlađi, još uvijek bi
mogao igrati bilo gdje u svijetu. Pamtim vrijeme kad sam bio na posudbi u Zadru
i došao gledati Splita. On se taman bio vratio iz Zenita, a ja sam s utakmice
otišao sa zaključkom “ovakav netko u Hrvatskoj još nije igrao”.
Što se u momčadi promijenilo dolaskom trenera Ivana Matića?
– Možda je odgovor sama činjenica što pobjeđujemo. O današnjem
treneru mogu reći da ima svoje ideje, razumije nogomet i da je smirena osoba.
Tko ti je u Europi uzor u igri glavom?
– Ne znam, možda naš Mandžukić. Ima jako dobar tajming.
Izađimo malo iz nogometa, što je reći da si ove sezone
upisao fakultet?
– Odlučio sam u slobodno vrijeme više ne ići na kave,
nego se uhvatiti knjige. Upisao sam fakultet sportskog menadžmenta na Aspiri,
položio četiri od šest ispita na prvom semestru. Eto, i jutro nakon pobjede u
Koprivnici proveo sam na predavanjima, na satu engleskog jezika.
Čitaš li novine?
– Uglavnom ih prelistam, pogledam ima li što o Splitu.
Portali?
– Ni tu ne pretjerujem, uglavnom Index i Dalmacija News.
Ali ti si facebook generacija…
– Ma kakvi, izbrisao sam svoj profil još dok sam igrao u
Zadru. Uhvatio sam sebe da do 2 ujutro tipkam poruke, pa sam ga odlučio
izbrisati. Ne fali mi uopće, jedino šteta za kontakte s nekim bivšim
suigračima, koji su sada u inozemstvu. Nekad budemo svjedoci smiješnih
situacija, da sjedim s nekoliko prijatelja na piću i nitko ni s kim ne priča
jer svi pregledavaju facebook. Ne, ne želim biti dio te priče – zaključuje Glumac.