Pjero Mirić je 32-godišnji pjesnik i tekstopisac, rodom s
Brača koji od svog rođena živi u Splitu gdje se školovao i oženio. Diplomirani
je inženjer strojarstva koji radi u splitskom Škveru. Iako je relativno nov u
pisanju pjesama, do sada su njegove pjesme pjevale i najpoznatije dalmatinske klape,
a na ovogodišnjem Festivalu dalmatinske pisme u Kaštelima osvojio je nagradu za
najbolje riječi. Tim povodom razgovarali smo s talentiranim tekstopiscem.
Od kada se baviš pisanjem pjesama, odakle dolazi tvoj
interes za tim?
– Još u srednjoj školi uživao sam pisati prozu i bio sam
uspješan u tome. Moje sastave profesori su hvalili i za njih bi dobivao najviše
ocjene. Tu osobito moram spomenuti mog profesora Hrvatskog jezika Borisa
Škifića, koji je na mene prenio jako puno znanja i emocija. Ostali smo u
kontaktu do dan danas, te s njim pričam i komentiram svoj rad.
Možda je moja ljubav za pisanjem i genetski uvjetovana.
Naime, svatko koga zanima čakavska poezija zna tko je Stjepan Pulišelić. On je
brat moje none. On je bio vrlo plodan čakavski pjesnik koji je napisao preko 20
knjiga na čakavštini.
Sve je počelo prije 6 godina kada sam napisao tekst himne
malonogometnog kluba Nevera iz Postira. Inače je mali nogomet moja strast. Alen
Nižetić je napravio glazbu za tu pjesmu. Tada sam se prvi put direktno uvjerio
kako to zapravo izgleda. Na jednu moju emociju, riječi, Alen je dodao jednu
drugu emociju, glazbu, i tako nastaje kompletna pjesma, treća emocija. Nakon
toga sam nastavio pisati.
Od kuda crpiš inspiraciju?
– Možda će nekom biti smješno, ali najbolju inspiraciju imam
nakon “bančenja” i neprespavane noći. Tada me obuzme motivacija za
pisanjem. Teško je pisati kad nisi koncentriran, najbolje stvari nastaju
spontano. Međutim, ponekad kod sebe mogu isforsirati emociju. Motivi mojih
pjesma često su Dalmacija i Brač, no ne mora to uvijek biti tako. Radio sam i
radim tekstove koji uopće nisu klapski “đir”, surađivao sam čak i s
rock sastavima.
Jesi li ikada pjevao u klapi?
– Ne smatram se osobitim pjevačem, pa se nisam uključio u
bilo kakav vokalni sastav. Sviram gitaru i uživam u tome.
Koje su klape pjevale tvoje pjesme do sada?
– Moji Bračani, klapa Morbin, do sada je radila najviše
mojih pjesama. Tu je i odlična mješovita klapa Kampaneli iz Kaštela. Vicko
Dragojević, iz dubrovačke klape Kaše, uglazbio je jednu moju pjesmu s kojim se
želimo predstaviti na Omiškom festivalu sljedeće godina u izvedbi jedne klape.
Zatim tu je klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca.
Imaš li svoju najdražu napisanu pjesmu?
– Teško mi je izdvojiti neku posebnu. Možda su mi među
najdražim one koje publika još nije imala prilike čuti. Te ću pjesme sljedećih
godina zasigurno predstaviti na Omišu.
Uz Omiški festival klapa, imaš li želje nastupiti na
festivalima poput Splitskog ili Šibenske šansone?
– Omiški festival je osobno moj najveći gušt i najveća
ljubav. Tamo se predstavljaju upravo takve stvari koje osobno najviše volim.
Svaki autor kojemu je stalo do vlastite promocije kad tad se mora pojaviti na
komercijalnim festivalima, a nema sumnje da ću svoje pjesme prijaviti na neke
od poznatih festivala sljedeće godine. U suradnji s Duškom Tambačom napisao sam
pjesmu “Velo misto” i vjerujem da će je publika imati prilike čuti
sljedeće godine.
Na ovogodišnjem festivalu Večeri dalmatinske pisme u
Kaštelima osvojio si nagradu za najbolje riječi. O čemu se radi?
– Točno, osvojio sam tu nagradu za pjesmu “Vrime
biži” koju je izvela domaća klapa Kampaneli. Glazbu za tu pjesmu potpisuje
Duško Tambača. Na festivalu je izvedena još jedna moja pjesma “Dok nas
vrime ne iscidi”, a izvela je klapa Cambi iz Kaštela. Glazbu je napravio
član klape Mislav Biočina. Ta je pjesma dobila nagradu Radio Splita kao
najslušanija s festivala.
Dalmatinska pisma, klapska pisma?
– Huljić bi rekao da je Mediteran sve gdje raste maslina.
Ipak, mislim da se Mediteran jako razlikuje ovisno o podneblju. Svako podneblje
nosi neki svoj prizvuk, pa tako i dalmatinsko. Kod klapa ne vidim problem radi
li se o acapella pjesmama ili uz pratnju instrumenata. Veći je problem da se
ime klape pretjerano izrabljiva na onom području koje nikako ne može biti
klapsko. Današnje klape prisutne na estradi imaju jako dobre pjesme. Neke od
njih vjerojatno će postati i evergreeni. Međutim to se nikako ne može nazvati
klapskom pjesmu. Potrebno je zaštiti klapsku pjesmu i klapsko ime.
Ako postoji, ide li splitska glazbena scena u dobrom pravcu?
– Vremena se mijenjaju, a splitska glazbena scena dijeli
sudbinu one iz ostatka zemlje, pa i mnogo šire. Život je sve ubrzaniji, sve je
podređeno konzumaciji proizvoda. U današnjoj glazbi gotovo sve je u marketingu,
a marketing ovisi o novcu. Ako nema novca, onda glazbu proizvode samo
entuzijasti. U takvoj situaciji manje je pjesama koje će trajati na duža
vremena. Međutim, u Splitu poznam jako puno mladih ljudi koji imaju fantastične
talente u pisanju i skladanju i šteta je da ih se ne gura više, da ime se ne
pruži šansa.
Planiraš izdati i svoju prvu knjigu?
– Točno. Već godinama se na Braču održava Festival čakavske
riči u Škripu, u organizaciji TZ Supetar. Sljedećeg ljeta imat ću svoju večer
na kojoj ću upriličiti promociju moje prve zbirke poezije, isključivo na
čakavskom. Na večeri će nastupiti sve klape koje su radile neku od mojih
pjesama.