U Hrvatskoj je prošle godine rođeno 32.830 djece, nikad manje, kaže izvješće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o prirodnom kretanju stanovništva u prošloj godini. Usporedbe radi, na svijet je došlo čak 8.365 beba manje nego 2011., što su otprilike 335 razreda u školi. S druge strane, umrlo je 51.275 osoba. Natalitet rapidno pada iz godine u godinu pa je lani živorođeno čak 1.713 djece manje nego u godini prije, a daleko manje nego, primjerice, 1991. godine, kad je živorođenih bilo gotovo 52 tisuće. Uz toliki broj živorođenih, te je godine bilo “tek” tri i pol tisuće više mrtvih nego lani, pišu 24sata.
Prema drugim izvješćima HZJZ-a, o porodima i pobačajima u prošloj godini, majke novorođenčadi su u najvećoj mjeri imale 30 do 34 godine (34 posto), bilo je 619 majki dobi od 15 do 19 godina, kao i 93 rodilje starije od 45 godina. Legalno induciranih pobačaja bilo je ukupno 3.015, pri čemu ih je 75 posto (1.674) bilo na zahtjev žene, dok ostalo čine pobačaji zbog ugroze zdravlja žene, zbog malformacija ploda i slično. Na svakih sto poroda bilo je, dakle, 9,3 legalno induciranih pobačaja – statistika kaže da je to blagi porast u odnosu na 2022. godinu.
– Na pobačaj idu jako mlade i nešto starije žene, obrazovane i manje obrazovane, bogate i siromašnije, sa sela i iz grada, vjernice i ateistkinje, sve – kaže za 24sata Nada Topić Peratović, osnivačica Centra za građansku hrabrost unutar kojeg djeluju Hrabre sestre, ženska mreža podrške pri pobačaju – ženama pomažu s informacijama, razgovorom, pratnjom na pobačaj ako ju trebaju, čak i sa smještajem, na brojne druge načine.
– Lani nam se za pomoć obratilo oko 400 žena, puno više nego 2022., kad ih je bilo 216. Bilo je maloljetnih djevojaka, s ili bez podrške roditelja, bilo je i žena starijih od 45. Javljaju nam se studentice, ali najviše žene koje su već majke i dobro znaju koje izazove roditeljstvo nosi. U odluci da pobace ne presuđuje uvijek materijalno stanje već i njihovi fizički i mentalni resursi. Javljaju nam se i migrantice te strane radnice, javljaju se i vjernice, s kojima onda razgovaraju naše članice – također vjernice. Za pomoć su nam se javljale i žene koje su bile dio molitvenih zajednica protiv pobačaja. Mi nikoga ne osuđujemo, nikome ne pametujemo, samo dajemo informacije o pobačajima, i sa ženama razgovaramo. Ima i slučajeva da su nakon razgovora s nama neke žene odustale od pobačaja, kaže Topić Peratović, inače pravnica.
– Nikoga ne ohrabrujemo da pobaci niti od pobačaja odgovaramo, mi smo tu za informacije i potporu, za što god da se žena odluči, zaključuje “hrabra sestra”. Kod njih žene mogu dobiti sve informacije o tome gdje je, i kako pobačaj moguće obaviti, mogu dobiti pratnju na zahvat, podršku ako ju žene nemaju od strane bližnjih, i sličnu pomoć. Kako dodaje Topić Peratović, kad žene barataju sa svim informacijama, drukčije ih se u bolnicama onda i tretira, osnažene su.
Po bolnicama, najviše je legalno induciranih pobačaja lani napravljeno u KBC-u Zagreb (Rebro), njih 443, dok ih je u KBC-u Rijeka bilo 324, u KBC-u Osijek 165, a 175 pak u KBC-u Sestre milosrdnice (Vinogradska). U KBC-u Split lani je bilo 98 legalno induciranih pobačaja, kažu podaci HZJZ. Od manjih bolničkih centara, najviše je pobačaja bilo u karlovačkoj bolnici (267), u Puli (213), u Čakovcu, primjerice, 124, a u Vinkovcima, Kninu ili u Našicama po jedan. Gospić je imao 29 takvih pobačaja, Ogulin 15, Nova Gradiška osam, bolnica u Sisku 135, u Slavonskom Brodu 40, u Šibeniku 116. Opća bolnica Varaždin imala ih je 186, Zadar, primjerice, 164.
