PONEDJELJAK E, da su barem sada izbori…
Četiri stotine tisuća kuna, nije to baš mala lova. Pa i kad se podijeli na četiri godine. Sto tisuća godišnje, nešto više od osam tisuća kuna mjesečno. Eto, toliko su bivši Kerumovi zamjenici Jure Šundov i Anđelka Visković mimo zakona uzeli Splićanima. Kad bismo bili malo nepristojniji, rekli bismo da su novac – oteli. Jure malo više od 300 tisuća, Anđelka oko 80 tisuća, a to su samo podaci koji su potpuno provjereni. Je li bilo još isplata, pojma nemamo.
I, da se razumijemo, radi se o isplatama koje su primali mimo svojih ionako pristojnih plaća dogradonačelnika i dogradonačelnice, premda u zakonu jasno stoji da nikakvih dodatnih primanja ne smiju imati. Malo od Čistoće, nešto od Vodovoda, pa od Prometa, pokoju tisuću i od Turističke zajednice… Nabere se tu lijep iznos.
A nakon što se otkrio skandal, Šundov i Visković prave se grbavi. On se samo smije i ne pada mu na pamet vratiti nezakonito uzetu lovu, a ona mudro šuti, utopljena u gomili činovnika u Banovini. Čak se ni na telefonske pozive više ne odaziva, jer, eto, ostvarila je svoj izborni cilj. Uhljebljenje. Kakva kolosalna razlika u odnosu na predizborno vrijeme, kada su se oboje zaklinjali na čestitost i principijelnost. Kakvo bahato i besramno izrugivanje s vlastitim gradom i sugrađanima.
Ni gradske tvrtke koje su im mjesečno slale lovu nisu se baš pretrgle kako bi barem nešto dobile natrag. Jer, naravno, ne radi se o njihovim parama. Splićani će sve platiti.
Možda direktori osjećaju nekakvo bizarno suosjećanje za dvoje predatora, pa ih treba upozoriti da su potpuno u krivu. Šundova je HDZ u međuvremenu uhljebio u Županijskim cestama, a Visković je postala savjetnica SDP-ovog gradonačelnika. Oboje imaju dobar posao i dobre plaće i za čist obraz – ako ga već žele – ne bi im trebao biti problem ilegalno zarađeni novac vratiti. Pa makar u ratama. Ako je mogao Baldasar, bogme mogu i oni.
UTORAK Baltazar i savjetnik
Punih sedam dana profesor Baltazar šetao je gradom i slušao žalopojke Splićana. Obišao je Karepovac, Spaladium arenu i škver, zatim Banovinu u kojoj od umora i neispavanosti nitko ništa ne uspije napraviti, zainteresirao se za problem nezaposlenosti, korupcije, skupog kazališta i jadnog zoološkog vrta, čuo je i za nedostatak zelenila… I onda obećao da će na pokladni utorak ponuditi svoje rješenje.
I pronašao ga je: splitske maškare umjesto tradicionalnog vraćanja ključeva grada dogradonačelniku Goranu Kovačeviću uručile su visokog i vitkog savjetnika gradonačelnika. Dali bi ga i Baldasaru, samo da nije izbjegao ovaj događaj – jednako kao što, evo, već punih mjesec dana izbjegava stati pred novinare. Valjda mu je od silne transparentnosti i otvorenosti važnije da je manje izložen neugodnim pitanjima i kritikama.
Uglavnom, splitske maškare ove godine definitivno su ispunile svoju svrhu: ogromna tradicija je održana, i to sa stilom, a valjda će jednom u budućnosti ona nešto masovnije zainteresirati i same Splićane…
SRIJEDA Evala, gusari
Kad malo bolje pogledamo, splitski krnjeval bio je mila majka prema, recimo, onome u Omišu. U tom drevnom gradiću nekakva grupica ljudi dosjetila se da bi pored svih lopova, kriminalaca i žderača gradskih para kao Krnju trebalo spaliti – novinara. I to ne bilo kojega, nego Vinka Vukovića – čovjeka koji je u samo dvije godine razotkrio sramotan način vladavine bivšeg gradonačelnika Ivana Škaričića i barem malo pomogao Omišu da se vrati u društvo civiliziranih sredina, da se bar za milimetar odmakne od plemenskog i rodovskog, gotovo otvoreno lopovskog shvaćanja demokracije.
