Article

//www.dalmacijanews.hr/files/604517f46f52dfaff58b467f/80
Foto: DalmacijaNews

Andrija Babić prvi je doktor znanosti na splitskoj Hitnoj. S 10 godina ostao je bez majke, ali tako dobio dodatan impuls da ostvari svoje ciljeve i ispiše povijest

Priča o Andriji i njegovom povijesnom ostvarenju ciljeva još je jedan pokazatelj kako su svugdje oko nas ljudi vrijedni pozornosti, ljudi s ambicioznim ciljevima i još većim uspjesima.
Kada smo mali, naša se prošlost broji u danima i mjesecima. U odrasloj dobi kao da je prošlost podjednako velika kao i budućnost, ali sa starenjem taj se odnos sve više mijenja pa prošlost zauzima onu 'težu stranu vage'. Mnogo vremena zato provodimo u prošlosti ili u brigama oko budućnosti, umjesto da svjesno živimo sadašnjost, trenutak u kojem se nalazimo. Jer naš je stvarni život dah po dah i otkucaj srca po otkucaj srca. 

On o unutrašnjosti srca zna puno više nego potpisnik ovih redaka, ali i o drugim životnim funkcijama i iznimno važnim medicinskim detaljima, a njegova sadašnjost vrijedi prošlost i budućnost. Andrija Babić (32) prije nekoliko je dana postao prvi doktor znanosti u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije. Rodom iz Runovića u Imotskoj krajini još 2006. godine krenuo je u želji za novim znanjem prema Splitu. Tek je te godine shvatio kako je medicina njegov životni put, zapravo izazov koji si je postavio jer 'medicina je bila najteža'. Takve su barem stavove o tom zanimljivom području imali njegovi vršnjaci.


Ipak, nikad nije požalio, iako od svog djetinjstva doslovce ništa nije slutilo kako će Andrija postati čovjek kojemu će zanimanje biti briga za druge. 
- Uvijek sam se igrao svećenika kao dijete. Baka mi je pekla hostije, ne ove beskvasne nego debele. Pričešćivao sam po susjedstvu - smije se Babić dok nam govori da ovaj dio izostavimo jer 'što ako ga žena čuje'.

Kao 10-godišnjak ostao je bez majke. U selu ju je udarilo vozilo. Na mjestu nesreće je preminula. Od šestog razreda osnovne škole Andrija je tako trebao nadomjestiti ženu koja je trebala biti oslonac, rame za plakanje i podrška kad je teško i lijepo. Nimalo ugodno ni ostvarivo. Život ga nije mazio, ali sve ono potrebno je imao. Trudili su se svi oko njega, kaže, pa je prilikom dolaska u Split on trebao samo učiti. Sve drugo mu je bilo osigurano. Od ispeglane odjeće, ručka svakog dana u isto vrijeme i kupljenih knjiga.

- Puno sam se puta pitao je li gubitak majke bio još jedan dodatan motiv da ostvarim svoje ciljeve. Uvjeren sam da se ne bih trudio da uspijem da sam imao sve servirano u životu - govori Andrija Babić za DalmacijaNews. 



Vrgorac umjesto Imotskog

Povijest na splitskoj Hitnoj ispisao je disertacijom naziva 'Analiza rizika od pristranosti i korištenja te procjene u analizi osjetljivosti u Cochraneovim sustavnim pregledima'. Ovako tako složen naslov pobliže zvuči u riječima običnog laika.

- Moj rad govori o kvaliteti dokaza u medicini. Znate, da bi se dokazala učinkovitost nekog postupka ili lijeka potrebna su istraživanja. Naravno da je za sve to potrebno vrijeme i novac, a postoji i nešto što objedinjuje više istraživanja na neku temu što se zajednički zove sustavni pregled. Kako se ne bi radilo istraživanje na nekoliko tisuća ljudi, onda se u literaturi pronađu svi radovi s istom temom pa se onda donosi zaključak. Ja sam analizirao Cochraneove sustavne preglede na način da sam i u najboljem tražio mane. Tražio sam mane ne kako bi kritizirao, nego kako bi potaknuo da buduća istraživanja budu još bolja - objasnio nam je naš sugovornik.


