– Nema značajnije manifestacije u Sinju, Cetinskoj krajini i šire, bez Glazbe. Pored državnih praznika koji se obilježavaju budnicama i u večernjem koncertima – tu su Alka, vojne proslave, Dan mladosti, osnivanje seljačkih radnih zadruga, pogrebi, plesni vjenčići, krnjevalske svečanosti, tradicionalni veliki godišnji plesovi. Sinjani svih generacija, zaljubljenici u puhačke instrumente glazbe, pamte kako je malo koja javna manifestacija u alkarskom gradu sredinom prošlog stoljeća bila posjećenija od nastupa Gradske glazbe. To vrijeme mog dječaštva kada sam s brojnom dječurlijom marširao prateći Glazbu sinjskim ulicama. Dobro se sjećam kad su glazbari, zajedno s alkarima, stupali i bili posipani cvijećem, a s otvorenih prozora im radosno domahivali građani – napisao je jednom prilikom dugogodišnji sinjski glazbenik i kapelnik Gradske glazbe te kroničar Sinja, Lujo Dalbello o Gradskoj glazbi Sinj, odašiljaču viteškog grada u domovini i svijetu.
Od svog osnutka, 1862. godine, pa sve do danas sinjska je Glazba postala neizostavna i nerazdvojiva sastavnica Sinjske Alke. Požrtvovnost i ljubav glazbara, junačka izdržljivost i povezanost u lijepim i onim teškim trenutcima, posebice za vrijeme ratnih zbivanja, uvijek je davala alkarskoj povorci prepoznatljiv prizvuk. Mijenjali su se brojni dirigenti, predsjednici i tajnici, tehničko osoblje i slušatelji, ali dug i plodonosan život glazbara očuvao se do dana današnjeg. Često nije bilo, ali nisu junačke Sinjane u naumima spriječili ni istrošeni instrumenti, notni zapisi bez adekvatnog sadržaja, ali i potrebne odore jer su, ipak, uvijek bili na ponos i čast, divljenje mnogobrojnog slušateljstva.
– Među najstarijim smo limenim glazbama u Hrvatskoj pa smo, kao takvi, prešli u instituciju vrlo važnog značenja. Ponosni smo na činjenicu kako bez Gradske glazbe ne može proći događaj u Cetinskom kraju, a vrhunac svega su alkarske svečanosti i blagdan Velike Gospe. Uvijek, zapravo, dajemo svoj maksimum kako bi, uz te spomenute datume, te pripremanjem koncerata zadovoljili one koji nas gledaju i ostavili trag toliko upečatljiv da nam se s radošću pridružuju novi, mladi članovi – kazao nam je Petar Pavlović, predsjednik Gradske glazbe Sinj.
Neopisiv je osjećaj sudjelovanje u alkarskom šušuru, dobro to znaju sinjski glazbari, a upravo je to i jedan od razloga da Gradska glazba Sinj živi vječno. Veseli činjenica kako je prisutna i konstantna obnovi novih naraštaja, “mladih sokolova” koji svojom željom i zalaganjem žele jednog dana postati dio bogatog kulturno-umjetničkog svijeta viteškog grada.
– Uistinu je fantastičan doživljaj biti dio alkarske povorke. Svakom Sinjaninu i Cetinjaninu mjesec kolovoz znači puno, a posebno kada si, na ovako aktivan način, uključen u njegovu realizaciju. Neopisivo je kada dođete na vrh Alkarskog trkališta, popularne pržine, i vidiš prepuno Trkalište. U tom trenutku cijelim tijelom osjetiš trnce. To jednostavno treba doživjeti – kaže nam Pavlović koji, iako na dužnosti predsjednika, u Gradskoj glazbi svira tenor.
