Kiparstvo je oduvijek bilo jedno od nesvakidašnjih zanimanja neovisno o kojem vremenu se govorilo. Specifična je to grana umjetnosti, a za takav poziv moglo bi se reći da moraš biti predodređen od malena. Tako je to bilo i u slučaju Duje Matetića, mladog i perspektivnog kipara, a sada već i docenta na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Otkako zna za sebe, Duje je bio sklon svakom obliku likovnog izražavanja, što je posljedično rezultiralo i upisom u Školu likovnih umjetnosti u Splitu kao prva stepenica na Dujinom umjetničkom putu. Nakon srednje umjetničke škole, upisao je studij kiparstva na UMAS-u, a diplomirao je u klasi profesora akademika Kuzme Kovačića.
Odmah nakon završenog studija, ostaje na fakultetu kao asistent, a u akademskoj godini 2023./2024. izabran je u naslovno zvanje docenta. Prijeći sa studentskih klupa na drugu stranu u početku je za Duju bilo teško i pomalo neobično.
-Prvih nekoliko godina bio sam okružen kolegama i prijateljima s kojima sam svojevremeno studirao zbog čega je bilo teško održavati neku dozu formalnosti dok je danas s novim naraštajima to daleko lakše izvedivo, no ipak svako vrijeme nosi svoje izazove. Rad sa studentima prije svega smatram jednom vrstom odgovornosti ali i privilegije. Proces prenošenja znanja za mene je stvar komplementarnosti, jer često rješavajući njihove probleme i nedoumice koje stave pred mene i sam naučim nešto novo.
Izlagao je na jednoj samostalnoj i tridesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Split Zagreb, Osijek, London, Torun, Firenca). Sudjelovao je na nekoliko međunarodnih kiparskih simpozija i likovnih kolonija, a autor je većeg broja projekata i kiparskih djela koja krase javne površine. U dosadašnjem profesionalnom radu spominje tri važna događaja koji su utjecali na njegovo kiparsko sazrijevanje. Prvi od njih vezan je uz izvedbu spomenika Petru Kružić na tvrđavi Klis. Osim što je to djelo označilo početak njegovog kiparskog javnog djelovanja, bio je to i poseban emotivan značaj jer uz Klis duboko emotivno vezan obiteljskim porijeklom.
-Osim toga izdvojio bih i nagradu (3. mjesto) dobivenu na natječaju za spomenik Andriji Mohorovičiću u Zagrebu. Ovo priznanje dobio sam svega godinu dana nakon završetka diplomskog studija što mi je poslužilo kao pozitivna motivacija za daljnje kiparsko stvaralaštvo. Na području izložbene djelatnosti posebno bih istaknuo sudjelovanje na međunarodnoj izložbi portreta FACE 2021 koje se održalo u Londonu. Unatoč jakoj međunarodnoj konkurenciji bio sam izabran kao jedan od 75 izlagača te sam tom prilikom londonskoj publici predstavio svoj portret Olivera Dragojevića. Ova izložba bila mi je pozitivni pokazatelj da je moguće aktivno djelovati i van granica naše države.
Dosadašnje Dujino stvaralaštvo pretežito je obilježeno djelima prožetim figuralnom tematikom unutar koje se posebno ističu portreti. Oblikovanje portreta, privlačilo ga je još od studija i uvijek mu se iznova vraća. Proces izrade jednog takvog djela ostao je nepromijenjen od pamtivijeka (odnosno otkako kiparstvo postoji kao grana likovne umjetnosti).
-Govoriti o vremenu potrebnom za izradu jednog takvog djela pomalo je nezahvalno jer ne postoji neki opći recept koji bi se mogao jednako primijeniti na svako djelo. Ponekad neki portreti jednostavno „sjednu“ i nastanu u jednom dahu, dok se se s nekima borim tjednima i mjesecima dok ih konačno ne slomim ili oni slome mene.
-Biti kipar, u očima današnje javnosti nekome se može doimati egzotično i privlačno ili naprotiv neshvatljivo i trivijalno, govori nam Duje. Zbog takvih pogleda na ovo zanimanje, ponekad je veliki
izazov realizirati sve projekte, ideje i planove.
-Iz iskustva mogu reći kako mi se znalo dogoditi da ideje i projekti koji se doimaju lako izvedivima završe poput najgore havarije, a neke ideje koje bi se činile poprilično nezamislivima padnu na plodno tlo i izrastu u nešto sasvim pozitivno. No ipak u osnovi vjerujem da prostor za razvoj pojedinca postoji, sve se na kraju svede na razinu upornosti i žrtve koju je netko spreman podnijeti
za ostvarenje svojih ideja.
Duje trenutno radi na nekoliko paralelnih projekata od kojih bi neki trebali ugledati svjetlo dana u nadolazećoj 2025.godini. Jedan takav projekt na kojem aktivno radi zadnjih pet godina ja projekt rekonstrukcije krune hrvatskog vladara, odnosno vladarskih insignia iz razdoblja i hrvatskog ranog srednjeg vijeka.
-Rad na ovom projektu je izrazito uzbudljiv i zanimljiv jer je bio jedna vrsta izleta van okvira mojeg
primarnog kiparskog stvaralaštva. Zamišljeno je da se projekt po svom dovršetku pretvori u putujuću izložbu koja bi obišla neke značajnije gradove unutar Hrvatske povodom nadolazeće jubilarne 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Naposljetku bi kruna sa ostalim insignijama svoj trajni smještaj trebala pronaći unutar muzejskog prostora tvrđave Klis.
Iako je upoznat sa strujanjima na hrvatskoj umjetničkoj sceni, ne prati je toliko aktivno već više
vremena posvećuje nekolicini autora iz različitih likovnih i umjetničkih polja s čijim se stvaralaštvom može poistovjetiti. Neki od njih već su istaknuti u svom djelovanju, a neki od njih zaslužuju više pažnje. Kao i Duje, o čijem ćemo umjetničkom stvaralaštvu još više čuti u budućnosti. A njegova poruka za mlade je vrlo poučna:
-Iako se može učiniti malo paradoksalnim da poruku za mlade pronalazim u mislima jednog starca,
veličanstvenog Michelangela Buonarrotija koji je u svojoj 87. godini izjavio „Još uvijek učim.“ Vjerujem da inspirativnije poruke od ove nema!
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.