Kao student, zanimljivo je, Andrija je radio i u Fini. Skenirao je ovrhe. Nakon završenog fakulteta prijavio se na sve natječaje koje je nudio Zavod za hitnu medicinu županije. Od Imotskog, preko Splita pa sve do Vrgorca. Dobio je Vrgorac u kojem je prvotno radio na zamjeni, a kasnije i na neodređeno vrijeme. 

Manjak samouvjerenosti na početku nadoknadio je iskustvom, ali, tvrdi nam, nikako nije htio raditi u Runovićima jer 'najteže je biti prorok u svome mjestu'.

- Čudan je to osjećaj kada nakon šest godina fakulteta dođeš na Hitnu pomoć i ne znaš za što služi koji lijek, a za što koja otopina. Trema i nesigurnost. Ali s godinama je sve sjelo na svoje mjesto - priča nam Babić.




Obiteljski čovjek po struci, pjevač u slobodno vrijeme

Prvu tešku intervenciju imao je već drugog radnog dana. Turistu je pozlilo u autobusu, ali mu nije bilo spasa. Pretrpio je težak srčani udar. Pokušaji reanimacije bili su uzaludni.

- Najgore je, svakako, kada na prometnicama život izgube mladi ljudi. Tada bi i kamen proplakao. Niti jedan normalan čovjek neće ostati hladan na takve događaje - odgovara nam na pitanje s čim se sve suočio u svojoj karijeri.

Najveća podrška su mu supruga Darija i njegovi Emanuela, Marin i Matej. Za početak životne epizode doktorata zaslužna je profesorica Livia Puljak, a uz posao i obiteljsko vrijeme Andrija svakako nađe vremena za vjeru i zabavu pa je tako vrlo aktivan u crkvi Gospe u Siti u Strožancu, ali drago mu je i zapjevati pa je tako pripadnik tamošnjeg crkvenog zbora, pučkih pivača, ali i zbora liječnika.

Andrijino zanimanje, koje znači i ljubav još je jedan dokaz kako smo svi u životu upućeni jedni na druge i da nam je svima katkad potrebna ljudska, ali i prijateljska pomoć. Međuljudski odnosi trebali bi biti dvosmjerna cesta s istim znakovima zabrane s obje strane, iako je to katkad teško. Ipak, priča o Andriji i njegovom povijesnom ostvarenju ciljeva još je jedan pokazatelj kako su svugdje oko nas ljudi vrijedni pozornosti, ljudi s ambicioznim ciljevima i još većim uspjesima, ljudi koji tako postaju inspiracija i uzori nekim novim doktorima, znanstvenicima ili tek širiteljima dobrote i sreće. 

hr Sun Mar 07 2021 20:56:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/60c677c86f52df30aa8b4582/80
Foto: DalmacijaNews

Nesuđeni svećenik i nogometaš iz Geta čelni je čovjek Pule: "Prozivali su me jer sam Splićanin! Strašili su ljude s tim..."

Jedino timska igra, otvoren pristup i otvoren ured gradonačelnika je ključ, objašnjava Zoričić 'modus operandi'.
Kada je iz splitskog Geta prije gotovo 21 godinu krenuo do strica Ivana u Puli, kako bi ondje studirao,  nitko nije ni slutio kako će nesuđeni svećenik i nogometaš postati čelnik grada koji je desetljećima živio u bojama IDS-a. Dalmatinac Filip Zoričić na čelu urbanistički devastirane Pule koja dijeli probleme njegovog rodnog Splita, Splita koji se kroz godine prometnuo u turističku destinaciju, a njegov Get od skrovišta mračnog podzemlja i kantuna za djecu postao gotovo beživotan prostor. 

Čovjek koji je u 27 kvadrata obiteljskog stana u Getu odrastao s roditeljima i sestrom sanjao je kako će postati i profesionalni nogometaš. Filipove životne želje ipak su imale tek kratke epizode. Okušao se, ali nije to bila dobitna kombinacija. Igrao je u mlađim kategorijama Hajduka, tri sezone u Istri, a od zvanja svećenika dijelilo ga je svega nekoliko mjeseci. Iz splitskog Sjemeništa izašao nakon završene naobrazbe.

