PONEDJELJAK Broj dolazaka rekordan, noćenja nula
Toliko je puta USKOK posjetio Banovinu, da je već postalo dosadno pisati o tome. Svako malo nešto čačkaju, čeprkaju, pa nam se to predstavi kao senzacionalna vijest. Samo što, eto, na tome u pravilu sve stane.
Evo njih i ovog ponedjeljka, valjda su se malo raspitivali oko dodjele gradskih prostora u Kerumovom mandatu. Mašala, uranili.
Bivšem gradonačelniku sve to skupa je smiješno, naravno, a kako i ne bi kad zna da su sve dosadašnje istrage otišle u prdac. Sjeća li se netko nenamjenski potrošenih 60 milijuna kuna za Karepovac?
Ili, da odemo malo dalje u prošlost: hoće li Državno odvjetništvo ikad rasvijetliti famozne tajne anekse ugovoru oko Spaladium arene, kojima je već zaboravljeni Ivan Kuret u ime svih nas dobrohotno rasteretio tri velike građevinske tvrtke i preuzeo obvezu plaćanja kredita novcem iz gradskog proračuna?
Kad se zbroji, dva papira koštat će nas stotine milijuna kuna. I ovaj hrabri Kuretov potez jednom davno navodno se temeljito češljao, toliko temeljito da smo na njega gotovo zaboravili…
UTORAK Mrš, kozo
Skoro smo smetnuli s uma da u Splitu postoji i Gradsko vijeće, jer se ekipa nije sastala još od prošle godine, pa evo ih ovog utorka. Ništa spektakularno: vrijedi zabilježiti tek osnivanje Zaklade za sportsku izvrsnost, iako nitko još nema pojma kako će skupljati pare i kome će ih dijeliti. Ostalo uobičajeno – red Karepovca, red imenovanja, uobičajeno birokratski izvještaj o radu gradonačelnika i tradicionalni ispad Luke Podruga. Ovaj put pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova prigodno je nazvao kozom.
Međutim, ono što upada u oči je sve očitije Baldasarovo pretvaranje uKeruma. Silno ga nerviraju logična pitanja – poput onoga otkud student bez ikakvog iskustva u Nadzornom odboru Prometa – pa su i odgovori kerumovski. “Imam diskrecijsko pravo staviti svoje ljude”, kaže Baldasar. Kao da je prepisao rečenicu od prethodnika: “Ja sam ovdje gazda, metnut ću svoje i tko mi šta može”.
I inače, vidljivo je da nam gradonačelnika beskrajno iritira Marijana Puljak i njena ekipa, u jednom trenutku stao je čak i vikati na njenu vijećnicu Dašu Dragnić. Bez povoda, izgledalo je zbilja tužno.
SRIJEDA Jure, pare na sunce!
Kao što je tužno otkriti da se gradonačelnik drugog po veličini grada u državi pomamio za bijednih četiri tisuće kuna mjesečno, koliko je primao od Čistoće i Turističke zajednice. Jer mu plaća od 18 tisuća kuna valjda nije bila dovoljna. A usprkos svemu tome, čovjek se već osjeća jako umorno…
Zanimljivo je da se Baldasar sam odlučio raščistiti stvari i vratiti višak novca pravdajući se da nije imao pojma o Zakonu o sukobu interesa, što bi bilo pohvalno da nema jednog malog detalja. Prije punih sedam mjeseci, tek što je nogom kročio u Banovinu, Povjerenstvo za sukob interesa pismeno ga je upozorilo da nema pravo na bilo kakva primanja osim gradonačelničke plaće.
Zašto se oglušio?
Pojma nemamo. Nije znao objasniti.
Ali s objašnjenjima problema nema Jure Šundov: on je u četiri godine iz par gradskih poduzeća uzeo lijepe dodatne pare, mimo svoje plaće zaradio je još otprilike 300 tisuća kuna. Protuzakonito.
I smije se, tapše novinare po ramenu, skreće s teme, za njega tu nema nikakvih nejasnoća.
Nema ni za nas. Jure, vraćaj lovu.
