Pripreme za festival u čast trogirskog slavuja Vinka Coce “Slavuji
Kamerlenga Vinko Coce 2014.” ulaze u završnu fazu. Stručni će voditelj
festivala, Mugdeir Tutić, od 39 pjesama koje su pristigle
na natječaj do kraja travnja, izabrati njih dvadesetak.
Trogirski
dogradonačelnik, Radovan Slade Šilović, koji je ujedno i izvršni
voditelj festivala, kazao je kako je Tutiću dao apsolutnu autonomiju pri
izboru pjesama koje će se izvesti 7. kolovoza na pozornici kule
Kamerlengo jer je tako htio izbjeći razne pritiske.
– Nastojimo da kod profilacije samog festivala već u izboru
instrumenata u orkestru dođemo do jednog dalmatinskog štiha. Prevladavat
će akustične gitare, mandole, mandoline, timpani i harmonike kako bi
dobili melos koji neće ići u šund već ćemo se držati što je moguće
originalnijeg dalmatinskog glazbenog doživljaja i zvuka – kaže Slade
Šilović.
Imena izvođača i autora pjesama, dodaje, u ovom trenutku još ne može otkriti.
– Moja je procjena da nećemo zaostajati za Splitskim festivalom po
kvaliteti glazbe, tekstova i sudionika, a posebno nas raduje to što
nećemo podleći nikakvim lobijima i ništa se unaprijed neće znati – tvrdi
Slade Šilović.
Dodijelit će se tri nagrade stručnog žirija kojeg će činiti većinom
mladi trogirski glazbenici, te tri nagrade publike, a dodijelit će se i
nagrade za najbolji tekst i najbolju izvedbu. Svi će nagrađeni dobiti
statue loga festivala koje će izraditi trogirska akademska umjetnica Ljubica Buble Dragojević.
– Uz Battle of the nations i Carminu Buranu, ovaj je festival jedan
od tri nova velika projekta u trogirskoj ponudi ovoga ljeta. Za njega se
pripremamo cijelu zimu, a od idućeg tjedna ćemo početi raditi na sceni i
svim detaljima koji su potrebni da to bude jedna iznimna večer.
Želimo da pozornica u Kamerlengu bude ugođaja kao mini San Remo. Naša je
težnja da ove godine napravimo sve kvalitetno, primjereno Trogiru,
Vinku Coci i onome što je ostavio iza sebe. Cilj nam je da se festival
održi i idućih godina te da na koncu postane tradicija. Ne
bismo voljeli da ove godine bude totalno ludilo i da se nakon toga više
nikada ne ponovi – zaključuje Radovan Slade Šilović.