Njegov životni put krenuo je u smjeru većem od tek običnog zanimanja. Kao profesor i ravnatelj stavio se na službu mladim ljudima i njihovom oblikovanju tijekom odrastanja jer njegov život oblikovao je skroman život u radničkoj obitelji i konzervativna ustanova kakva je baš Sjemenište. 

- Kad sam bio dijete onda je Split bio pun djece, imali smo sve sportove, ali je bilo i puno narkomana, droge, problema... S jedne strane je bilo lijepo jer ste bili dijete, a danas u Getu nema nikoga. Ne znam što je gore... Moje djetinjstvo je bilo prekrasno, imao sam lude susjede, nezaboravne, ali danas je važnije da je grad uredan i čist - zadovoljno će Zoričić koji je promijenio paradigmu da se u Istri bez iskaznice IDS-a ništa ne može. S tek 36 postao je ravnatelj tamošnje gimnazije, a s nepunih 40 zasjeo je u fotelju grada koji se može 'busati' slavnom poviješću o kojoj najbolje zna ovaj profesor povijesti.


"Put do raja popločan je trnjem"

- U početku kampanje su me prozivali preko društvenih mreža baš po toj osnovi Splićanin, Dalmatinac... Strašili su ljude s tim - govori Zoričić. Ali...

- Pula nije velik grad, a ljudi su me znali kao profesora i ravnatelja, znali su kako ja razmišljam. Bilo je teško, ali nosio sam se s time - sretan je ovaj Getanin koji i kada priča o težim stvarima okreće u svjetlom tonu. 

- Put do raja popločan je trnjem - smije se.

Jedino timska igra, otvoren pristup i otvoren ured gradonačelnika je ključ, objašnjava Zoričić 'modus operandi'.

- Politika treba služiti ljudima. Mladi mogu posebno mijenjati stvari jer su kritičniji i dinamičniji i ja ih uvijek pozivam i izazivam da budu takvi. Svima nam fali samokritičnosti i samokontrole - veli i dodaje kako svi ljudi imaju mane i poneku vrline.



Gradonačelnik je komunalni redar

- Gradonačelnik je komunalni redar, ukratko rečeno - govori nam Puležan, friško izabrani gradonačelnik koji se želi boriti protiv klijentelizma i interesnih skupina. 

- Želimo revitalizirati gradsku jezgru i Pulu okrenuti moru - jasno će govoreći kako njega i Ivicu Puljka čeka puno posla. Istočna obala je tek jedna u nizu detalja za koje bi Filip volio da se u Splitu riješe. 

- Treba uvesti transparentnost, a gradonačelnik treba biti dostupan svojim sugrađanima. Realno, centar Splita dobro izgleda, ali puno je problema sa strane koji su se taložili godinama - dodaje.

Kroz udrugu 'Institut Mediterran', kojoj je predsjednik, čuva baštinu Mediterana, a kultura življenja od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća ovaj svestrani 40-godišnjak spojio je u Muzeju dobrih uspomena, kojeg je osnovao. I sve to uz doktorat i suprugu Petru s kojom ima dvoje djece pa ne kažu uzalud da je uspješan i ispunjen samo obiteljski čovjek jer... Obitelj je mjesto gdje sve počinje i ne završava nikada.

hr Sun Jun 13 2021 23:25:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/60c673176f52df91a88b460c/80
Foto: DalmacijaNews

Novi apsurdi u Banovini: Zbog zemljišta na Zvončacu gradska blagajna 'tanja' za više od 17 milijuna kuna

Grad Split platio je tek manje od trećine vrtoglavog iznosa, veći dio tek će biti naplaćen.
U trenutku kada je 29. ožujka medije preplavila vijest kako je grad Split 'zaštitio svoja prava i interese teške 25 milijuna kuna', odaslane od strane Odsjeka za protokol, promidžbu i međunarodnu suradnju u Banovini, u isto se vrijeme razdanio slučaj koji je, kako smo dalje istraživali, potvrdio kako život nije tek trka od četiri godine mandata. Trka u kojoj navalni strojevi ubrzano izlaze u popravke na ulice par mjeseci prije zaključenja priče ili dok se prividno otvaraju nedovršena gradilišta.

