Hajduk je pobijedio Zadar sa 3:1, u utakmici koju je obilježio sasvim novi sastav i formacija „bijelih“ u odnosu na ono što smo gledali u dosadašnjem dijelu sezone. Prvi put je od prve minute zaigrao Tima Abdukholikov, a u sustavu 3-5-2 lijevog bočnog zaigrao je Kouassi…
Početak susreta obilježile su ovacije Ivi Begi, sa sjevera je orilo „Hajdučko srce…“, dok je Bego otpozdravljao navijačima. Na terenu su „bijeli“ imali inicijativu, a poveli su već u 15. minuti.
Maloča je sjajno proigrao Timu, koji je izašao sam pred vratara Matkovića, te potkopao loptu, koja je otišla preko vratara u mrežu. Bila je to sjajna reakcija Hajdukova Uzbeka za prvijenac u bijelom dresu, a izvrsna je bila i asistencija Maloče, „lopta s očima“, koja napadača gura u priliku. Kad sve zbrojimo, Maloča je sigurno jedan od najkonstantnijih igrača „bijelih“ ove sezone, a taj dojam neće poremetiti niti nerealizirani jedanaesterac u završnici utakmice.
Maloča i Milović, koji nije igrao protiv Zadra (kartoni), dvije su temeljne figure ove Hajdukove momčadi, u kojoj je nedvojbeno mnogo upitnika za sljedeću sezonu.U tom smislu kažimo i da je Kouassi dočekao prve zvižduke na otvorenoj sceni Poljuda. Dogodilo se to u 14. minuti, nakon jedne neuspjele akcije Bjelokoščanina, koju je završio udarcem nakon kojega je lopta otišla daleko od gola. Nije Kouassi bio opasan u novoj ulozi, ali i ukupno je utakmica odigrana u sporijem ritmu, gdje ni on s lijeve, ni Mikanović s desne strane nisu došli do izražaja.
Na poluvremenu je Mikanović ostao u svlačionici, a ušao je Josip Bašić, koji je na početku drugog dijela imao nekoliko uspjelih akcija, od kojih je ona iz 47. minute završena golom Maglice iz blizine. Hajdukov napadač zabio je i za 3:1, nakon sjajne akcije i efektnog proigravanja Time za Pašalića, koji je odigrao precizan pas za strijelca. Maglica je nakon svog drugog gola zamijenjen, a teren je napustio uz ovacije gledatelja.
Što se Zadra tiče, momčad Ferde Milina imala je svoj period nakon ulaska Weitzera u igru. Nakon gola Tadića za smanjenje rezultata na 2:1, upravo je Weitzer opasnim udarcem iz daljine zaprijetio izjednačenjem, ali vratar Tomić odbio je loptu u korner. Bilo je to sve što se kakve-takve rezultatske neizvjesnosti tiče, ako je ona uopće i postojala. Treći Hajdukov gol odagnao je svaku dilemu oko pobjednika, a u 80. minuti dosuđen je jedanaesterac za „bijele“, nakon akcije u kojoj se činilo da je Iluridze prethodno loptu dodirnuo rukom. Maloča nije realizirao najstrožu kaznu, ali to na kraju više nije ni bitno.
Na kraju utakmice opet se skandiralo Ivi Begi, a vrijeme poslije utakmice obilježila je provala emocija trenera Igora Tudora, prigodom predstavljanja potpisa novog ugovora. Napustio je presicu u suzama, riječima: „Počašćen sam da mogu biti trener nečega što volim cijeli život…“, ali nije misao dovršio do kraja. Tudor je dijete Siromašne, kvarta u kojemu prohodate uz nogometnu loptu, po kafićima se od jutra do sutra priča o Hajduku, a na pročelju osnovne škole dugo je dominirao grafit „stranče, odi te zakon ne štiti“…
Prošao je put od Siromašne, preko Hajduka, do Juventusa, da bi danas postao jedan od stupova borbe ovoga Hajduka radnog naslova „sami protiv svih“.
Tudora su nakon dvoboja preplavile emocije (a one znaju biti zajebane, pitajte Buklu Hlevnjaka op. p), ali nakon što se one slegnu trener „bijelih“ morat će se suočiti s činjenicom da ima siromašan igrački kadar, te da ga čeka ogroman posao slaganja ekipe za sljedeću sezonu. Od Hajduka se uvijek očekuje borba za vrh u prvenstvu i prolaz pretkola u Europi, a ovaj roster igrača nije nikakva garancija da će naredna sezona biti uspješnija od tekuće.