Bazne stanice u Sinju postale su ukras, modni detalj viteškog grada koji je stvorio pravu političko-pravnu zavrzlamu i pokazao kako lokalne sredine, pod odlukama države, nailaze na situacije u kojima su lokalcima ‘zavezane ruke‘.
Četiri bazne stanice nalaze se na širem sinjskom području. Dvije se nalaze u samom centru Sinja, jedna kod sinjskog autobusnog kolodvora, a posljednja u obližnjem mjestu Radošić.
Borba protiv bazne nemani na Radošiću traje cijelo jedno desetljeće, a ova sinjska, kod autobusnog kolodvora, prve ‘znakove života’ počela je davati prije nešto više od dvije godine.
Vratimo se na početak. Pekara koja je bila u vlasništvu posrnule tvrtke ‘Konkurent’ preko ruku zagrebačkog ‘Mlinara’ stigla je na posljednju stanicu – tvrtku ‘Ganga‘ iza koje stoji kaštelanski poduzetnik Slavko Gotovac.
U zatvorenom dijelu pekare nitko nije slutio kako će se na praznik, Dušni dan stvoriti pravi suvenir – bazna stanica na kojem je, prvotno, bio jedan teleoperater, a kroz dvije godine brojka je dosegnula tri operatera. Tamošnji su mještani u čudu gledali na sumnjive radnje, a radnici su se opravdali kako samo postavljaju digitalnu reklamu. Nakon samo jedne noći Sinjani su se probudili s antenama ‘oko glava’.
Zanimljivo, tvrtka ‘Ganga’ vlasnik je kuće i na Radošiću na kojoj je postavljena bazna stanica, a na čiji problem ukazuje Nikola Crnac.
Država u kupe, Grad u špade!
Cijela situacija dobila je i nevjerojatan vrhunac. Prosvjedi građana i dopisi koji su slani na nekoliko lokacija od Zagreba do Sinja, od gradskih pa sve do državnih vlasti.
Sinjska agonija trebala je upisati svoja posljednja slova, tvrtka ‘Ganga’ zatražila je od Gradskog vijeća da se prostor bivše pekare prenamijeni iz industrijskog u poslovni prostor, ali od cijele odluke ostalo je tek ‘mrtvo slovo na papiru’ jednoglasne potvrde sinjskih vijećnika.
Gradsko vijeće je dalo jasan naputak – prenamjena prostora napravit će se uz jedan uvjet – skidanja bazne stanice s objekta!
Odgovor Gotovca bio je postavljanje još dvije antene teleoperatera na, nećete vjerovati, dimnjak bivše pekare. Protiv svakog građevinskog zakona dimnjak je tek ojačan pa je izdržao teret ogromne bazne stanice koja se, od prvih obiteljskih kuća, nalazi na manje od 10 metara.
U jednu ruku strašno i apsurdno, a u drugu tek pokazatelj kako to ‘velike ribe‘ upravljaju u moru istih političkih generacija i građana koji, bezglavo, iz godine u godinu biraju opet iste političke garniture.
Priča se tu tek nastavlja. U tišini je, prije nekoliko dana, u objektu bivše pekare otvoren automat klub ‘Riviera’. Za klub je dozvolu ishodovala država koja, po svemu sudeći, igre na sreću naziva industrijom. Kako drugačije objasniti stanje u kojem grad prostor prenamijeni u industrijsko područje, a država u tom istom području dovede poslovnu djelatnost zabavnih igara?!
Broj šefa ne smijem vam dati!
Tragom priče pokucali smo na nekoliko adresa. U Sinju je zgroženost baznom stanicom izrazila jedna od stanovnika obližnjih zgrada – Maja Jandrek. Majinu obiteljsku kuću od zgrade dijeli točno 8 metara, prozor sobe njezine djevojčice gleda prema strašnoj nemani koja zaustavlja dah i izaziva misli o katastrofalnoj budućnosti u okolini sa velikim zračenjem.
Zbog mirnog života u ne tako užurbanoj sredini Maja i njezin suprug investirali su u obiteljsku kuću koja je, u najmanju ruku, postala horor s obzirom na baznu stanicu tik uz kuću.
– Osim straha za zdravlje svoje djece i sebe samih ubija vas i taj osjećaj nemoći da zaštitite vlastito dijete. Država nema sluha za vas, za vašu djecu, za svoje državljane. Tko je god bio u procesu bilo kakve gradnje zna koliko vrata i institucija treba obici za ishoditi razno razne dozvole, inspekcije, priključke. I onda vam preko noći iznad nečega što ste gradili svojoj djeci, da im bude siguran dom, umjesto sunca izađe bazna stanica, i to kolika!, zgroženo nam prepričava Jandrek.
Tvrdi kako joj od svega ostaje osjećaj žaljenja što već davno prije nije napustila svoju domovinu.
– Koliko god vi pokušavali pronaći ikakvu svjetlu točku u državi za ostati, ona uporno gasi i zadnji tračak svjetlosti. Nikome ništa nije važnije od njegovog djeteta. Našoj drđavi su ‘njena’ djeca samo statistički podatak i običan broj, zaključuje Maja.
Druga stanica priče odvela nas je do kaštelanskog poduzetnika koji ugrožava sinjske živote – Slavka Gotovca. On je na čelu tvrtke ‘Gotovac tehnologija d.o.o’ koja se, po djelatnosti, bavi proizvodnjom igara i igračaka.
Pokušali smo dobiti njegov broj pozivom u tu tvrtku u Vrgoračkoj ulici u Splitu, ali pokušaj je bio bezuspješan.