Istog dana u Banovini smo potražili odgovor oko mjesečnih novčanih transakcija prema tvrtki 'Elanija' poznate splitske poduzetnice Marine Wallner, kojoj Grad od prvog mjeseca ove godine uplaćuje po milijun kuna. Točnije, oko 2 tisuće kuna manje od milijuna (998.196,39 kuna). 

Od tog 29. ožujka do danas odgovora dobili nismo.

Nakon nekoliko tjedana doznali smo o čemu se radi: Krajem svibnja 2013. godine provedeno je cijepanje triju čestica na kojima su suvlasnici bili grad Split i Elanija. Radilo se o česticama na prostoru Zvončaca, sadašnjem parkiralištu ispod Sustipana i pripadne ceste. Nešto više od 10 i pol tisuća četvornih metara.

Ugovorom o razvrgnuću 7,8 tisuća kvadrata dobio je grad Split dok je ostatak od 2,7 tisuća kvadratnih metara zemljišta pripao Elaniji. U ugovoru je pisalo kako će površinska razlika biti naplaćena nakon usklađenja elaborata sa Zakonom o cestama i napravljene procjene vrijednosti zemljišta.

Utvrđeno je kako kvadratni metar površine na toj vrlo privlačnoj i iskoristivoj lokaciji vrijedi čak 987 eura. Grad Split tako je Elaniji, za ostatak zemljišta od 2,5 tisuće kvadrata, bio dužan više od 18,8 milijuna kuna. 


"Stari slučaj"

Osim što je u sudskom procesu pred Trgovačkim sudom u Splitu dokazano da Grad nije Elaniji 'nadoknadio štetu', u obrazloženju presude 'teške' 17,3 milijuna kuna bez zateznih kamata stoji i kako se Grad igrao 'gluhog telefona' jer je na pozive Elanije da se cijeli slučaj riješi 'mirnim putem' u više navrata ostajao nijem. 

Kako su gotovo i tri mjeseca gluhi bili i u Banovini nakon našeg službenog upita, žalbu šutnje Gradske uprave poslali smo nacionalnom povjereniku za informiranje kojeg smo, nakon odbijanja naše žalbe kao neosnovane, tužili Visokom upravnom sudu. Rješenje tek očekujemo.

Na komentar smo zamolili i vlasnicu tvrtke Elanija koja nam je u telefonskom razgovoru poručila kako ova presuda "nije nikome interesantna" te kako se radi "o starom slučaju". Čudno s obzirom kako je pravomoćna presuda stigla prije svega nekoliko mjeseci. 

Grad Split platio je tek manje od trećine vrtoglavog iznosa, veći dio tek će biti naplaćen.




hr Sun Jun 13 2021 23:05:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/59e38af3b9e03e99828b45c6/80
Foto: Pixabay

Preminuo predsjednik DVD-a Podstrana

Posljednji ispraćaj pokojnog Ivana bit će 15. lipnja 2021. u 17 sati na mjesnom groblju Ban u Podstrani.

Preminuo je Ivan Ruščić, dugogodinji član i predsjednik DVD-a Podstrana. 

- Obavještavamo sve vatrogasce, prijatelje i znance da je 12. lipnja 2021. u 75. godini života zauvijek sklopio svoje oči dugogodišnji član i predsjednik DVD-a Podstrana Ivan Ruščić (1946. – 2021.). - poručili su vatrogasci iz Podstrane. 

Posljednji ispraćaj pokojnog Ivana bit će 15. lipnja 2021. u 17 sati na mjesnom groblju Ban u Podstrani.

hr Sun Jun 13 2021 21:59:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/60c651916f52df6aa98b4597/80
Foto: Facebook

Ivošević posjetio Pride Pazar na Turskoj kuli: "Vodite ljubav, a ne rat"

Make love not war 2011.-2021. - poručio je dogradonačelnik

Danas, u 16 sati, počeo je tradicionalni Pride Pazar na Turskoj kuli – benefit druženje za LGBTIQ+ zajednicu i prijatelje. 

Osim najavljene udruge Aktivist, na Pride Pazar stigao je i dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević.

- Make love not war 2011.-2021. -  poručio je dogradonačelnik.

hr Sun Jun 13 2021 20:42:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .