Teškom mukom, patnjom sve do samoga kraja, Hajduk je uspio pobijediti Istru 1961 s minimalnih 1:0 pogotkom Filipa Krovinovića u 47. minuti na asistenciju Leona Dajakua, koji je početkom drugog dijela zamijenio Josipa Brekala. Kao da su do tada staloženi gosti ostali zatečeni agresivnošću Dajakua, nisu ga uspjeli primiriti u tim njegovim prvim minutama, a reakcija Krovinovića na ubačaj bila je baš vrhunska, golgeterska. Lagani dodir, promjena smjera lopte koja je ionako išla prema golu, dovoljno da vratar Majkić ne stigne reagirati. Ova sekvenca je, doduše, manje-više sve što je Hajduk uspio složiti od stopostotnih prilika. Mučio se i patio, nije znao kako probiti ono što je Paolo Tramezzani posložio, a pred kraj – s igračem više – Bijeli su se gotovo panično branili da ih ne pogodi nekakav „zalutali metak“. I „raširili četvore oči“ da im ne utekne Ante Erceg.
Lijepo je da je Krovinović riješio ova tri boda. On kojega se najčešće proziva i samo mu se traže zamjerke. Karoglan ga vadi češće nego bilo koji trener ranije, napravio je to i sada. Nekako ne vidimo efekt tih zamjena. Možda smo u krivu, trener sigurno zna zašto to radi, ali s Krovinovićem smo mirniji na terenu. Pa i na tribinama. Bez njega, strah u kostima do kraja.
Igrom Hajduk ne napreduje. To je barem jasno. I teško da hoće u ovoj ludoj utrci za titulom prvaka. I ne mora, samo neka pobjeđuje. Kako zna i umije. Ovaj tjedan je ionako bio obilježen aferom VARleaks i ostavkom Bruna Marića. Ima Mislav Karoglan i neka opravdanja, puno ozlijeđenih i načetih. Sada je nakon Šarlije otpao Uremović, a Brekalo nije mogao odigrati više od prvog poluvremena. Što nije ispalo loše, uskočio je Dajaku i asistirao za pobjedu.
Istra 1961 nije postigla pogodak, a mogla je. Baš je Erceg u nekoliko navrata bio opasan, ono da ti na trenutak prestane srce kucati. Baš je napaljen na Hajduka i to niti ne pokušava skriti.
Ukupno, zaboravi, idi dalje. Karoglan je spomenuo da do stanke treba sve tri pobjede. Prva je na kontu, što će biti s ove dvije, tek ćemo vidjeti. Da će biti lako, neće. Ne s ovakvom igrom. Previše se Hajduk muči. Stanka kao spas, da se neki ozlijeđeni zaliječe, a oni koji su stigli pred kraj priprema, da se uklope. Tako bi to trebalo biti.
Pozitivna stvar je sjedanje na klupu Ivana Perišića, to svakako valja notirati, a samo možemo nagađati kad će njegova premijera. Prošli put se zagrijavao sa suigračima, sada i to i mjesto na klupi. U ovom trenutku samo kao podrška, još uvijek mora biti strpljiv. I on i Hajduk. Koliko god bi ga svi voljeli vidjeti na terenu.