Dalmacija News objavljuje serijal u kojem ulogu vodiča po dalmatinskim mjestima imaju predstavnici turističkih zajednica.
Luka Kolovrat, direktor Turističke zajednice grada Imotskog, odgovorio je na naša pitanja…
GRAD DOBIO IME: Imotski je dobio ime po središtu starohrvatske župe Imota (Emotha). Ime je ilirskog podrijetla
POVIJEST MJESTA U TRI REČENICE: Imotski je postojao i za vrijeme Ilira i Rimljana, a prvi put ga spominje bizantski car i povjesničar Konstantin Porfirogenet 950. godine. Za vrijeme narodnih vladara, Imotski je u sastavu Hrvatske, od 12. stoljeća vladaju kraljevi iz mađarske dinastije Arpadovića, na početku 15. stoljeća Imotski je pod vlasti bosanskog vojvode i dalmatinskog bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a od 1493. do 1717. pod Turcima. Kasnije Imotski osvajaju Mlečani, pa Francuzi, Austrijanci sve do Kraljevine Jugoslavije preko NDH do druge Jugoslavije i konačno do današnjih dana i Republike Hrvatske.
BROJ STANOVNIKA: 10.902 prema popisu iz 2011. godine
PRIČA KOJU MORATE ZNATI: Priča (legenda) o načinu na koji je određena sadašnja granica prema Bosni i Hercegovini ispaljivanjem topovskih kugli s utvrde Topana kako bi se utvrdila linija razgraničenja između Turaka i Mlečana 1717. godine. Zbog polukružnog padanja topovskih kugli, i sadašnja granica sa susjednom državom ima takav oblik baš oko Imotskog
LEGENDA KOJA SE PRENOSI: Legenda o Gavanu – legenda o nastanku Crvenog jezera.
Evo teksta kojega je napisao fra Silvestar Kutleša po kazivanju Stipana Mršića, Ivana Sliškovića i Mate Škore, 15. studenog 1936. godine:
Bio je u davna doba, blizu Imotskoga, jedan bogati čovik zvani Gavan. Po kipu čovik, ali po srcu i duši đava. U Gavana bilo svega samo duše nije. U Gavana dvoji dvori, jedni lipši od drugi. U dvorima svakog blaga, a van dvora ni broja se ne zna. Čije polje? Gavanovo. Čije brdo? Gavanovo. Novca je ima toliko da mu pogotovu broja nije zna. Novac je drža u sobam, na tavanu, a ne u sanducim.
Zlato u jednoj, srebro u drugoj, bakar u trećoj sobi. Mala je ima na sedamdeset i sedam mista. U svi sedamdeset i sedam mista bile su pojate i torovi. Različite pojate za krupni, a različite za sitni zub. Otklen Gavanu toliko blago? Ništo i stariji doranili, a najviše Gavan krivo steka i primaka. Što privarom, što silom, što kamatom, pritiska i grad i sva sela, od Kamenjaka do Gruda, svu burnu i zapadnu stranu polja i oko polja imotskoga. Ima je dosta kmeta i slugu, bezdušni ka i on sam (Gavan). S pomoću kmeta otima je čoviku parnicom. Kmeti se zakuni krivo, a Gavan dobij parnicu. Je li ti zajmijo sto kroz godinu dana, valja mu vratiti dvista. U jednim dvorima litova je Gavan, a u drugim dvorima zimova. Ima je Gavan ženu i jedno muško dite, nejako. Žena bila prava slika i prilika svog čovika pa i gora, jer olija. Težaka mrzila, a prosijaka s vrata gonila. Dosta je palo sirotinjski suza. Uzdasi i suze sirotinjske i Bogu dodijali. Jednom Isus – milosnaga bila – dođe ka prosijak, prid istočne dvore Gavanove. U dvorima ne bilo Gavana, nego mu žena.
Otiša Gavan u zapadne da miri i broji novac. Zakuca Spasitelj na Gavanovim vratima šćapićem i reče:
– Daj štogod prosijaku, Bog ti da! Pogledaj na sirotu, Bog na te pogleda! Utiši gospodarice gladna, utišijo tebe Bog!
Kad dodija Gavanovici, izađe na vrata i reče prosijaku:
– Ajde mi s vrata! Vi skitančine i linčine ne date mi mira meni i ditetu mome u kući mojoj!
– Daj zalogaj kruva, Bog ti da! – proslidi prosijak.
– Šta će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj! – uzgorito reče Gavanovica.
Nu da se otrese prosijaka, donese joj sluga iz kuće koru kruva, metnu joj sluga na papuču od noge i ona dobaci prosijaku. Sramota joj se činilo da rukom prosijaku dade.
– Daj mi gazdinice i jedan trs kupusa, kad ti ga je Bog da u vrtlu ovliko – opet će prosijak.
