– Mene su uvijek privlačile društvene znanosti pa sam diplomirala engleski jezik i književnost jer, naprosto, jezike brzo hvatam. Gledajući serije naučila sam i talijanski, a na studij povijesti umjetnosti me usmjerio moj dragi profesor iz gimnazije, sad pokojni Joko Posedel, iznimni pedagog i zaljubljenik u umjetnost – Magdini učenici posebno ističu da ona svima daje jednake šanse stjecanju I pokazivanju znanja.
– I meni i većini mojih kolega koji odgovorno rade svoj posao danas nije lako. Stalno smo izloženi novim poslovima, update situacijama, edukacijama, webinarima,… Puno je toga – priznaje Magda, koja skromno sebe ne stavlja nikad u prvi plan.
U istom dahu dotaknula se i učenika.
– Ni učenicima danas nije lako jer su pred njima stalni izazovi odrastanja uz nove tehnologije, stjecanja novih znanja i vještina – dodaje.
Engleski jezik poučava u Graditeljsko-geodetskoj tehničkoj školi Split, voditeljica je Županijskog stručnog vijeća za engleski jezik za strukovne škole Splitsko-dalmatinske županije, a nekoliko je godina u Europskom Centru za živuće jezike Vijeća Europe (ECML) predstavljala Hrvatsku. Baš je u ECML-u upoznala kolegu s Islanda s kojim je odlučila pokrenuti projekt. Bio je to Erasmus+ projekt sa srednjom školom u Reykjaviku na Islandu, i to ”From Facebook to face to face:cross cultural relations through social media and beyond”.
– Društvene mreže, primjerice Facebook na kojem su imali profile svi učenici, može biti novo vitalno ozračje za učenje jezika. Islandski kolega i ja smo im u Facebook grupi zadavali zadatke pisanog tipa na koje su oni pisali mini eseje na određenu temu. Naši učenici imaju zavidnu razinu vještine pisanja, a to im se jako svidjelo jer je u pitanju moderna tehnologija i ležernost pisanja – kaže.
– Sa školom na Islandu smo u projektu povezivali europske kulture. Mi smo, primjerice, prikazali i kako su hrvatska i američka kultura dodirnute psom dalmatincem jer je on maskota američkih vatrogasaca. Autohtonost pasmine dokazuje u slika Posljednje večere nepoznatog majstora koja se nalazi u samostanu u Zaostrogu, na kojoj pas čuči kraj nogu apostola. Predstavili smo i Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, koji je prvi upotrijebio riječ psihologija – priča.
Islandskim kolegama su splitski učenici promovirali i pučku arhitekturu Zagore, sinjsku reru, staro židovsko groblje, Vida Morpurga, Židova, koji je kulturno preporodio Split, crkvicu svetog Martina, najmanju crkvicu na svijetu… Učenik Petar Alfirević je i povijesnu baštinu Splita prvi predstavio u 3D animaciji, a maketa bracere Marina Sokola završila je u uredu ravnatelja latvijske škole.
Učenici iz Graditeljsko-geodetske tehničke škole išli su i u Latviju, jer su u Erasmus+ projektu s Klasičnom gimnazijom u Rigi. Mislila je Magda na svaki detalj, pa je zamolila učenike da svojim latvijskim kolegama uzmu po bajaderu i čokoladu s rižom jer su baš te čokolade prve proizvedene u Hrvatskoj.
Kad nije u učionici, Magda voli otići u kazalište, a za dušu posluša rock and roll.
Prije nekoliko godina na adresu ove nadasve posebne profesorice, a koja je svoj život posvetila učenicima, stigao je novi vjetar u leđa. Jedan motiv za naprijed – titula “Splitski cvit”.
– Nisam uopće to očekivala. Dapače, svi oko mene su to očekivali, ali ja ne – i sada su se zasuzile oči Magdi, baš kao i tada – u ožujku 2019. godine.
Jer…
– Učenici su moji pokretači i moja inspiracija.
Rečenica koja dovoljno govori sama za sebe.