Na stranu nedostatak takta, promišljenosti i obzira, a svakako i zakržljalost moždanih stanica ekipe koja je naložila oganj; na stranu činjenica da se udruga ‘Omiški gusari’ obilato financirala baš u Škaričićevo doba i ovako mu vjerojatno vraća uslugu; od svega toga možda bi nas još više trebao zabrinuti očiti deficit duha i smisla za zajebanciju. Simbolično zapaliti ‘novinara koji piše loše’, a onda se još žaliti da je od Omiša napravio grad-slučaj, može pasti na pamet jedino ozbiljno nemaštovitim, a uz to i zločestim ljudima.
Jadno i tužno, u isto vrijeme.
ČETVRTAK Koliko košta don Ivan Grubišić?
A da nam i ovaj tjedan ne prođe bez barem jedne runde političkog uhljebljivanja, pobrinuo se Damir Vidošević. Čovjek će, sjetit ćete se, bio jedan od kandidata za gradonačelnika, a u Gradsko vijeće ugurao se preko liste Ivana Grubišića – koji valjda i u snu lamentira o građanskoj i etičkoj Hrvatskoj, bahatim političkim elitama, ogromnim privilegijima političara i jadnim osiromašenim građanima.
I tako naš Vidošević – koji se u kampanji predstavljao kao uspješan poduzetnik – najednom gubi interes za privatni sektor i zapošljava se u tvrtki TPN. Prevedeno, u Spaladium areni, koja je ionako u predstečajnoj nagodbi i teško da joj je u ovom trenutku potreban ‘pomoćnik direktora marketinga’. Ali, eto, barem znamo koliko košta glas u Gradskom vijeću: šest tisuća u TPN-u, dvije tisuće u Nadzornom odboru Vodovoda i kanalizacije, dvije tisuće u samom vijeću…
Nije loše. Nadasve građanski i nadasve etično.
PETAK Samodoprinos
No, eto, barem su se gradski političari na neko vrijeme ostavili Hajduka, pa splitski klub više-manje mirno plovi kroz prvenstvo i strpljivo vraća dugove koji su mu natovareni. U isto vrijeme događa se još jedna zanimljiva simbioza: ‘tekući’ Hajduk je nakon Mils-a sklopio partnerstvo i s Dalmacijavinom, ‘teškim’ simbolom i grada i Dalmacije, pa na tržište pustio novu limunsku verziju ‘Pipija’.
Za hrvatske prilike revolucionaran projekt ‘samodoprinosa’ možda neće potpuno izvaditi iz mulja ni jednu ni drugu tvrtku, makar će sasvim sigurno biti debelo koristan, no još bitnija je prilika Splićanima i Dalmatincima da jednom jedinom prilikom iskaže dvostruki lokalpatriotizam. Umjesto ispraznog laprdanja, ‘Pipi’ u ruke!
SUBOTA Facebook vlast
Tako su se i roditelji djece koja pohađaju školu Bol primili posla, pa su u samo nekoliko dana skoro pa riješili problem oko kojega se gradske vlasti kilave već godinama. U Splitu trenutno nema učinkovitijeg sredstva od najave prosvjeda: čim su ljudi preko Facebooka organizirali okupljanje na kritičnom raskrižju pored škole, bijesni jer na pješačkim prijelazima automobili redovito kose njihovu djecu, najednom su se ondje pojavili radnici. Par novih znakova, dvije ograde i nekoliko kanti boje bilo je dovoljno da barem zasad amortizira nezadovoljstvo.
Čini se da u ovom gradu građani sve moraju sami.
NEDJELJA Jednom kad su bili natječaji…
Ali da nije sve crno, pobrinuo se splitski Oceanografski institut: stara i ugledna institucija ovog tjedna je nakon ekspertize međunarodnih stručnjaka službeno proglašena najboljim hrvatskim institutom. Čestitamo.
Među detaljima kojima obiluje povijest Oceanografskog možda je najupečatljiviji onaj da je njegov prvi ravnatelj bio Norvežanin koji je još 1930. godine izabran javnim natječajem. A od tada do danas opstali su na vrhu zahvaljujući, između ostalog, i vrlo strogom sustavu napredovanja s visoko postavljenim kriterijima.
Ne bismo ih htjeli više hvaliti, možda iz Banovine ili Županije bace oko pa im za novog ravnatelja pokušaju progurati, šta ja znam, Šundova,Škorića, Čepu, Vesnu Perak, Vidoševića…