Gavanovica naredi slugi da mu odriže trs kupusa, ali oni trs uz put što u nj pasi zapišaju. Sluga ode i odriza, ne oni trs, nego drugi zdravi. Boja se je Boga ovi sluga. Prosijak primi i ode. Ali na rastanku reče slugi:
– Noćas će biti svašta, ti se ne boj ništa! Gromovi će pucati, zemlja će se tresti, i jezera će se otvarati. Ali sve to tebi nauditi neće! – prosijak reče i ode.
Sluga ostade zamišljen. Sluga je ovi virova u Boga, i zaradi Boga i svoje duše Gavana pošteno služijo, ali prosijaku nije sve virova. Od sveg Gavanova dobra najvolijo je ovi sluga Gavanovo dite. Kad se naš Gospodin – milosnaga bila – rasta od poštenoga sluge, poša je od jednog do drugog čobana i kmeta Gavanova. Od sedamdeset i sedam čobana, i isto toliko kmeta nađe ji samu dvojicu sa srcem i dušom. Kako bi Isus kome doša, pita bi kakav darak na put Božji. I svi ga odbiše ili zanikaše osim dvojice. Ali ji je zato sve Bog i pokara, osim ove dvojice čobana. U jednoga od ove dvojice zapita Isus jedno janje.
– Bi li ti prijatelju – upita Isus prvoga – zaradi Boga pogleda na čovika siromaja i prigorijo jedno janje? Odavna se omrsijo nisam?
– Moj gospodar Gavan – reče Isusu kmet – ne daje mi godišnje nego tri ovce. Tri ovce ojanjile po jedno, to ti je troje janjaca. I moja su dica i gola i bosa i sotna, ali kad pitaš zarad Boga, prigoriću janjca. Evo ću otići odma po nj.
– Nemoj ići – reče mu Isus – ako je srce ka i jezik, sam će janjac doći!
Kad evo ti domalo janjca iđe sam iz tora. Kmet uze nož, zakla janjca i sadri. Žena mu navisi vodu i pristavi meso. Kad je janjac bijo gotov, reče Isus:
– Svi idimo i blagujmo, ali nijedne košćice nemojmo na stranu baciti!
Kad su blagovali i nasitili se, Isus skupi kosti sa sinije i metnu na sridu. Kosti se sjediniše, janjac oživi i uteče u tor. A Isus reče:
– Prijatelju, od ovog janjca Bog će ti dati iljadu ovaca!
Tako je i bilo. Kad dođe Isus drugomu poštenjaku Gavanovu čobanu, zapita šaku vune na put Božji. I ovi čoban reče:
– Kad pitaš prijatelju, na put Božji, daću ti ne šaku, nego jedno runce. I ja sam go i odrpan, žena i dica još gore. Kmet sam Gavanov.
– To je dosta reći! Svejedno, kad pitaš na put Božji, evo ti cilo runce!
Isus primi runo vune, prikriži rukom i ukaza se cili plast vune prid kućom. Prosijaka nestade, a vuna ostade. Gavan ta dan vazdan novac mirijo i brojijo, i nije ga pribrojijo. Ka puno ga bilo. U brojenju i noć ga zatekla, pa osta na konaku u zapadnim dvorima. Dok je on s novcom se bavijo, nije ni pogleda šta na dvoru biva. Na dvoru crne oblačine spušćale se do zemlje. Ne vidi se prsta prid očima. Od Bijakove i Zavelima siva i grmi. Gromovi pucaju i Gavana pozivlju zadnji put na obraćenje i skrušenje. Ali sve zaludu. Gavan ne viruje u Boga, nego u novac. Munje i gromovi se približaju, vitrina trese Gavanovim dvorim, Gavan isto u novac pilji. Pod zemljom čuje se tutnjava, zemlja se već trese, Gavan ne more da se rastavi od nonca. Dolazi jeda jaki udarac od potresa, za njim drugi još jači.
Kad dođe treći – najjači – proside se zemlja. I dvori Gavanovi, i vas novac, i Gavan sa svom svojom službom ode u zemlju. Stvori se Crljeno jezero. Kako su zidovi oko dvora uokruga bili, tako je i jezero okruglo. Zidovi od dvora, za vedra neba i mirne vode, mogu se nazriti i danas u vodi. Ali Gavana nigdi. Gavan se nije ustavijo prvo pakla, a novci i dvori jesu. Iste te noći prosidoše se i istočni dvori i Gavanovica u njima. Vitar, munje, grmljavina i trišnja uplašiše nemilo Gavanovu ženu u istočnim dvorima. Vapije Gavana u pomoć, a Gavana nema. Zove sluga, ni slugu nema. Bave se sami sobom. Prišnija je njima glava nego gospodarica. I dok Gavanovica kriči, plače i jauče, Boga neće u pomoć da zove, jutrošnji prosijak javlja se virnomu i dobromu slugi Gavanovu, i veli mu:
– Uzmi tu zobnicu što visi o gredi, u njoj ti je vas najam. I odma biži, ovo će sve otići u propuntu! U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!