Gledajući po županijama, najviše svih legalno induciranih pobačaja bilo je u Karlovačkoj i Međimurskoj županiji, a najmanje u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Većina žena koje su lani imale pobačaj već imaju djecu, njih 65 posto. U tom broju, najviše je onih s dvoje djece, i u dobi od 30 do 39 godina (45 posto), a najmanje među maloljetnicama (dva posto).
Smrti žene zbog pobačaja lani nije bilo, no bilo je više komplikacija, u 374 slučaja. U 73 posto slučajeva pobačaja na zahtjev žene, u spolnom odnosu nije korištena kontracepcija, kod ostalih slučajeva jest.
HZJZ napominje kako su od 2016. naovamo porodi najučestaliji u dobi žene od 30 do 34 godine, deset godina prije ta se dob kretala od 25 do 29 godina. Razlog promjenama je produljenje školovanja, kasnije zapošljavanje, nemogućnost rješavanja stambenog pitanja, ali i promjena stava prema formiranju obitelji.
– Teško je precizno objasniti zašto je došlo do pada broja živorođenih u 2023. godini. Čini se da mlađe generacije imaju drugačije planove vezane uz roditeljstvo u odnosu na starije, sve češće odgađajući formiranje obitelji zbog društvenih i globalnih promjena te preusmjeravajući prioritete, napominje demograf prof.dr.sc. Ivan Čipin. Roditeljstvo više nije automatski izbor kao nekada, osobito u okruženju koje mnogi mladi doživljavaju kao nesklono, dodaje. Kada se parovi odluče na roditeljstvo, često to čine u svojim srednjim do kasnim tridesetima, kad biološki sat već otkucava.
– Pad broja rođenih nije specifičan samo za Hrvatsku, već je prisutan širom Europske unije. U 2023. godini većina europskih i drugih razvijenih zemalja zabilježila je smanjenje broja živorođenih, a mnoge su postavile nove negativne rekorde, osobito nordijske i baltičke zemlje. Ovaj trend se povezuje s neizvjesnostima uzrokovanim pandemijom, ratom u Ukrajini, ekonomskom krizom, rastom inflacije i cijena stanovanja, što sve pridonosi odgađanju trudnoće. Također, u fertilnu dob sad ulaze generacije rođene u prvoj polovici 1990-ih, kada je broj rođenih u Hrvatskoj bio smanjen zbog rata, napominje demograf. Najnoviji podaci pokazuju da je u prvih osam mjeseci 2024. godine Mađarska zabilježila najveći relativni pad broja rođenih (11%), dok je u Hrvatskoj pad iznosio oko dva posto, dodaje.
– Oporavak nije na vidiku, a era niskog fertiliteta će se očito nastaviti, zaključuje prof. Čipin.
U 498 poroda lani rođeni su blizanci, dok su u devet poroda rođene trojke. Zbog komplikacija u trudnoći, porodu ili babinju, lani su u Hrvatskoj umrle dvije žene, jednako kao i u 2022.
Dok je u pandemiji između 2020. i 2022. godišnje bilo više od 20.000 umrlih u odnosu na rođene, lani je ipak došlo do pada mortaliteta. No i dalje je puno više umrlih nego rođenih, ta je razlika lani iznosila 19.105. Negativan prirodni prirast bilježe baš sve županije – najgore je u Ličko-senjskoj (42,9 živorođenih na 100 umrlih), u Primorsko-goranskoj i Karlovačkoj županiji, a najbolje u Međimurskoj (83,8 živorođenih na 100 umrlih).
Očekivano trajanje života u Hrvatskoj je za tri godine kraće od EU prosjeka – dok je kod nas lani vrijednost očekivanog trajanja života za oba spola bilo 78,6 godina, u EU je to 81,5 godina. Zanimljivo je da sve države nekadašnjeg komunističkog/socijalističkog bloka imaju očekivano trajanje života ispod 80 godina, osim Slovenije. To očito govori nešto ne samo o našem načinu života nego i o prevenciji, dostupnosti zdravstvenih usluga i kvaliteti liječenja.
Kao jedan od pokazatelja zdravstvenog stanja stanovništva koristi se i indikator godina zdravog života, koji pokazuje koliko dugo se očekuje da ljudi žive bez određenih zdravstvenih poteškoća. Prema posljednjim dostupnim podacima iz 2022. g., kažu u HZJZ, prosječno u EU-27 muškarci pri rođenju mogu očekivati 62,4 zdravih godina života, a žene 62,8. U Hrvatskoj, međutim, muškarci
mogu računati na 59 zdravih godina, a žene na 61,5. Od nas su po tom kriteriju u EU lošije samo Rumunjska i Latvija, prenose 24sata.