U mnoštvu lijepih priča o Gradskoj glazbi Sinj veže se i nekoliko anegdota s Alkarskog trkališta, priča nam Petar:
– U svom glazbarskom stažu najviše pamtimo kišne alkarske svečanosti. Tako je, jedne godine, doslovce, se samo nad Trkalištem nadvio oblak i do gole nas je kože smočio ljetni pljusak, a isto tako, drugom prilikom, također je padala kiša, ali je Gradska glazba Sinj spasila Alku. Šalu na stranu, na Trkalištu je bilo toliko blato da konji nisu mogli proći, ali zato smo mi odlučili svojom svirkom ostaviti gledatelje na palkama. Zaista smo i uspjeli – zaključuje Petar Pavlović najavljujući kako kreće udarno razdoblje za glazbare.
Alkarsko trkalište i njihov angažman na njemu tek je dio onoga što sinjski glazbari ostvaraju tijekom cijele godine van očiju javnosti, u zatvorenim prostorijama glazbarnice u sinjskom Domu mladih. S potpunim pravom rečeno, prostora koji i nije adekvatno mjesto za potrebe glazbara s obzirom na veličinu i ne zvučnost. Ali, samo s pravim radom i zajedništvo usprkos svemu svaka se prepreka može premostiti pa su tako sinjski glazbari, na državnoj smotri puhačkih orkestara održanoj u Novom Vinodolskom, osvojili zlatnu plaketu. I Hrvatski je sabor umjetnosti i kulture, povodom 150 godina djelovanja, sinjskoj Glazbi darovao Zlatnu plaketu.
Mnoštvo je tu priča koje ne stanu u tek jedan tekst o sinjskoj Glazbi, posebice onih iz prošlih vremena kada su bili popularni plesnjaci, ali i onih o svakojakim nabavkama instrumenata kojih je u Sinju bilo uvijek malo. Sinjska glazba ima i najstarijeg člana alkarske povorke, činelistu Matu Pavića, a dugogodišnji kapelnik je Solinjanin Grgo Grubišić.
“Sinjski alkari” zaboravljenog Sinjanina
Pisati priču o sinjskoj Glazbi i angažmanu na Alkarskom trkalištu, a ne dati prostora Sinjaninu, skladatelju i mučeniku Josipu Kuletinu bi bilo potpuno neopravdano.
Kuletin je rođen 1906. godine, 3. siječnja u Velikoj župi Cetine, a kroz plodonosne godine glazbenog stvaranja skladatelj je mnogo marševa, opereta, mjuzikala i arija. Posebnu težinu u Sinju imaju dvije koračnice – “Kroz splitske kale” i “Sinjski alkari“.
Baš je tu drugospomenutu, u dokumentarcu “Sinjske alke zvukolici” predstavila doktorica muzikologijske znanosti, rodom Sinjanka, Hana Breko Kustura. Riječ je, zapravo, o jednostavnoj koračnici u formi “Uvod + A,B,C” koju Gradska glazba svira prilikom dolaska na Trkalište i odlaska, u slavlju pobjednika Bare i Čoje te slavodobitnika Alke.
Inače, prije nekoliko dana je predstavljena knjiga franjevca fra Joze Župića o Josipu Kuletinu koji je mučenički završio svoj život na način da su ga odvukli s jednih proba otkad mu se gubi svaki trag.
Zanimljivo je kako je sam Kuletin, 28. travnja 1934. godine, iste godine u kojoj je i nastala prepoznatljiva sinjska koračnica, poslao pismo Viteškom alkarskom društvu u kojemu je opisao svoje nastalo djelo te istaknuo kako je napravljena “iz sopstvenog muzikalnog osjećanja za koje sam posvetio pažnju i dao sve muzičko znanje da u tom pogledu bude što bolja” uz toplu preporuku da Društvo otkupi njegov marš. To se, naposljetku, i dogodilo, a koračnica je postala nezaobilazan detalj alkarskih svečanosti.
Tako će i ove godine sjećanje na Josipa Kuletina, mučenika glazbene scene, barem na kratko otrgnuti sinjski glazbari uz taktove dviju koračnica – “Kroz splitske kale” i “Sinjskih alkara” koje ne možete nigdje drugdje čuti osim u viteškom Sinju.