Nevjerojatne scene nakon završetka utakmice, upad navijača sa sjeverne tribine na teren, a nakon hrabrog bijega istih od policije, divljačko kidanje i bacanje sjedalica na tribini, što je trajalo i trajalo, potpuno je zasjenilo utakmicu. I gotovo da nam je žao napisati da se Ivan Perišić nakon sedam mjeseci od teške ozljede koljena vratio igri i ušao u 72. minuti ne bi li pomogao Hajduku da nekako pronađe put do finala. Bio je ovo i debi – tužni debi – Perišića za Hajduk.
Ima li smisla uopće napisati da je Dinamo više nego zasluženo pobijedio i da je ta pobjeda mogla biti daleko uvjerljivija? Dinamo je u prvom poluvremenu mogao zabiti pet komada i vjerojatno bi tako bilo da se nije ozlijedio Lovre Kalinić i na gol stao Ivan Lučić. Lučić je i igrač utakmice, njemu Dinamo nije dao gol.
Ove su dvije utakmice razotkrile sve slabosti Hajduka i superiornost Dinama, kome je oba puta bilo dovoljno jedno poluvrijeme da to djelom pokaže. Zbilja, to što je završilo dvaput po 1:0 krivnja je na njima. Igračima Hajduka ne može se prigovoriti na želji i htijenju, što je i normalno (glupo je to uopće spominjati), ali da su toliko inferiorni… Bolno inferiorni.
U ovom trenutku izgleda kao da se čitav Hajduk raspao kao kula od karata. Od vrha do dna plus ona „njihova najveća snaga“, navijači, zapravo Torcida. Nikada neću shvatiti taj poriv za samouništenjem i što su uopće htjeli oni koji su prodrli u teren. Što? Tući igrače Hajduka? Namlatiti igrače Dinama? Kakvu su poruku htjeli poslati? Osim da su huligani „par excellence“ i da su jednom suludom akcijom u stanju uništiti sve ono dobro što rade izvan stadiona.
Tko će htjeti doći u takvo okruženje gdje je kao normalno da igrači moraju doći pred Torcidu čak i na poluvremenu? Gdje će u 70. i nekoj minuti uslijediti prekid utakmice zbog bakljade i topovskih udara? Jesu li sve kazne Alana Klakočera opravdane ili ne, nećemo ulaziti u to, činjenica jest da je Hajduk ove sezone platio već preko 250.000 eura, a najgore ga tek čeka.
Sezona je za Hajduk s ovim doslovno završena što se ambicija tiče, slijedi agonija od osam utakmica. Što će biti s predsjednikom, sportskim direktorom, trenerom, igračima… Time ćemo se izgleda baviti u danima koji dolaze. Žalosno u što se pretvorio proljetni dio sezone. Ni najgori neprijatelj ne bi ga ovako zamislio, ali Hajduk je valjda sam sebi najgori neprijatelj.