– Dobar dan. Josip Grčić pri telefonu. Trebao bi mi broj vlasnika tvrtke, gospodina Slavka Gotovca, uljudno smo pitali gospođu s druge strane slušalice.
– Što vam broj treba?, brzopotezno je odgovorila sugovornica.
– Gospodinu Gotovcu imam postaviti nekoliko pitanja vezano za bazne stanice u Cetinskom kraju. Ja sam novinar portala DalmacijaNews, jednostavno objašnjenje dali smo gospođi.
– Broj šefa ne smijem vam dati, a on vam u tvrtku dođe na kratko vrijeme, očekivano je ustvrdila sugovornica.
– Vi mi, dakle, ne možete pomoći?, pitao sam još jednom, u nadi da će me barem uputiti na neki drugi izvor informacija.
– Ne, bahato je rekla i spuštila slušalicu.
Granice zračenja nisu se mijenjale od 1998. godine!
Katastrofalnu situaciju u Sinju promatrali su i ljudi iz HAKOM-a, mjerili su zračanje u obližnjim obiteljskim objektima, a nepravilnosti nisu uočili. O slučaju je bilo upoznato i Ministarstvo zdravstva i ostala nadležna Ministarstva, grad Sinj, Županija Splitsko-dalmatinska, pučka pravobraniteljica za djecu i mnogi drugi, ali očiglednog pomaka nije bilo.
Na svega stotinjak metara od objekta s baznom stanicom nalazi se i Osnovna škola ‘Ivana Lovrića‘, ali i dječji vrtić ‘Čarobni pianino‘ što dovodi i dodatnu brigu s obzirom da u radijusu zračenja na dnevnoj bazi prođe, ali i obitava na tisuće i tisuće djece.
Stručnjakinja u tom području, magistrica tehničkih znanosti i članica Upravnog odbora HUZEZ-a, Ankica Kosovec Krželj priču nam je objasnila sa stručne strane.
Još od 1998. godine, kaže nam Kosovec Krželj, granice zračenja nisu se mijenjale, a i te granice tada postavljene uzete su tek na kratkoročne utjecanje izlaganja. 22 godine kasnije drastično je, blago rečeno, porastao broj elektroničkih uređaja pa je i, svakom laiku jasno, porasla i vjerojatnost od utjecaja zračenja.
– 2011. godine je Agencija za istraživanje raka, međunarodna agencija, kazala kako su zračenja potencijalni uzročnik bolesti. 2015. je grupa stručnjaka, njih 190, uputila i apel Ujedinjenim nacijama i Međunarodnoj zdravstvenoj organizaciji kako su standardi iz ’98. zastarjeli i kako se moraju mijenjati. U novoj reviziji pridružili su se i drugi znanstvenici, sada ih je 250, utvrdili su kako ne mogu istraživati na starim standardima, ali kako i oni izazivaju biološke posljedice, kazala je Kosovec Krželj.
U Brazilu, u razdoblju od deset godina, rađena je studija koja je dokazala da gotovo 90 posto, ljudi koji su umrli u tom razdoblju, su živjeli na oko 400 metara od baznih stanica. Podatak koji izaziva zgražanje, ali i tugu usporedimo li da u Sinju ljudi žive na svega desetak metara od bazne stanice. Slični su rezultati, nakon istraživanja, pokazani i u Njemačkoj.
– O zdravstvenim učincima nemaju što govoriti HAKOM operateri, tehničari. O štetnosti trebaju govoriti biolozi, mikrobiolozi, onkolozi i liječnici. Problem je što je javni prostor preuzela industrija, teleoperateri u ovom slučaju, tako da je pitanje koliko će dugo trebati dok dokazi ne isplivaju i da nitko više ne osporava činjenice. Šteta će biti ogromna, neće se moći sanirati, a industrija će od toga profitirati, zaključila je stručnjakinja.
Bulj: ‘Jedino u Hrvatskoj za bazne stanice ne treba građevinska!’
Saborski zastupnik iz Sinja te gradski i županijski vijećnik Miro Bulj i ovoga je puta reagirao i stao uz ugrožene mještane. Oštro je osudio nadležne i na konferenciji održane prije dva dana kod ‘bivše pekare’ te poručio da je investitor, u ovom slučaju Slavko Gotovac, prekršio Prostorni plan grada Sinja.
– Ovo nije udar, kao što kažu, na razvoj mobilne telefonije. Samo tražimo da se teleoperateri u Hrvatskoj ponašaju kao u državama iz kojih dolaze. U svim europskim zemljama su potrebne građevinske dozvole za postavljanje baznih stanica, jedino u Hrvatskoj nisu potrebne, rekao je Bulj.
I dalje će se, tvrdi glasnik Cetinskog kraja, boriti protiv ovakvih i sličnih problema ne samo u njegovom kraju nego i šire, a neće, kaže, stati niti s upitima prema instucijama koje ili ne odgovore ili odgovore na pitanje koje ne postavi.
– Očito je unosan biznis kupovati kuće, u njima ne živiti već postavljati na njih bazne stanice na štetu građana koji u žive u blizini. Zbog nebrige institucija, kako gradskih, tako i županijskih i državnih, mi ćemo poduzimati građanske akcije, od tribine na temu štetnosti baznih na ljudsko zdravlje do prosvjednih građanskih aktivnosti o kojima ćemo pravovremeno obavijestiti građane, zaključio je Bulj.
Doznali smo kako će, baš jedna tribina o baznim stanicama, biti održana u Sinju 28. veljače, a iz neslužbenih smo izvora čuli i kako se sprema još nekoliko prosvjeda kako bi cijela Hrvatska vidjela kako kaštelanski poduzetnik ugrožava sinjske živote.