-Rasplesani sudionici i njihova nasmijana lica najbolja su potvrda koliko smo dobar posao napravili proteklih godina, pogotovo što imamo jako puno natjecatelja koji nam se iz godine u godinu vraćaju. Omiš je postao sportsko čudo, najprije s veteranskom košarkom, sada i s veteranskim rukometom, prepoznati smo kao sjajna destinacija i turnir i to nas veseli – kazao je organizator Svjetskog kupa rukometnih veterana Mario Čaljkušić.
Omiški Sportski centar Ribnjak ponovno je mjesto velikog okupljanja, preko 2.000 rukometašica i rukometaša vidjelo je još jedno spektakularno otvaranje sedmog po redu Svjetskog kupa rukometnih veterana, praćeno glazbom, plesnim točkama i vatrometom, a posebno je bilo veselo kad su se svi natjecatelji spustili na parket i zaplesali na ritmove “Rim tim tagi dim” Baby Lasagne.
-Ovo je moj šesti Svjetski kup, po terminu natjecanja planiram godišnji odmor jer ovo što nam organizatori ponude u Omišu ne postoji nigdje drugdje. Svake godine turnir raste i napreduje, svake godine imamo sve bolje uvjete, novije hotele, bolje suparnike, sjanu glazbu, video zidove, a ove godine nas je poslužilo i jako lijepo vrijeme pa se između utakmica stignemo i okupati. Posebno nas veseli što su organizatori uveli i kategoriju 45+ i za žene, tako da ćemo se definitivno viđati i dalje – kazala nam je simpatična Lenka Manarcikova iz Slovače ekipe Evergreens.
Odaziv je sjajan, preko 2.000 natjecatelja i gostiju, a u Omišu smo vidjeli i neka dobro poznata lica iz svijeta rukometa, među njima i Šandora Bajuša iz Budapest Old Boysa, nekadašnjeg prvotimca Splita, iz vremena kad su rukometne karijere započinjali Ivano Balić i Petar Metličić.
-Bila su to lijepa vremena kojih se uvijek rado sjećam. U Splitu sam proveo dvije prekrasne sezone, igrao za Brodomerkur od 1998. – 2000. godine, imali smo i dobre rezultate, napunili smo do vrha dvoranu Gripe u kup ogledu sa Zagrebom… U Splitu je privilegija živjeti, sjediti u siječnju na suncu na Rivi na kavi teško negdje drugdje možete. Zato često dolazim u Hrvatsku, pogotovo u Split jer imam jako puno prijatelja – kazao je Bajuš i dodao:
-Mene srce vuče ovdje. Moja ekipa redovito sudjeluje na EHF prvenstvima, ove godine se igra u jednom malom gradiću u Portugalu, pa sam predložio momcima da odemo stepenicu više, na Svjetski kup u Omišu i evo, sad smo tu. Perfektna organizacija, fenomenalan hotel u Brelima, svaka čast onima koji su ovo uspjeli izorganizirati. Ovo je velika stvar za hrvatski sport i turizam a moj će prijedlog suigračima biti da ubuduće ne idemo na EHF turnire, nego da se svake godine pojavljujemo u Omišu na Svjetskom kupu.
Adrien Markus iz Phoenix Budapesta treći je puta na turniru u Omišu.
-Preklani smo bile treće, prošle godine druge, sada smo se vratile po zlato koje nam nedostaje. Turnir je fantastičan, a kako mi nemamo more jako puno mađarskih ekipa dolazi na ovaj turnir usput uživati i okupati se. Svake godine turnir je sve bolji, hoteli su sve kvalitetniji, a organizatori se trude uljepšati nam boravak i nadam se da će ovaj turnir i dalje biti naša tradicija.
Za kraj nam je Čaljkušić otkrio i jednu potresnu priču. Naime, na turnir je stigla gospođa iz Mađarske kojoj ovo nije prvi put da dolazi, ali ovaj je za nju poseban.
-Otkrila nam je kako joj se, nažalost, treći put vraća zloćudna bolest te kako je prije skore operacije htjela doći u Omiš i proveseliti se sa svojim suigračicama i ostalim sudionicima turnira. Zaželjeli smo joj da se što prije oporavi i nadu da će opet doći na turnir – zaključio je Čaljkušić, koji je dobio i posebno priznanje za svoj rad, a njegova organizacija Sport Event uručila je tijekom otvaranja i novčanu donaciju Udruzi za osobe sa sindromom Down “Bili tići”.
