Društvo “jednakih mogućnosti” koje će dokinuti bilo kakve diskriminacije društvenih skupina, bilo rasne, spolne, vjerske, klasne ili seksualne orijentacije…, uzvišeni je cilj politike najrazvijenijih država naše civilizacije. Tako je i uspješnost organizacije gay pridea postao na neki način i mjerilo razvijenosti tolerancije i demokracije nekoga društva.
Stoga je nedavno održani gay pride, sada je valjda svima i jasno, važan društveni i politički događaj za svaki grad i zemlju. HNS Splita jedina je politička stranka koja je ukazala na važnosti “testa tolerancije” za grad Split i jedina koja je prisutstvom vijećnika i predsjednika stranke iskazala građansku “hrabrost” biti na braniku tolerantnoga i otvorenoga grada Splita.
Gradska vlast vraća nas u srednji vijek
Na žalost, aktualna gradska vlast vodi politiku povratka Splita i njegovih građana u srednji vijek u kojemu će u očuvanju njihovih osobnih interesa dominirati zaostalost, neznanje i “lov na vještice”.
Zagreb slavi uspješan “pride” dok Splitu osvaja primat “grada slučaja” koji nas ostavlja na repu događanja, ostavlja nas u zadnjem vagonu hrvatske kompozicije koja ulazi u Europu. Ekonomski jaz između sjevera i juga sve je dublji i u konačnici može biti ozbiljna prijetnja destabilizaciji zemlje. Kako se on odražava na društveni razvoj najbolje se očituje u rezultatu Split: : Zagreb – Gay pridea.
Zahvaljujući HDZ-ovom ekonomskom modelu 200 bogatih obitelji, naša Dalmacija jedina je regija koja još nije dosegnula ostvareni prijeratni BDP od 90-te godine.
Grad Split to ne zaslužuje. Sa svojom bogatom kulturnom i povijesnom baštinom, te vrijednim socijalnim i intelektualnim kapitalom trebao bi zajedno sa Zagrebom biti sukreator nacionalne politike, lider naše regije, te predvodnik novog pozitivnoga identiteta i u Europsku Uniju. Hrvatske ne kao zaostale balkanske zemlje, opterećene korupcijskim aferama, već mlade i ponosne mediteranske države, koja neće biti europi “teret”, već će biti – nova europska vrijednost.
Imamo tradiciju i intelektualni kapital
Pravo lice Splita vidjelo se u subotu u ljetnom kinu Bačvice na festivalu mediteranskoga filma, gdje su u završnoj večeri prikazana čak tri filma splitskih autora: Veljka Popovića, Juraja Lerotića i Dana Okija. Jedino Split nakon Zagreba ima takvu tradiciju i intelektualni kapital koji može “proizvesti” takve vrijednosti.
Osim ponosa kojeg sam osjetio gledajući filmove splitskih autora, posebno me srećom ispunilo dupkom puno kino mladih Splićana. To je naša nada za drugačiji, bolji, sretniji i uspješniji grad Split. Pravi “melem” na rane primitivizma i mržnje kojom sam svjedočio prisustvom splitskom gay prideu. I nova injekcija entuzijazma svima nama koji poznajemo i volimo drugačiji Split. Potpuno drugačiji od Keruma i njegovih jataka.
Party u kinu Bačvice, nakon službenoga zatvaranja Mediteran film festivala trajao je dugo u noć. Kao da se nikome nije išlo kući. Udisali smo duboko energiju urbanoga i građanskoga Splita.