Možda su rijetki čuli za ovu biljnu, zaboravljenu vrstu. Zato ću vas u ovo vrijeme novonastalih raznih billjnih križanaca podsjetiti da nas je naša priroda uvelike obdarila šarolikim biljem koje gotovo i ne koristimo. Velika je šteta takvo samoniklo bilje ne upotrebljavati, posebno kad znamo da je prirodno, netretirano raznim pesticidima. Jedino ga moramo dobro poznavati da ga ne bismo zamijenili za neku drugu, sličnu, biljnu vrstu. Zato je uvijek korisno znati latinski naziv biljke koji je isti svugdje u svijetu. Ako nismo sigurni o kojoj je biljci riječ, potražite pomoć ili je ne koristite.
Prorasla lesandra je biljka iz porodice štitarki, uspravne, izbrazdane, stabljike, razgranate u gornjem dijelu. Naraste do metar i pol visine. Cvate u svibnju i lipnju. Često raste u velikim skupinama.Ima zelenkastožute cvjetove koji su skupljeni u štitastim cvatovima. Podsjeća na celer. Ima šuplju stabljiku. Ugodnog je mirisa i okusa što govori njen latinski naziv.
Stari Grci i Rimljani su je koristili kao začinsko povrće. Kod nas je u zadnje vrijeme zanemarena.
Koristi se slično kao šparoga. Jestivi su mladi izdanci koji se mogu koristiti sirovi i dodavati salatama. Može se kuhati i kao varivo i dodavati u divlje zelje. Kao i ostalo divlje zelje dobra je u detoksikaciji organizma. Njeno sjeme se može koristiti u zamjenu za papar. Koristi se i korijen koji se mora skuhati prije upotrebe.
Sokom od lesandre liječimo kožna oboljenja, hiperpigmentacijske mrlje i staračke pjege.
Pazite da je ne zamijenite za neku drugu biljnu vrstu!