Kad to reče, nestade ga. Sluga uze zobnicu i obisi o ramenu. I dok se mislijo, šta će poniti još od svoji stvari, pade mu na pamet, u bešici dite Gavanovo. Skoči do diteta, uze ga u naručaj i biži. Čim izađe iz dvora, utonuše dvori u zemlju i Gavanovica u njima. Kako je sluga biža i dite nosijo, za njim je zemlja tonula i jezero se stvaralo. Tako je postalo Modro jezero zvano i Imocko, ali najviše zvano Gavanovo. Zato je i Modro jezero otišlo u dugljinu, a ne uokruga. Sluga je biža najprvo polju, zatim u zapad, rođenoj kući, jer se u Kamenjaku rodijo. Kad je stiga u Proložac, čuje glas iz oblaka:
– Baci dite, ako misliš svoju glavu iznit!
Sluga se ustavi, malo promisli i dite baci. Kako ga baci, zemlja se otvori i proguca dite. Iz zemlje rastvorene udari velika voda, živa voda. Ta se i danas zove “Utopišće”. Sluga se za ditetom raskaja, ne da mu se ni koraka naprid. Ali opet oćuti glas iz oblaka:
– Biži dalje, ne žali diteta! Od zla roda nek nije ni poroda!!!
Malo poviše Gospine crkve u Prološcu imadu dva okrugla i duboka jezerca. Zovu ji danas Grbavčeva jezera. Tu su – kažu – bila dva guvna Gavanova. Niki vele, dva plasta sina. Bili plasti bila guvna, danas su dva jezerca, dva svidoka, kako Bog pedipsaje olost i lakomost. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare, zovu ji danas Krenice i Udovica. I U Krenicam i Udovici bili su zimski torovi Gavanovi. Marva nije kriva što je gospodar pas. Jezera se nisu tu otvorila, ali su se iste noći virovi otvorili i voda marvu podušila. I Krenice i Udovica nesrtno je i prokleto misto. I danas Krenice kada krenu voda dosta šćete učini. A Udovica dosta je žena u crno zavila, i udovicam rano učinila. Istina, niki Udovicu zovu Duovica, ili zbog duova, ili zbog dušenja, ili je to igra riči, ko bi zna.
U današnjem Prološkom Blatu, tri su jezera: Provalija, Krenica i Postranjsko jezero. Provalija je malešna, ali duboka. I tu je bilo guvno i pojata Gavanova. U Krenici, snopi i granice. U Postranjskom jezeru, pojate i plasti. Iste noći provali se Provalija, utonu Krenica, i stvori se Postranjsko jezero. Sve što je Gavan drža prida se, te strašne noći, zemlja proguca i voda pokri, a pokriva i danas. Od sedamdeset i sedam čobana, isto toliko kmeta, te strašne noći, pogibe ji sedamdeset i pet čobana i svi kmeti. Pogiboše strašnom smrću, proguca ji crna zemlja, ali ji ne pokri voda, ka Gavana i Gavanovicu. Prid Bogom manje krivi. I to su suva jezera.
Od svega Gavanova jedine kokoši ostadoše žive i kokošinjak uzgor. Kokošinjak je Gavanov ima tri tavana. Između Modrog i Crljenog jezera, stare zidine, ne samo da iz zemlje vire, nego se i uzgor drže. Maovina, kupina i bršljan jesu ji poklopili, ali se zidine još drže. Ove zidine narod nazivlje “Gavanov kokošinjak”. Ovde vas narod o Gavanu pripovida. Svak znade po štogod, ali ritko ko sve i vezano!
