Emocije su u više navrata preplavile košarkašku dvoranu na Gripama tijekom hrvatske premijere biografsko-dokumentarnog filma „The Magical Seven – Toni Kukoč“, o jednom od najvećih i najboljih hrvatskih sportaša svih vremena, te o jednom od najvećih i najboljih europskih košarkaša svih vremena. Jasno je i zašto, Toni Kukoč je bio i ostao omiljena faca u Splitu, makar već 30 godina živi u Chicagu, a Split najčešće posjećuje ljeti. Nostalgiju za prošlim vremenima je nemoguće izbjeći, jer ono što je Jugoplastika predstavljala krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nitko više nikada neće i ne može ponoviti. Toni Kukoč je bio personifikacija uspješnosti, košarkaški čarobnjak kome se svijet klanjao (na koncu, s odmakom i NBA liga, pa i Hall of Fame u Springfieldu u koji je ušao 2021. godine, „debelo“ prekasno s obzirom što je sve napravio i kakav je igrač bio), a koji je svojom igrom i ponašanjem skupljao samo obožavatelje. Nema onoga tko ga nije volio, u najmanju ruku poštovao, a neprijatelja, onih koji će ga mrziti, jednostavno nije bilo. Uostalom, u predvečerje rata, kad je oružje već dobrano zveckalo, njemu se u Beogradu doslovno na noge podigla cijela dvorana ispunjena navijačima Partizana i dugotrajnim ga pljeskom ispratila u – legendu.

Projekcija filma pred oko tisuću ljudi nekoliko je puta „prekidana“ frenetičnim pljeskom. Ili zbog nekog od Tonijevih magičnih poteza, ili zbog neke izjave kao kad je Michael Jordan, najveći od najvećih, objasnio kako mu je Kukoč dao do znanja da nema Jugoslavije, nego da je sada Hrvatska.

Toni je uz ovacije s tribina i partera ušao u dvoranu u pratnji majke Radojke i supruge Renate. Nakon što je drugi put pogledao film (u Sarajevu 13. rujna je bila premijera) rekao je:

- Sretan sam što će ovaj film ostati za moju djecu. Drago mi je što je moja majka došla i pogledala ovaj film. Tužno mi je malo bilo, vidjeli ste reakciju mene i mame kad su prikazali mog oca u filmu. Moj otac je bio moj najveći navijač, sve je pratio i čuvao. U zadnjim godinama i mjesecima života napravio je nekoliko albuma, raznih novinskih isječaka i fotografija, uspomena koji meni zlata vrijede.

- Atmosfera je bila navijačka. Koristim još jednom prigodu da se zahvalim svima u Sarajevu. Bili su to iznimno lijepi dani. Hvala Bahi (Topalbećireviću, nap.a.) i njegovoj familiji koji su nas super primili. Ovo je moj, naš grad. Većinu ljudi koji su bili u ovoj dvorani poznajem. Ovo je bilo nešto posebno, ovo je dvorana u kojoj sam napravio svoje prve košarkaške korake. Kao što smo i rekli u filmu, sa svih pozicija u ovoj dvorani smo šutirali, i s balkona, i s kuteva di je wc... Proveli bismo osam-devet uri u dvorani pa smo morali izmišljati što radit.

- Nisam zaboravio Split, niti ću ga ikada zaboraviti, to je moj rodni grad. Split je poseban i bez mene i sa mnom. Najviše volim doći doma. Kad ideš gradom ljudi ti dobacuju, i dobre stvari, i zezaju te. Klasični Split. To je sredina kojoj se uvijek s guštom vraćam. Nema razloga da se ne vraćam opet.

Film je svatko doživio ili će doživjeti na svoj način. Autor je Sabahudin Topalbećirević, novinar iz Sarajeva, koji je također doživio ovacije zato što je dokumentirao omiljenog Splićanina za povijest, za sva vremena. Nešto što se ni tko u Hrvatskoj nije usudio ili nije želio.

Samo 47 minuta trebalo je Mati Paviću i Johnu Peersu da bi se plasirali u finale ATP turnira u Astani, hrvatsko-australska kombinacija doslovno je uništila Nizozemce Robina Haasea i Botica van de Zandschulpa sa 6:2, 6:1.

Splićaninu će ovo biti 65. finale u igri parova u bogatoj karijeri, a osvojio je 35 titula, od čega tri ove godine – Auckland, Stuttgart i Eastbourne. Sve tri sa sada već bivšim partnerom Nikolom Mektićem.