ČETVRTAK Tuga na asfaltu
Ako se na to kojom srećom odluči, ili ga se prisili, Šundov će barem imati odakle posegnuti. Još malo, evo njega na mjestu direktora tvrtke Županijske ceste.
Sve predradnje su napravljene, uključujući i izmjenu osnovnih dokumenata ove važne tvrtke kako bi na njeno čelo mogla zasjesti osoba bez stručne spreme. Jer, kaže Šundov, i Krleža je imao samo srednju školu – a ekipa s fakultetima ionako nam je najbrojnija u Remetincu.
Potpuno bizarno srozavanje svih mogućih kriterija glatko je prošlo kroz županijske strukture, tamo gdje u blaženoj nezainteresiranosti javnosti i medija HDZ i HGS nezajažljivo grabe svoj dio plijena. U najnovijoj podjeli na red su tako došle ceste, a ravnoteže mora biti – pa je za ravnatelja Županijske uprave za ceste imenovan šef splitskog HDZ-a Petar Škorić. Inače diplomirani novinar.
PETAK Pozlaćeni intendant
Općenito, ovih dana gdje god zagrebeš, izranjaju sve nevjerojatnije stvari. Evo, recimo, u kazalištu.
Institucija na koju Split svake godine potroši respektabilnih četrdesetak milijuna kuna ili točno pola proračuna za kompletnu kulturu u gradu – a svejedno joj uvijek zafali milijun ili dva – ne štedi kad su plaće u pitanju.
Intendant Tonči Bilić ima petnaestak tisuća kuna, pa dvije tisuće za ‘odvojeni život’, pa službeni automobil non-stop, pa još po tisuću eura za svaku dodatnu izvedbu…
I nije tu kraj: ako ga se smijeni, pripada mu još deset plaća. Ako ne dobije drugi mandat, slijedi još 300 tisuća kuna (nagrade? otpremnine?) ili stalni, doživotni šefovski posao unutar HNK. Bogme, nije loše.
Slučaj možda ne bi bio sporan da Bilić istovremeno ne ravna i Zborom HRT-a, gdje su primanja također više nego solidna, pa veći dio tjedna boravi u Zagrebu. Ili na turnejama po zemlji i inozemstvu.
Uglavnom, nema ga često u Splitu – a zašto bi ga i bilo kad ugovorom kojeg je pripremila Anđelka Visković, blagoslovio Željko Kerum i potpisao Jure Šundov naš intendant nema obvezu dolaska na posao ili radno vrijeme, a kamoli da se na njega odnose tričarije poput Zakona o radu. Nema se Bilić zašto uzbuđivati, pa se do danas nije udostojio ni oglasiti.
Mucalo, vrati se!
SUBOTA Polusvijet
Prošlo je par dana otkako su vlasniku “Studenca” Jozi Milaviću propucana koljena i samo naivan će povjerovati da se radilo o slučajnosti. Ne, čovjek je dobio vrlo konkretno, plastično upozorenje u mafijaškom stilu i nema čovjeka kojega neće proći jeza kada shvati da se tu, pored nas, nalazi paralelni polusvijet s atentatorima, pištoljima, prigušivačima, utjerivačima i ucjenjivačima.
Policija navodno istražuje slučaj, ali Milaviću bi bilo dobro da nas poštedi muka i prestane se praviti blesav, pa ipak otkrije s kime je u svađi. Bilo bi zbilja nemoguće da on to ne zna.
NEDJELJA Junak septičke jame
Ako nas je u omiškom slučaju prolazila jeza, u jednom splitskom ne možemo osjetiti ništa doli gađenje. U nedjelju ujutro našao se usred grada nekakav kreten koji se silno pomučio kako bi Anti Tomiću dao do znanja što misli o njegovim novinarskim i književnim radovima. Pa je skupio cijelu kantu govana, dovukao je na Pjacu i istresao ovome na šešir.
Valjda je mislio da je to efektna poruka.
Ne znamo radi li se o njegovom vlastitom izmetu ili je čovjek skupljao donacije od susjeda i prijatelja, kao ni zašto se od svih lopova, prevaranata, kriminalaca i čudovišta u ovoj državi okomio baš na Tomića. Znamo samo da je kanalizacija za njega prirodno stanište.