NAJZNAČAJNIJE OSOBA U POVIJESTI: Tin Ujević, dr. Mate Ujević, Vlade Gotovac, Bruno Bušić, Ivan Raos, Mate Parlov i mnogi drugi
MJESTA NA KOJIMA SE MORATE FOTOGRAFIRATI: Modro i Crveno jezero, tvrđava Topana, nogometni stadion “Gospin dolac”, Tinovi skalini, tematski park Asanaginica, Zelena katedrala
MUZEJ KOJEGA TREBATE POSJETITI: Muzej grada Imotskog i Zbirka franjevačkog samostana
POVIJESNO ZDANJE KOJE TREBATE VIDJETI: Tvrđava Topana i u sklopu nje zavjetna crkvica Gospi od Anđela, arheološko nalazište Crkvine – Cista Velika, serpentine koje vode do vode u Modrom jezeru koje su starije od 100 godina, mlinica i kompleks na Perinuši, stara jezgra grada ispod Topane, ulica A. Starčevića, zgrade kompleksa “Režije duhana” – Dogana, crkva sv. Franje, mnogobrojni stećci u Lovreću, ostaci bazilike u Zmijavcima
MJESTA ZA DJECU: Ulaz u Modro jezero
MJESTO ZA FJAKU: Kafić na Modrom jezeru
PONUDA ZA UMIROVLJENIKE: Šetnje po obilježenim stazama oko imotskih jezera i po staroj gradskoj jezgri
ETNO-EKO: Eko sela Grabovac i Karoglan
DAN GRADA: 2. kolovoza, u spomen na dan oslobođenja Imotskog od Turaka
MANIFESTACIJE: Karnevalske svečanosti u veljači, “Žive slike muke Isusove” na Cvjetnicu, međunarodni festival “Mandolina Imota” u svibnju, “Imotska sila” tijekom srpnja i kolovoza, smotra vinara “Cvit razgovora” 13. kolovoza, Glumci u Zagvozdu tijekom srpnja i kolovoza i dr.
INFORMACIJE: www.tz-imotski.hr, 021-842-221
KAKO DOĆI: S Makarske rivijere kroz tunel Sv. Ilija, ukoliko se koristi autoput onda se vozi do izlaza u Zagvozdu ili redovnim autobusnim linijama. O redu vožnje autobusa možete saznati više na 021 841 268
NAJBROJNIJI TURISTI: Iz Njemačke, Slovenije, Češke i Italije
PREPORUKE ZA RESTORANE: Gurman, Ružin Dvor, Lučica, Zdilar, Venezia
PIZZERIJA: Antonio
NAJPOVOLJNIJA OPCIJA SMJEŠTAJA: Pansion Milard
NAJLUKSUZNIJA OPCIJA: Apartmani Slišković, kuća za odmor Medvidović i Vučak, hoteli Zdilar i Venezia
IZLETIŠTA: Vinske ceste, rijeka Vrljika i gradska šuma “Gaj”
OD SUMRAKA DO ZORE: Disco klub Jaguar
REKREACIJA: Trekking oko imotskih jezera, planinarenje na Biokovu, trekking uz kanjon Badnjevice i Lokvičićka jezera, kajak po rijeci Vrljici
DOMAĆI SPECIJALITETI: Imotska gastronomska ponuda varira od jednostavnih jela baziranih na pripremi namirnica iz vrtova, s polja, jezera i rijeke, ili biljaka samoniklih u prirodi, endemskih riječnih riba i rakova, te divljači i uzgojenih životinja. Strani gastronomski utjecaji duboko su se ukorijenili, pa su orijentalna, francuska, austrijska i talijanska jela sačuvana u recepturama i nazivlju. Od slastica, naravno istaknuli bi Imotsku tortu i rafijole.
DOMAĆE PIĆE: Vina Kujundžuša (bijelo) i Trnjak (crno)
MORATE DOŽIVJETI: Kupanje u Modrom jezeru
NEMOJTE URADITI: Nemojte bacati kamenje s litica u vodu Modrog jezera zbog mogućnosti ozljede kupača
LOKALNO RIVALSTVO: Između dva naselja na rubovima Modrog jezera, tj. Vukodlaka i Vilenjaka za vrijeme nogometne utakmice na dnu presušenog Modrog jezera
SUVENIRI: Razni suveniri od keramike, male bukare, zovnice, slikovnice i knjige o prirodnim ljepotama Imotske krajine pa sve do popularnih magneta i razglednica. Veći dio ponude suvenira možete vidjeti i kupiti u suvenirnici na Modrom jezeru i u sklopu prodajnog centra Park&Shop u Glavini
ZANIMLJIVOSTI: Imotski je mjesto nastanka poznate balade Asanaginica pa je upravo u tijeku i izrada tematskog spomen parka posvećenog ovoj baladi na obroncima Modrog jezera
PORUKA NAŠEG VODIČA: Najljepšu pozivnicu za posjet Imotskom napisao je veliki Tin Ujević u pjesmi: “Hodočašće po Zagori”
… ovdje su raskošne boje,
slike se nude kistu.
Život treperi u listu
Sad grlim prirodu čistu
i mirno je srce moje.
Tu ću srknuti ledenu rijeku,
sjesti po rubu staroga mlina.
Baršunasto prići će tišina,
obuzet će me milina.
Ovdje su sveta jezera
čudnovata kao priča,
i vjetrovi što raspinju pera
ptica iz vrhunskih sfera.
Na uspomene sliče gradine:
to obzorje je moja mjera …