Što kićenije, što svečanije, s đerdanima i tokama na prsa, jer i prilika je posebna. Na kolombaru Česme zaigralo se Vrličko kolo, nadaleko čuveno, jer je kao nijemo kolo Dalmatinske zagore, dakle, izvodi se bez glazbene pratnje ili je neovisno o njoj, zaštićeno, i nalazi se na listi nematerijalne baštine UNESCO-a.
Stariji su zaojkali – Oj Vrliko, ponosu i dikooooo, tradiciju tvoju nema nikooo…. A, ojkavica ili ojkanje je arhaično pjevanje za koje je karakteristično potresanje glasom, posebnim načinom pjevanja “iz grla”. I da, đerdani su ogrlice, toke puce.
Članovi Kulturno-umjetničke udruge “Milan Begović” u Vrlici, mladi i stari, u nošnjama svojih matera, očeva, didova, baba okupili su svoje prijatelje iz cijele Hrvatske pa i preko granica domovine naše u fešti koja je bila zapravo rođendanska jer slavili su šest desetljeća od osnivanja, dakle još daleko 1964. godine.
Kolo se igralo na svakom derneku, nakon mise kod crkve, o raznim svecima, posebno Rožarice, koja se štuje kao nebeska zaštitnica vrličkog kraja. U kolu su se “zamirali”, momci su gledali cure kako plešu, ako bi im se koja svidjela, ulazio bi on u kolo i igra tik do te cure, ako bi mu ona dopustila. Vremena su se promijenila, ni cure više ne igraju u kolima za blagdana kako bi pronašle srodnu dušu, ali se okupe kako bi očuvali ono što krajeve uz Cetinu obilježava – viteštvo, čojstvo, ljubav prema domu i vjeri.
Pogledajte kako je bilo u subotnju večer u Vrlici…
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdolja u 2024. godini