Suparnici Pavića i Peersa u finalu bit će bolji iz dvoboja Behar, Pavlašek – Lammons, Withrow.

Pobjednik 92. Mrdujske regate krstaša, najstarije i najmasovnije regate na Jadranu, je posada "Maxi Jena MM" kormilara Miloša Radonjića iz JK Lahora iz Kotora!

Njima je ovo treći trijumf zaredom na regati u organizaciji splitskog kluba Labud, koja se jedri na ruti od 22 nautičke milje od Splita pa oko otočića Mrduje u Splitskim vratima, te nazad na cilj podno Sustipana.

Crnogorsko, hrvatsko, slovenska posada na crnogorskom maxi krstašu Maxi Jena MM, skipera Miloša Radonjića  prva je, među flotom od 198 jedrilica i preko 1500 jedriličara uplovila u cilj i primila prelazni pokal Mrduje od direktora Mrdujske regate Damir Skelina. Ujedno prvi su po slabom vjetru, bolje reći bezvjetrici, došli do Mrduje nakon dva sata, 34 minute i 29 sekundi jedrenja, a u ciljnu liniju su prošli nakon 4 sata i 15 minuta te 40 sekundi regatavanja.

Drugi prolaz kroz cilj, ono jedreno vrijeme piše se Dubrovčanima na brodu "Stravanganza" kormilara Nike Kmetovića iz JK Orsana sa ulaskom u cilj nakon 5 sata 6 minuta i 52 sekundu jedrenja, ispred trećeplasiranih u realnom vremenu, još jednog maxi krstaša "Toto Travel" kormilara Maria Hrvoja (JK Trogir) sa jedrenim vremenom od 5:13,07 sati.

Četvrti ciljni ulaz sa vremenom od 5:14,46 sati ima brod "Polet Furioso" skipera Nikole Deškovića iz Jedriličarskog kluba Labud.

Dok je peta jedrilica "Outsider" kormilara Vedrana Kosovića iz dubrovačkog Orsana sa vremenom od 5:18,56 jedrenja. Šestu poziciju u prolazu kroz cilj uknjižio je brod "Furiosa 2" Igora Ćupića iz zadarskog kluba Uskok sa 5:21,59 sati jedrenja. Posada Maxi Jene MM tako je nakon 3 uzastopne pobjede krenula putem mogućeg osvajanja još jednog rekorda, a to je 5 uzastopnih pobjeda na Mrduji koje drži legendarni „Labudaš“, još uvijek u jedrenju aktivni Branko Širola. Raduje sudjelovanje mnoštva mladih jedriličara nove generacije, porast broja manjih jedrilica na regati, te posada iz svih klubova na potezu od Zadra do Dubrovnika, ali i stalan porast broja stranih, posebno rekreativnih posada. Usprkos slabom vjetru, a povremeno i bonaci, oko 150 jedrilica je prošlo rezervni cilj na Mrduji, a do 18.30 sati i njih preko 90 onaj pravi cilj podno Sustipan pred Splitom.

U 20.30 sati na platou JK Labud, u splitskoj Uvali baluni uz veliku feštu i mnoštvo okupljenih jedriličara obavljeno je svečano proglašenje pobjednika po skupinama, te ukupnih pobjednika u 16 skupina krstaša koji su jedrili Mrdujsku regatu u njenom 92. izdanju, po prvi put održanom u sklopu Splitskog festivala jedrenja.

 

Mate Pavić i Australac John Peers napravili su novi korak na ATP turniru iz Serije 250 koji se igra u kazahstanskoj Astani.

Probili su se u polufinale nakon pobjede nad kombinacijom Romain Arneodo/Sam Weissborn (Monako, Austrija) - 7:6(5), 6:4.

Svoju prvu zajedničku završnicu tražit će protiv Nizozemaca Robina Haasea i Botica van de Zandschulpa.

Ivan Dodig i Amerikanac Austin Krajicek igrat će u polufinalu ATP turnira iz Serije 500 u Pekingu. Prvi nositelji su u četvrtfinalu nakon velike borbe nadvisili brazilsko-njemačku kombinaciju Marcelo Melo/Alexander Zverev - 7:6(5), 4:6, 11:9.

Dodig i Krajicek su u Champions tie-breaku nakon 7:9 spasili dvije meč lopte i nizom od četiri poena došli do polufinala u kojem će igrati protiv pobjednika meča Gonzalez/Roger-Vasselin - Granollers/Zeballos.