Doba Adventa vrijeme je najveće potrošnje. Iz godine u godinu slušamo vijesti o rekordnoj potrošnji tijekom blagdana, a ove godine predviđa se da će ona biti 10 do 15 posto veća nego što je bila lani.
Predstavnici sindikata u ovo doba godine donose izračune blagdanskih košarica dijeleći ih u tri kategorije – skromnu, srednju i tradiconalnu. Prema nekim izračunima, ovogodišnja skromna košarica bit će “teška” tek 100 eura, srednja 168 eura, a ona najpunija, tradicionalna – 380 eura. Vagane vrijednošću u eurima – sve tri su teže nego lani.
No, koliko smisla ima izračun blagdanske potrošnje i onoga što ide u blagdansku košaricu kada se svake godine sve više troši?
Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da su izračuni potrošačkih košarica, a time i ove blagdanske, u metodološkom smislu neprihvatljivi.
-Metodologija tih izračuna je suspektna i nije do kraja jasna. Rekao bih da se više radi o političkom ili populističkom konceptu koji koriste sindikati da bi dokazivali neku svoju hipotezu. Ta hipoteza bi mogla biti da si prosječni potrošač ne može priuštiti blagdansku košaricu koju je zamislio onaj koji ju je kreirao – kazao je za N1 Novotny.
Objašnjavajući u čemu vidi problem s kreiranjem potrošačke, u ovom slučaju blagdanske košarice, on kaže kako prije svega ne postoji standardni potrošač.
-Ponašanje potrošača je izrazito različito, pogotovo u suvremenim okolnostima. Nema više “old school” potrošača, suvrmeni potrošač je neusporedivo informiraniji. Živimo u vrijeme svedostupnih informacija putem novih tehnologija pa se potrošači raspituju o cijenama, proizvodima, uvjetima prodaje i zbog toga okvir, koji je postavio onaj tko je kreirao tu potrošačku košaricu, više nije vjerodostojan niti prilagođen suvremenom potrošaču. Danas potrošači ne kupuju nužno ono što je najjeftinije. Često se događa da potrošač koji ima dovoljno novca na raspolaganju ne kupuje skupu robu, nego onu jeftinu ili naprosto manje kupuje. I obrnuto, postoje potrošači koji štede tijekom cijele godine da bi u siječnju išli na skijanje. To su obilježja ponašanja potrošača koja nisu uzeta u obzir prilikom izrade potrošačkih košarica i istraživanja na temelju zastrajelih metodologija – kazao je Novotny.
U ovo blagdansko vrijeme čak i mnogi koji nemaju velike dohotke, ne pitaju koliko nešto košta. Otpuštaju remen da bi ga ponovno stegnuli kad prođu blagdani.
-Raspoloženje potrošača je takvo da mnogi tijekom godine štede da bi si priuštili ljetovanje ili zimovanje ne pitajući kakve su cijene na moru ili u Alpama. Vidjet će se to već u siječnju kad hrvatski građani, njih 200 ili 300 tisuća, krenu na skijanje u Austriju koja ni po čemu nije jeftina zemlja, a posebno nisu jeftina tamošnja skijališta. To se teško može objasniti jednostavnim formulama ponašanja potrošača – napominje.
Novotny smatra da oni koji kreiraju potrošačke košarice ne poznaju dovoljno ni dohotke kućanstava. Dio tih dohodaka, kaže, stvara se u zoni sive ekonomije i stoga je gotovo nemoguće znati stvarno stanje dohodaka prosječnog hrvatskog potrošača.
U zadnje vrijeme kao mogući “vjesnik” blagdanske potrošnje nudi se statistika Crnog petka, odnosno cijelog “crnog tjedna” koji mu prethodi. Prema podacima Porezne uprave, potrošnja na ovogodišnji Crni petak bila je 17,2 posto veća nego lani i iznosila je čak 76,7 milijuna eura. No, Novotny je skeptičan i prema Crnom petku kao pokazatelju potrošnje koja slijedi u drugoj polovici prosinca.
-Mi ekonomisti ne volimo te astrološke metode, da tako kažem, ali možemo interpolirati nekakve trendove. Trend potrošnje raste i to nije samo učinak inflacije. Vrijednost potrošnje raste čak iznad stope inflacije, što nije slučaj s, primjerice, potrošačima u Njemačkoj koji su na prve znakove inflacije počeli štedjeti. Potrošači u Hrvatskoj nisu skloni štednji. Imamo čitav niz utjecaja – ekonomskih, političkih, kulturoloških… na ponašanje potrošača zbog kojih su ovi naši skloniji većoj potrošnji nego potrošači u Češkoj, Poljskoj ili u skandinavskim zemljama – ističe.
Što se ovogodišnje potrošnje tijekom Adventa tiče, Novotny kaže kako je za očekivati da bude značajno viša nego prošle godine, a usto viša i od stope inflacije.
-Ima jedan mogući pshološki učinak koji bi valjalo ispitati – taj da su sada potrošači skloniji potrošiti odmah ono što su zaradili, nego štedjeti. Dakle, sav slobodan dohodak koji im stoji na raspolaganju žele odmah potrošiti. S druge strane, mjere Vlade utjecale su na raspoloženje i očekivanja potrošača otprilike ovako: Aha, Vlada nam je obećala da će cijene energije, komunalnih usluga biti pod kontrolom i niske pa možemo više trošiti – objasnio je.